RIJEČ JE O MJUZIKLU MAMMA MIA
Postoji jedan mjuzikl koji je nastao iz pjesme o ljubavi, porazu i onome trenutku kada čovjek shvati da u životu ne pobjeđuje uvijek onaj koji najviše voli. Nije bio zamišljen kao biografija. Nije trebao biti ni hommage jednoj slavnoj glazbenoj priči. Još manje običan nostalgični povratak hitovima koje publika zna napamet. A ipak, iz te je ideje nastao jedan od najprepoznatljivijih kazališnih fenomena našeg vremena. Možete li pogoditi o kojem je naslovu riječ ako znate da ga je od praizvedbe vidjelo više od 70 milijuna ljudi? Da je izveden u 50 produkcija, na 16 jezika i u više od 440 velikih gradova diljem svijeta? Da je, brže od bilo kojeg drugog mjuzikla u povijesti, postao globalna kazališna pojava koja se iz večeri u večer nije samo gledala, nego doživljavala gotovo kao zajednički izlazak, koncert i generacijski ritual?
Još jedan trag. Riječ je o predstavi koja je na londonskom West Endu obilježila 25 godina izvođenja i time ušla u rijetko društvo mjuzikala koji su dočekali srebrni jubilej. Na Broadwayu je živjela 14 godina i imala 5.773 izvedbe. Nije uvijek bila miljenica kritičara, nije pokupila sve nagrade koje bi se očekivale od takvog fenomena, a opet joj se publika tvrdoglavo vraćala i uživala u njoj. Jedan je britanski kritičar nakon premijere napisao da bi ovaj mjuzikl mogao izbaciti Prozac iz posla. U domaćem prijevodu, rekli bismo da je to predstava koja bi mogla potjerati Normabel iz kućnih ljekarni.
Ako ste već u glavi počeli čuti prve taktove, vjerojatno ste pogodili. Riječ je o mjuziklu MAMMA MIA!, naslovu koji je odavno prerastao kazališne daske i postao dio globalne pop kulture. Ovoga ljeta, 23. lipnja, u izvedbi Kazališta Komedija ovaj globalni fenomen stiže u Pulu, u ambijent Malog rimskog kazališta, gdje će se antička pozornica i mediteranski šarm spojiti s pričom koju publika diljem svijeta već desetljećima dočekuje s istim oduševljenjem.
Tajna dugovječnosti vjerojatno leži u tome što MAMMA MIA! nikada nije bio tek niz velikih hitova posloženih na scenu. Producentica Judy Craymer prepoznala je u pjesmama Bennyja Anderssona i Björna Ulvaeusa kazališni potencijal za potpuno novu, originalnu priču. Posebno ju je, kako se često ističe, nadahnula emocionalna snaga pjesme “The Winner Takes It All”. Iz te se točke razvila priča koja nije govorila o slavnoj švedskoj četvorki, nego o obitelji, prijateljstvu, pogrešnim izborima, novim počecima i onim emocijama koje publika prepoznaje bez obzira na jezik, zemlju ili generaciju. Zanimljivo je i da u početku nisu svi bili uvjereni da je to dobra ideja. Benny Andersson i Björn Ulvaeus nisu željeli da se ABBA pretvori u kostimiranu nostalgiju ili običan tribute show, pa je Judy Craymer morala objasniti da ne gradi predstavu o grupi, nego originalni mjuzikl u kojem će pjesme otvoriti sasvim novu priču. Još je zanimljivije da su iza jednog od komercijalno najuspješnijih mjuzikala svih vremena stajale tri žene. Producentica Judy Craymer, autorica Catherine Johnson i redateljica Phyllida Lloyd. U središtu predstave našle su se majka, kći i žensko prijateljstvo, ali ženska energija nije bila samo na sceni. Ona je, zapravo, od početka vodila cijeli projekt.
