DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Hvala Posejdonu (i komentaru kojeg je poslao/la 16/06/09 u 22:12 sati). On/a misli da forum na ovom portalu »služi komentiranju članaka ili teme, a ne za preseravanje anonimusa i kritiziranje komentatora«. Iako me ne smeta kritika, čak ni kada ni u najmanje ne doprinosi bistrenju pojmova i stavova, danas vas pozivam da pokrenemo raspravu o budućem/oj hrvatskome/oj predsjedniku/ci.

Ovo sam napisao iz načelnog stava. Čak bih radije volio imati gospođu predsjednicu: mislim da bi to jako doprinjelo uljepšavanju našega ino-profila. Ali, žao mi je, moje dame i šinjorine. Morat će te malo saćekati. Jer ako ova zemlja bude poslušala (nažalost) pokojnog Zvonimira Berkovića, idući bi predsjednik, »savršen«, napisao je »Zvonar katedrale duha« (u kolumni koja je posthumno objavljena u ovotjednom »Globusu«), trebao bi biti sveučilišni profesor i zastupnik SDP-a, dr. Ivo Josipović.
 
Ovako piše »Berk«: Kad se taj čovjek, Ivo Josipović, pogleda u zrcalo, ima razloga biti zadovoljan sobom. Zaista dobro izgleda! Kosa – više sijeda nego što zahtijevaju godine. Lice – mlađe nego što bi se očekivalo. Figura – dobro razvijena i skladna. Geste – diskretne, ali točne i izražajne. Odnos prema drugima, strpljiv, kritičan prema svakome, a uvijek s poštovanjem. Govor mu je apsolutno lišen redundancije, dakle bez i jedne riječi viška... i sve tako dalje.

Ali dobro znam da Berku vanjski izgled nije primaran (iako je izuzetno važan) da odabire Josipovića. Znam da je Berk pročitao u očima Josipovića (po vokaciji, pravnik i skladatelj) da je riječ rijetkoj pojavi vrhunskog znanja, čvrstog karaktera, pravednoga duha i dobrostive naravi.
 
Čitajući ovih dana, još jednom ali sa sjetom, Berkovićeviu knjiga sjajnih kolumni »Pisma iz diletantije« (Hena Com, Zagreb, 2004.), uvidio sam da je, kao rijetko tko u nas, bez imalo mesijanskog kompleksa, opsesivno ali integralno znao čitati hrvatsku prošlost, kako bi utješio njezinu sadašnjost (riječi urednika Ervina Jahića).

Kada sam uzeo »Globus« i pročitao »oproštajnu« Berkovićevu kolumnu znao sam da nisam pretjerao kada sam ovotjednoj kolumni u »Glasu Istre« (»Europa über alles« izlazi srijedom) dao naslov »Josipović liječi eurotjeskobu«. Profesor se, naime, zalaže za novu pravednost i za izgradnju Hrvatske kao pravne države. A to je, dodao sam, pretpostavka za obnovu povjerenja građana u institucije, kako Hrvatske, tako i EU.

Evo kako izgleda sažetak Josipovićeva predsjedničkoga programa (prema onomu što je izjavio za »Novi list« u izdanju od prošle subote): Nova pravednost i izgradnja Hrvatske kao pravne države moj je glavni cilj. To je pretpostavka za obnovu povjerenja hrvatskih građana u institucije. To je i osnova za gospodarski napredak, izlazak iz krize, razvoj kvalitetnog i pravednog obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava. Nužna je reafirmacija moralnih načela kroz koncept nove pravednosti i u politici, i u gospodarstvu i u društvu općenito. Za takvu ću Hrvatsku raditi jer samo takva Hrvatska može imati povjerenje svojih građana, dobru poziciju u EU i biti lider u regiji.

