RAZGOVOR: PROF. DR. ALBERT MARINCULIĆ
Iako je planirano da akcija otkrivanja dirofilarioze kod pasa na području Buzeštine krene 15. rujna već danas je Prof. dr. Albert Marinculić sa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu sa svojim timom krenuo u potragu za zaraženim životinjama. "Danas planiramo uzeti prvih 100 uzoraka krvi pasa na širem području Buzeštine. Nakon analize krvi znati ćemo više o tome koliko je pasa zaraženo dirofilarijom, opasnim parazitskim crvom koji napada pse. Cilj nam je  ovom akcijom pokriti 10 % pasa na ovom području. Prema nedavno prevedenom istraživanju u dvanaest uzoraka krvi pasa sa područja Valice, naselju pokraj jezera Butoniga, u devet uzoraka su bile prisutne mikrofilarije, ličinke crva koje se nalaze u perifernoj cirkulaciji" kaže za Regional Express Prof. dr. Albert Mariculić.
Akciji  se provodi u suradnji sa Veterinarskom stanicom Buzet a priključili su se i djelatnici Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije. Bolest se prenosi ubodom  komarca. Dirofilariozu izazivaju je dvije različite vrste, srčani crv Dirofilaria immitis napada srce životinje kao ciljani organ a kožni crv Dirofilaria repens potkožno tkivo životinje domaćina. Za životinju je opasniji srčani crv jer nakupine crva stvaraju probleme u normalnoj cirkulaciji te se javljaju simptomi u vidu otežanog disanja, brzog umaranja i gubitak tjelesne težine kod pasa. Često slučajevi zaraze pasa srčanim crvom završavaju smrtno. Kožni oblik može biti i neprimjetan a kod veće invazije parazita javljaju se potkožna krvarenja. Odrasle ženke srčanog crva su dugačke i do 30 cm dok se dužina kod kožnog crva kreće 10 –17 cm. Odrasli zreli crvi koji živi u životinji domaćinu nakon parenja ispuštaju ličinke u perifernu cirkulaciju. Slijedeća karika je ženka komarca koja se hrani krvi zaražene životinje. Skupa sa krvi usisa i ličinke crva-mikrofilarije. Ličinke provedu  nekoliko tjedana u tijelu komarca. Ključni trenutak daljeg prijenosa je ponovno hranjenje komarca na nekoj novoj životinji (ili čovjeku). Komarac tada prenese ličinku u novog domaćina. Ukoliko se radi o psu (može biti i vuk, čagalj, rijeđe mačka, lisica i ostali mesojedi) crv odlazi u ciljani organ i odrasta te nakon nekoliko mjeseci, ukoliko se uspješno pario, počinje ispuštati svoje ličinke u krv koje tamo čekaju “svog komarca” i ciklus se zatvara. Parazita prenose komarci roda Culex, Aedes i Anopheles koji čine preko 90 % do sada zabilježenih vrsta u Istri. Kod čovjeka je situacija malo drugačija. Ukoliko komarac – nosilac mikrofilarija čovjeku ubodom uspješno prenese ličinke one se nađu u slijepoj ulici. Naseljavaju neki organ i tamo obično uginu prije pune zrelosti. Kožni oblici obično naseljavaju potkožno tkivo gdje se mogu zamjetiti kao čvorići na koži.
Često znaju naseliti područje oka a srčani oblici obično nasele pluća. Kod ljudi obično ne radi nikakve smetnje. Kod pojave u oku, kao što je bio slučaj u Puli prije par godina, čovjek ima simptome stranog tijela u oku, svrbež i nelagodu.
Vlasnici pasa trebaju imati na umu da i njihov pas može “zaraditi” ovog parazita boraveći na području na kojem ima komaraca. Pas, ukoliko je nosilac parazita, ne mora imati očite simptome, a može širiti zarazu. Za zaražene pse postoje lijekovi koji uspješno uklanjaju ličinke iz krvi i time se mogućnost daljeg prijenosa isključuje. Potrebno je voditi brigu i o brojnosti komaraca u područjima gdje je rizik od prijenosa povećan jer se samo preko njih bolest može širiti. (NEDILJKO LANDEKA)