»Zagreba?ki orkestar« Histriona

OD KLASI?NE GLAZBE DO TURBO-FOLKA
U ?etvrtak, 13. prosinca u Istarskom narodnom kazalištu je gostovala Gluma?ka družina Histrion sa ovoljetnom uspješnicom, »Zagreba?ki orkestar«. Ovu je predstavu za Histrione, družinu koja svesrdno uprizoruje »gra?anske« predstave, po predlošku jedno?inke, »Ženski orkestar« francuskog dramati?ara Jeana Anouilha, adaptirao i režirao Dražen Feren?ina, koji je poniženost obrazovanih francuskih glazbenica sa stalnom gažom u umirovljeni?kom lje?ilištu još i pogoršao prebacivši situaciju u stvarnost stare zagreba?ke kavane. Promijenjena vizura starih zagreba?kih kavana pokazuje se kao vrh sante koja potapa grad znan starim Purgerima. Od devedesetih se godina prošlog stolje?a, Zagreb našao u ulozi glavnog grada šarolike države i prestaje biti akcentuiran kao svekoliko kulturno srednjeeuropsko središte na Balkanu, ?iji starosjedioci gaje ugla?ene manire i govore urbaniziranim kajkavskim narje?jem s ?estom upotrebom germanizama. Ovom adaptiranom dramom je orkestar, koji gažira u kavani »Zadnji fijaker«, uvu?en u srž hrvatskog kulturnog jaza, posljedicu tranzicijskih, ratnih i poslijeratnih preokreta bližnje nam okolice. Naime, navedenu kavanu nasanjkani vlasnik Ivek, kojeg glumi odli?an Žarko Poto?njak, prodaje za jednu kunu gazdi Mili, došljaku koji uz pomo? sli?nih mu novope?enih biznismena i kadrova na položaju vješto zaobilazi sve dozvole i poreze koje uredno pla?a preostali civilizirani svijet. Uz galantnog konobara, kojeg igra Kristijan Poto?ki, orkestar kojim dominiraju frajlice, potpomognute tihim pijanistom, ?iji lik gegovima ?isto naglašava glumac Pero Juri?i?, postaju zastarjeli kadar koji prodajnim ugovorom dospijeva u ruke poduzetnog gazde, kojeg uprizoruje Draško Zidar, ina?e glumac Kazališta Virovitica. Svira?ice klasi?ne glazbe uskoro budu suo?ene s novim imidžom stare kavane, koji podrazumijeva isklju?ivost turbo-folka, rad do pet ujutro, šljašte?e opravice, pucnje iz pištolja kao emotivni izraz, go-go plesa?ice i kona?no, sveprisutnost šefice i mentorice, cajke Sanele, prenaglašenog isto?nja?kog podrijetla kojeg prili?no iritantno imitira Nela Kocsis, ?lanica osje?koga Hrvatskog narodnog kazališta, koja je za ovu ulogu kavanske pjeva?ice nominirana za »Nagradu hrvatskog glumišta« i proglašena ovogodišnjom »Naj Histrionkom«. Dosljednije, detaljnije i komi?nije su odigrane role, po?etnim dramskim preokretom zate?enih ?lanica orkestra, Pamele, Eme, Leone i Patricije, me?u kojima se isti?e uprizorenje zadnje, koje, preciznim gluma?kim umije?em ostvaruje Branka Cvitkovi?. Interesantne su zadatke obavili scenografkinja Marta Crnobrnja, kostimografkinja Martina ?opo, koreograf Rajko Pavli?, pa i skladatelj Mate Matiši?, koji su svoje kreacije prigodno podredili tekstu. No, taj je tekst satkan od  previše citiranih viceva i isforsiranih situacija, ?ime se njegova uspješnost ograni?ava na nezahtjevniju publiku. Drama se vrlo ubrzo po po?etku po?inje razvodnjavati i postaje teško gledljiva (i slušljiva), nakon po?etne zainteresiranosti, koju poti?u prije svega individualne drame likova, predstava Dražena Feren?ine gledatelja vodi prema zamoru koji bi bio izbjegnut tek skra?ivanjem (vra?anjem) drame na jedan ?in i eventualnim prethodnim treningom za uspješnije podnošenje turbo-folka koji se proteže kroz cijelu predstavu. (Nevena Trgov?i?)