UNSTABLE INSTALLATIONS: STABLE INSTALLATIONS
Iz POU-a Poreč pozivaju u petak, 19. rujna u 20 sati na zatvaranje i na novonastale odnose stabilnih i nestabilnih instalacija Anto Lloverasa i Đanina Božića. Neizvjesni finissage, zakazan pred zatvaranje izložbe, otvara novu dimenziju i konstrukciju događajnosti kroz tri kata galerijskog prostora. Novo nastali prostori jesu konstrukcije trenutka sastavljenih od slojeva proširenih koncepta on- line umjetnosti, socijalne skulpture, ready madea, instalacija i ostalih medijskih formi. Na finissageu prikazati će se novonastali video kolaži, svojevrsni dnevnički zapisi desetodnevnog stvaranja dvoje umjenika i njihovih gostiju u galeriji Zuccato. Isto tako prikazat će se i dijelovi izložbe „Lemon Kiss“ iz Galerije Luka, istovremene Lloverasove izložbe u Puli.
Izložba je realizirana u organizaciji Pučkog otvorenog učiliša Poreč / Galerija Zuccato, a u suradnji s Jericom Ziherl i HDLU Istre.
otvoreno svakodnevno od 17 do 22
Od 9. rujna u porečkoj Galeriji Zuccato djeluju Anto Lloveras i Đanino Božić. Anto, arhitekt i kustos, dolazi iz Madrida s povremenom adresom u Norveškoj, bavi se on-line umjetnošću, dok je Đanino dobro poznat domaćoj publici i nema gotovo nikakvih dodira (ni iskustva) s virtulanim i društvenim mrežama. Što ih povezuje? Svakako dugogodišnje prijateljstvo, ljubav spram suvremenoj umjetničkoj praksi i veselje do zajedničkog djelovanja. Za porečki nastup krenuli su od koncepta situacije i skulpture kao događaja. Riječ je o umjetničkom melanžu, pripovijesti, reciklaži, skulpturi, refleksijama, glazbi i slikama, kompjuterskim pretapanjima događaja, You tubu i projekcijama, razmišljanjima, bojama i oblicima, najlonskim vrećicama, prostorima i svakodnevnici.
Stoga, Lloverasovo i Božićevo djelovanje u Zuccatu, kao i njihova naracija, nije linearno, nego isprekidano, u slikama i objektima, muzikalno, ponavljajuće, nepostojano, istovremeno smišljeno i slučajno; nema puta, nego mnoštvo skretanja i susretanja. Topos radnje je Poreč, konkretnije Decumanska ulica. O gradu u Lloverasovom i Božićevom slučaju možemo govoriti u paraleli sa situacionističkom "urbanom geografijiom", psihogeografijom i teorijom o urbanim ambijentima. Kao što su, dalekih pedesetih i šesdesetih godina prošlog stoljeća, Guy Debort i ostali situacionisti radili na revoluciji svakodnevnice, tako je i kod Lloverasa i Božića riječ o ispisivanju - sada i ovdje - urbane svakodnevnice sa minimalnim pomacima, o stapanju života i (anti)umjetnosti. Bez obzira na to što se oboje, možda Lloveras više nego Božić, koriste tehnikama dekompozicije, pronalaženja, slučajnosti, diverzije itd., njihovo djelovanje zapravo zagovara konstrukcijusituacija, a ne puko prihvaćanje situacije kao datosti i činjenosti.
U poostavrenom kapitalističkom društvu (spektakla ↔ neintervencije), prava situacija se događa u sferi svakodenovnog života. Ona iziskuje, istodobno prihvaćanje i rekonstrukciju grada, ulice i naposlijetku samoga galerijskog prostora. Stvara se novi urabanitet koji je saobrazan kreativnoj organizaciji vremena i prostora. Otuda i zanimanje Lloverasa i Božića za ulicu, arihitekturu i dizajn, te njihovo povezivanje sa svakodnevnom organizacijom života, kao što su npr. razgovori i susreti s posjetiocima, prolaznicima, ali i preko društvenih mreža do kreacija za inovacije u urbanoj geografiji - od aplikacija recikliranih vrećica na zidove galerija do prijedloga preraspodjele troatora i skulptura. Istraživanjem svakodnevnice, ulice, grada, rutine i oblika rada, situacionizam je propitivao mogućnosti drugačijeg življenja - koje bi zapravo bilo življenje kao umjetnost, življenje koje se ne predstavlja, nego se živi kreativno. Situacija je, kod Lloverasa i Božića, i igra, ali ne igra u takmičarskom smislu, nego igra koja je neodvojiva od svakodenvnog života.