Naizgled jednostavna postavka pokazala se kazališno neodoljivom. Jedan grčki otok, jedna majka, jedna kći, tri moguća oca, vjenčanje koje se približava i prošlost koja odjednom pokuca na vrata. Sve ostalo odrađuju energija ansambla, ritam predstave i pjesme koje publika ne sluša pasivno, nego ih gotovo instinktivno nastavlja u sebi. “Dancing Queen”, “Super Trouper”, “Take a Chance on Me”, “Mamma Mia” i “The Winner Takes It All” u ovoj predstavi nisu samo prepoznatljivi brojevi, nego emocionalne izvedbe. Koliko je povezanost publike i predstave snažna, najbolje pokazuje i jedan od novijih broadwayskih incidenata. Početkom 2026. jedna je izvedba u njujorškom Winter Garden Theatreu završila viralnom raspravom o kazališnom bontonu nakon što je skupina gledateljica predstavu, prema navodima američkih medija, doživjela gotovo kao karaoke večer. Pjevale su, komentirale i ometale izvedbu do te mjere da je moralo reagirati osiguranje. Malo koji mjuzikl ima takav fenomen da publiku ponekad dovede u položaj da predstavu ne samo da gleda, već na određeni način i sudjeluje. Zato ova predstava ima rijetku sposobnost privući i one koji redovito prate mjuzikle i one koji možda rijetko ulaze u kazalište. Jedni dolaze zbog scenske raskoši i izvedbe, drugi zbog nostalgije, treći zbog filma, četvrti zbog glazbe, a gotovo svi na kraju postanu dio iste atmosfere.
Posebnu težinu ima i podatak da je njezin broadwayski život počeo u listopadu 2001., samo nekoliko tjedana nakon 11. rujna, u trenutku kada se New York postupno pokušavao vratiti kulturnom i društvenom ritmu. U takvom kontekstu MAMMA MIA! nije bila važna zbog velikih poruka, nego upravo zbog svoje neposrednosti. Publici je nudila prostor u kojem se moglo predahnuti, nasmijati se i ponovno osjetiti zajedničku energiju kazališta. Njezina vedrina nije negirala stvarnost izvan dvorane, ali je pokazala koliko kazalište može značiti u trenucima kada se grad pokušavao vratiti sebi. I u tome je možda najveći paradoks ovog mjuzikla. Kritičari su se godinama pokušavali dogovoriti je li riječ o velikom kazališnom djelu ili velikoj “guilty pleasure” zabavi, ali publika im je oduzela pravo veta. Na Broadwayu je MAMMA MIA! bila nominirana za prestižne nagrade Tony, ali nije ostvarila nagradni trijumf koji bi netko očekivao od takvog hita. Ipak, ostala je igrati godinama. Nagrade su otišle drugima, a publika je nastavila kupovati ulaznice.
Pulska izvedba zbog toga ima dodatnu draž. MAMMA MIA! se u Pulu vraća nakon 11 godina, ali ovoga puta ne u monumentalni prostor Arene, nego u intimniji i kazališno bliži ambijent Malog rimskog kazališta. Upravo ta promjena prostora mogla bi predstavi dati novu dimenziju. U izvedbi Kazališta Komedija, uz Renatu Sabljak, Đanija Stipaničeva, Milu Elegović, Vandu Winter i ansambl koji domaća publika dobro poznaje po glazbeno scenskoj energiji, MAMMA MIA! u Pulu donosi događanje u kojoj kazalište i koncert stvaraju svojevrsnu simbiozu. To je predstava za prijateljice koje će se prepoznati u refrenima, za obitelji koje traže zajednički izlazak, za turiste koji žele pamtiti ljetnu večer i za sve one koji od programa ne traže samo izvedbu, nego doživljaj.
Možda je upravo u tome odgovor na pitanje s početka. Neki mjuzikli ostanu uspješni jer imaju velike pjesme. Neki jer imaju dobru priču. Neki jer pogode duh vremena. MAMMA MIA! uspjela je spojiti sve troje i pretvoriti ih u osjećaj koji traje dulje od jedne kazališne sezone. Kritičari su je znali podcijeniti, publika je ponekad pretjerano prisvojiti, Broadway ju je prihvatio u jednom od svojih najtežih trenutaka, a tri žene iza kulisa pretvorile su pop katalog u globalni scenski fenomen. Zato i nakon više od četvrt stoljeća publika još uvijek želi biti tamo kada se svjetla upale, kada glazba krene i kada se, barem na jednu večer, čini da je život malo lakši, vedriji i rasplesaniji.
Gostovanje Kazališta Komedija u Malom rimskom kazalištu u Puli održava se u sklopu Pulskog kulturnog ljeta, a realizira se uz potporu Grada Zagreba, koji je podržao ovaj kulturni program i njegov doprinos jačanju kulturne suradnje između Zagreba i Pule.
Ulaznice je moguće nabaviti putem sustava Entrio.
(PP)
