OTVORENO PISMO ARHITEKTIMA
Skupina zabrinutih bivših učenika i nastavnika pulske Gimnazije uputila je otvoreno pismo Područna konzervatorska služba Pula, odnosno Konzervatorskom odjelu za područje Istarske županije, u kojem traže stručno očitovanje i jasniji stav struke vezano uz idejno rješenje sportske dvorane planirane uz povijesnu zgradu Gimnazija Pula.
Pismo, datirano 12. siječnja 2026. godine, upućeno je voditeljici područne službe, a potpisnici u njemu ističu kako se javno obraćaju konzervatorskoj struci s ciljem zaštite vrijedne kulturne baštine u samom centru Pule i njezina očuvanja za buduće generacije.
U pismu se postavlja konkretno pitanje o statusu same zgrade Gimnazije, odnosno je li riječ o:
Posebno naglašavaju kako „Žuta škola“, osim obrazovne i povijesne vrijednosti, ima i prepoznatljiv slavoluk na ulazu, koji po njihovu mišljenju zaslužuje dodatnu pažnju i zaštitu.
Iako navode da prema javno dostupnim materijalima nova dvorana nije viša od vijenca postojeće zgrade niti veća u tlocrtu, upozoravaju da se njezinom pozicijom zatvara glavna povijesna vizualna os prema Gimnaziji, čime se narušava prostorna čitljivost i javna prisutnost tog vrijednog objekta.
„Problem ovdje nije u metrima, već u odnosu nove građevine prema postojećem objektu“, poručuju, dodajući da se zanemaruju temeljna načela prostorne hijerarhije i zaštite vizura.
Posebno zabrinjava, ističu, način na koji je projekt predstavljen javnosti. Smatraju da vizualizacije sustavno izbjegavaju prikaz stvarnog prostornog odnosa nove dvorane i povijesne zgrade, čime se građane dovodi u zabludu o stvarnim posljedicama zahvata.
Iako je održana javna rasprava, potpisnici naglašavaju kako je izostala stručna debata, koja bi kod ovakvih projekata trebala biti obvezna. Time je, navode, propuštena ključna uloga struke, da bude korektiv i jamac kvalitete, a ne tek formalni potvrđivač već gotovih rješenja.
U pismu se također upozorava da ni usklađenost s važećim prostornim planovima ne može biti opravdanje za zanemarivanje prostora i vizura. Prihvaćanje rješenja koje zatvara povijesnu vizuru, smatraju autori, stvara opasan presedan i poruku da prostorne vrijednosti vrijede samo ondje gdje su administrativno zaštićene.
Na kraju ističu kako njihovo obraćanje nije protiv suvremene arhitekture niti izgradnje sportske infrastrukture, već upozorenje na, kako navode, „profesionalno posrnuće koje dugoročno šteti prostoru, gradu i vjerodostojnosti same struke“.
(REX)
