ODAVNO NIJE TOLIKO GLUMACA HODALO CRVENIM TEPIHOM, GRADOM I ARENOM
Sedamdesetih i osamdesetih godina Pulski filmski festival bio je mnogo više od filmske smotre, bio je društveni i kulturni događaj ljeta, mjesto na kojem su se susretali umjetnost, moda, politika i medijski sjaj, Pula je tijekom nekoliko srpanjskih dana postajala filmska prijestolnica zemlje.
Svečane večeri u pulskoj Areni imale su gotovo ceremonijalni karakter. Dolasci glumaca, redatelja i filmskih zvijezda na "crveni tepih", iako tada nije imao današnji spektakularni oblik, privlačili su tisuće gledatelja i fotografa. Publika je s jednakim zanimanjem pratila filmske premijere i modne kombinacije najvećih glumačkih imena. Elegantne večernje haljine, smoking odijela, raskošni nakit i bezvremenske frizure stvarali su atmosferu koja je podsjećala na velike europske filmske festivale.
Festival nije završavao nakon projekcija. Druženja su se nastavljala na terasama hotela Riviera, Brioni i Histria, u restoranima uz more, na koktelima i zabavama koje su trajale do ranih jutarnjih sati. Glumci, redatelji, novinari i gosti slobodno su se miješali s Puljanima i turistima, pa nije bilo neobično susresti najveće filmske zvijezde na Korzu, u kafiću ili na kupanju na Zlatnim stijenama. Upravo je ta neposrednost bila jedno od obilježja pulskog glamura, zvijezde su bile blizu publici, ali su istodobno zadržavale dozu nedostižne filmske čarolije.
Što se filmskim projekcija u Areni, suvišno je pisati, jer ko je to doživio, znati će o čemu pričamo. Uz glamur glumački, važnost tadašnjih projekcija bio je dolazak lokalnog stanovništva na projekcije i naročito preskakanje ograde nas klinaca, koji su znali ostajati bez doljnjih nogavica koje bi se zakačile na šiljcima ograde. Redari su uglavnom žmirili na oba oka, jer su znali da je i to dio festivalskog šušura.

Vjerojatno bi i ove godine na otvorenju bilo preskakanja, da su u pitanju 70-te ili 80-te, jer "Svadba" je, uz spektakularnu izvedbu "More dimboko" rasprodala i razgalila pulski obični puk, naravno kritičari imaju svoje viđenje. I tu dolazimo do srži ovog teksta, a to je da su se u Pulu vratili glumci i barem nas na kratko vratili u te spominjane 70-te i 80-te godine.
"Svadba" je za sobom povukla za sobom "creme della creme" hrvatskog i srpskog glumišta, tako da smo u Areni i oko Arene i po gradu mogli susretati Dragan Bjelogrlića, Rene Bitorajca, Anđelku Stević Žugić, Roko Sikavicu, Dejana Aćimovića, Lindu Begonju, Snježanu Sinovčić Šiškov, Niku Grbelju, Gorana Vinčića - Vinču, a slično je bilo i sa filmom "Lijepa večer, lijep dan" koji je doveo svoju glumačku ekipu Emira Hadžihafizbegovića, Dado Ćosića, Elmira Krivalića, Đorđe Galića, Anju Šovagović Despot, Gorana Grgića, Boris Svrtana, Andreja Dojkića, Svetozara Cvetkovića, Stojana Matavulja.
Ni druge producentske kuće nisu bile sa strane, tako da smo po gradu mogli sresti doajena BIH glume Izudina Bajrovića i njegovog sina Dinu, isto glumca, supružnike Branislava Trifunovića i Tihanu Lazović, Kseniju Marinković, Juditu Franković Brdar, Mariju Škaričić, dok su pulske boje branili Nika Ivančić, Romina Vitasović, Lana Gojak Bajt, Luka Mihovilović kao voditelj, a uz sav glumački glamur fetsival su zasladili i muzičari iz grupa Paritbrejkersi i Let 3, popularni Vajta, sada stanovnik Pule, dok je na domjenku otvaranja u Areni muziku puštala posznata fotografkinja Mara Milin.
(dv)