Željko Pervan: Zaražen sam istrijanskim virusom a nema cjepiva

Željko Pervan: Zaražen sam istrijanskim virusom a nema cjepiva-137074

PROFESOR PERVAN UOČI POSLJEDNJE VEČERNJE KOJA ĆE SE ODRŽATI U SRIJEDU 7.6. NA PULSKOM KAŠTELU
Euforija koja od veljače prati posljednju, oproštajnu turneju junaka Večernje škole ne jenjava, a činjenica da je predstavu u svega nekoliko mjeseci pogledalo više od 20 tisuća ljudi govori za sebe. Razlog više da ovo posljednje pojavljivanje profesora i njegovih učenika u Puli (7.6. u 20,59 sati) nipošto ne propustite!

Nama je ovo bila prilika da porazgovaramo s profesorom Željkom Pervanom o Večernjoj školi, ali i o njegovoj zaljubljenosti u Istru i Istrijane.

Puno ste toga autorski potpisali i stvorili. Što vama intimno i osobno u vašoj karijeri i životu znači Večernja škola?

- Napraviti format koji je skoro pa vječan puno znači svakom autoru. Forma je idealna za punjenje sadržajem bez obzira na podneblje, vrijeme, mjesto radnje, vrijeme radnje. Pored toga što smo sisavci i školovanje je obavezan proces kod velike većine populacije. U takvu formu zaista se može ugurati sve ,od djela Dostojevskog do situacije u prometu. Gotovo sve je podložno propitivanju i satiričkom seciranju kroz likove učenika i profesora. To mi je, osobno , najveći uspjeh glede formata.

Kako ste stvarali ovu posljednju epizodu "Posljednja Večernja" kako su nastajali skečevi, da li se očekuju novosti ili takozvani "Best of..."

- Novi su materijali. Nije nam to problem jer nas novo vrijeme i događaji pune i inspiriraju. U postojeći mentalni sklop samo staviš novo i izlazi novo na usta.

Od grada do grada, predstava se ipak u nekim segmentima razlikuje. Jesu li to improvizacije ili planski pripremate pošalice na račun Dalmatinaca, Zagoraca, Istrijana....

- Imamo likove cijele Hrvatske pa se tako isti dočepaju svojih gledatelja a postoji naravno i improvizacija jer se radi o vrsnim stand up bićima.

Razlikuju li se reakcije publike na predstavu u različitim krajevima Hrvatske? Jeste li tijekom dosadašnje turneje doživjeli nešto izvanredno i lido u interakciji s publikom?

- Nažalost nema vremena za interakciju jer nam je naš program stisnut u zadani okvir. Smijeh publike je doprinos neprocjenjiv i daje nam dodatnu snagu. Primjerice, Cibona u Zagrebu pred 5000 ljudi prozovem Denisa, Mladena Horvata , on se samo ustao a cijela dvorana ovacije iako ovaj nije ni rekao ništa. Neprocjenjivo , veličanstveno za nas

Puno ste godina proveli s dečkima iz predstave, na neki način ste i zajedno stasali i družili se, jeste li i tijekom ove pauze bili u kontaktu s njima?

- Nismo se nikada previše privatno družili. Mislim da je to opasno za projekt a i nemamo puno toga zajedničkog u privatnim životima. Ali kod zajedničkog posla, procvate muška ljubav.

Vidite li igdje glumce ili neki aktualni projekt kao nasljednike Večernje škole u Hrvatskoj, s obzirom da ste najavili da se s ovom turnejom opraštate od publike kao "Večernja škola"?

- Ne vidim. Nitko ne vidi jer ne postoji.

Vi stalno stvarate, imate brojne stand-up nastupe i svoje projekte. Može li se u našoj zemlji dobro živjeti od humora?

- Ako nemate ambicije, materijalne mislim, koje vas razapinju i čine vas nesretnima, može. Uvijek je nešto na dohvat ruke ali traži žrtvu koju ja nisam spreman podnijeti.

Sad malo i o Istri, nevjerojatno je koliko jedan rođeni Zagrepčanin voli i propagira Istru, pa se i nastanio tu?

- Zaista sam rođen u Zagrebu jer sam podnesao zahtjev roditeljima da se rodim baš u tom mjestu. Istru volim kao da sam rođen u Červar Poratu. Volim je duboko zbog ljudi, njihovoj predanosti radu, čistoći, blagosti ... Ne propagiram je Istru. Dovoljno je doći i vidjeti, malo živjeti i kada odeš boli te kad si daleko od nje. U svakoj ljubavi ima i nečeg što se riječima ne opisuje jer su izlizane , bezbroj puta lažno rečene, slabe su. Zato šuti i živi, voli u sebi i svojim postupcima.

Koliko puta godišnje stignete posjetiti Istru i što najviše volite u njoj?

- Ne posjećujem ja Istru, posjećujem Zagreb. Zaražen sam istrijanskim virusom a nema cjepiva, a i da ima, antivakser sam u vezi tog virusa.

Na kraju što publika na pulskom Kaštelu može očekivati od profesora i njegovih učenika?

- Rabi pasat poli Kaštela. Forši nas drugu šetimanu neće bit. More me trupit vetura.

 

(dv)