Jerica Ziherl
ANTO LLOVERAS
Umjetnik-kustos. Radeći u području socioplastike, razvija instalacije otvorenog procesa u kojima sudjeluju umjetnici iz cijeloga svijeta: od 2009. bio je kustos 60 izložaba. Izlagao je svoja djela u Francuskoj, Norveškoj, Dominikanskoj Republici, Hrvatskoj, Švicarskoj, Meksiku i SAD-u. Bavi se videoumjetnošću, instalacijama i izložbama akcijskih procesa. Trenutačno Anto razrađuje ideju o umjetničkim procesima i akcijama za sljedeće dvije godine (2014.-2015.). Započeo je u Norveškoj u obliku strukturalnih razgovora (#62) sa značajnim djelatnicima u polju umjetnosti. Nastavlja sa serijama sudjelovanja norveških, španjolskih, hrvatskih, francuskihg i meksičkih umjetnika. Serije će funkcionirati kao konstelacija izložaba koje su samostalne ali i povezane.
ĐANINO BOŽIĆ
(1961, Pula), diplomirao je 1986. likovne umjetnosti (skulpturu) na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Samostalne izložbe priređuje od 1984. (izbor: Galerija PM Zagreb; Gelerija Equrna, Galerija ŠKUC, Ljubljana; Istarska sabornica Poreč; Moderna galerija Rijeka; Galerija zavičajnog muzeja Rovinj; Galerija Rigo Novigrad; Galerija Fronta Prag; Bayerischen Staatsministeriums für Wirtschaft München, Galerija Meduza Koper, Galerija Karas Zagreb; Galerija Dom HDLU Zagreb, KunstlerHaus Ulm, Galerie in Korn Haus keller Ulm itd.). Od 1985. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu (izbor: 1989 - Rijeka: Biennale mladih; Zagreb: 21. salon mladih; Tampere:Contemporary Yugoslav drawings; 1992 - Valencia: Bienal de Jovanes Creadors dela Europa mediteranea; 1993 - Possagno: Intorno a Canova; Zagreb: Nova hrvatska umjetnost; 1999 - Zagreb: 2. Hrvatski trijenale crteža; Cuenca, Castilla: Europa mediterrànea; 2000 - Zagreb: VII. triennale hrvatskog kiparstva; 2001 - Vukovar: U susret Vukovarskom salonu; Rijeka: Kiparstvo; Pordenone: Trent'anni di presenza 1971-2001; 2002 - Ravenna: appunti sul arte croata contemporanea; Zagreb: 3. hrvatski trijenale crteža; 2003 - Zagreb: VIII. triennale hrvatskog kiparstva, 2007 - New Delhi, Contemporay Croatian Art; Mediascape Novigrad - Berlin; 2010. -2013. Festival vizualnih umjetnosti Arterija Novigrad; 2008. 4. Hrvatski trijenale crteža; 2009-2010 Moja zemlja Štaglinec; 2011. Ph6 Koroška galerija Sloven Gradec, 2012 Rencontre Internationale de Painture Tourves, itd.). Od 1985. do 1991. sudjeluje na svim Bijenalima mladih u organizaciji Moderne galerije iz Rijeke. Redovito sudjeluje na skupnim izložbama HDLU-a (Istre i Rijeke). Godine 2000. sudjeluje na projektu međunarodne razmjene HDLU Istre i udruge Mobius iz Bostona (SAD) pod nazivom "Taking Liberty". Bavi se i crtežom, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentima. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada (1989. Nagrada Bijenala mladih Rijeka; 2001. počasna nagrada Međunarodne izložbe crteža Rijeka i godišnja nagrada HDLU; 2002, počasna nagrada 3 Hrvatski Triennale Crteža Zagreb; 2013. počasna nagrada Grada Novigrada za kulturni doprinos. Godine 2012. tiskana mu je monografija povodom 25 godina rada (HDLU Istre i Medit, Pula). Godine 2013. realizirao je skulpturu "Prsti" postavljenu u parku Europa u Novigradu. Godine 2014. sudjeluje na 33. Kiparskom simpoziju Terra u Kikindi (Srbija). Živi i djeluje kao samostalni umjetnik u Novigradu i Labincima.