Izlazak iz gospodarske krize iznimno je važan cilj kojemu mora pridonijeti i predsjednik koristeći svoje ovlasti. Posebnu važnost ima sigurnost građana. Divljanje korupcije i organiziranog kriminala mora prestati. Konačno, njihovi nositelji na najvišoj razini moraju »iza rešetaka«. Posebno, treba zaustaviti prelijevanje kriminala iz regije na naše ulice, država mora zaštititi građane od pljački i uličnih obračuna. Jednako, građane treba zaštititi i od gospodarskog kriminala koji im otima plaće i uništava radna mjesta.

Pozivam vas, dakle, da pokrenemo debatu. Ako vam se ne sviđa Josipović, tko onda? I zašto?

Ja sam već odlučio. Mjesecima to kuham u sebi. Želim da Ivo Josipović bude moj predsjednik. Čovjek koji će u svijetu predstavljati ono najbolje što imamo i što jesmo, osoba koja će znati pomoći da se ispravi ono što nije dobro, što ne valja.

Ali, znam: što ako se premijer Ivo Sanader odluči za bijeg od odgovornosti i uputi prema Pantovčaku? Kakve su li onda šanse mojega kandidata? Odlične!

Veli Ivo Josipović (i u tome se potpuno slažemo) da je Sanader Hrvatsku svojim lošim radom i lošim radom Vlade doveo u duboku ekonomsku i društvenu krizu u kojoj je ugrožena sigurnost i dostojanstvo hrvatskih građana. Sanader nije ostvario ni jedno od svojih velikih predizbornih obećanja, ni ona vezana za standard građana, ni ona o skorom ulasku u Europsku uniju.

Kandidatura Sanadera bila bi bijeg od odgovornosti pred građanima i pred njegovim suradnicima. Nakon što je državu iz pozicije premijera doveo do ruba kolapsa, želi pobjeći na drugu istaknutu dužnost i ostaviti svoje suradnike da se sami suoče s ostatkom mandata ove Vlade i posljedicama njegove loše politike.

Dakle, ovako gledam na stvar: Stjepan Mesić je puno napravio da se Hrvatska relaksira i da se oslobodimo furioznog nacionalizma devedesetih. Da nas svijet prihvati i poželi (polako, ne idealiziram svijet). Ali, kako kaže Josipović, Hrvatska konačno mora postati pravna država, država zakona, pravde i jednakih šansi za sve građane. To podrazumijeva ravnopravnost u obrazovanju, poslovanju, zdravstvenom i mirovinskom sustavu.

Upravo je nefunkcioniranje pravne države, tvrdi Josipović, omogućilo korupciju, otimanje nacionalnog bogatstva i samovolju tajkuna koji radnicima uskraćuju elementarna prava. I dobar dio naših ekonomskih problema proizlazi upravo iz nekontrolirane i kriminalne pohlepe, sebičnosti i bezobzirnosti u kojoj se profit stavlja iznad čovjeka. To koči i razvoj hrvatskog društva, posebice gospodarstva.

Poštovane čitateljice i čitatelji: dijelite li moj optimizam? Jer u Josipoviću vidim, ponajviše, vjerodostojnu i kompetentnu, etičnu i pravičnu osobu. Ovo nije zloupotreba novinarske profesije. U izvjestiteljskom poslu nema mjesta političkim simpatijama, ali ih u komentatorskom radu itekako ima. Ovdje se od mene traži stav.

A podršku njemu u kampanji, baš kao što su učinili oni koji su iznijedrili pobjedu Baracka Huseina Obame u SAD-u, tumačim kao odgovoran građanski čin i ozbiljan demokratski iskorak.

U Puli je, simbolično rečeno i u kontekstu borbe za mjesa šefa države, »ubijena« pravednost tupim udarcem na glavu tadašnjeg predsjedničkog kandidata Vlade Gotovca. Mislim da imamo dužnost, baš iz Istre, u ovim važnim trenutcima za našu zemlju, poslati sasvim suprotnu poruku. Da vjerujemo u pravnu državu, da ju želimo i da ju kanimo ostvariti.
Može li Istra biti prva hrvatska regija koja će jasno iskazati naš »Yes, we can«?