ZAŠTO I KAKO VOLIMO? ŠTO JE TO LJUBAV?
Valentinovo je. Svatko od nas ima neko svoje mišljenje o današnjem danu. Netko ga mrzi, netko voli. Mladi parovi, vjerujem, s nestrpljenjem iščekuju da susretnu osobu koje vole; poneki parovi zaziru od njega; a poneki se neće niti sjetiti. Kako god bilo, danas je dan kad slavimo zaljubljenost i ljubav.
Da li ste se ikad zapitali zašto ljubav slavimo baš 14. veljače? Pa legenda kazuje da sve započinje u starom Rimu, za vrijeme vladavine cara Klaudija. Naime, kako je Rimsko carstvo bilo u stalnim ratnim osvajanjima car Klaudije naredio je uredbu kojom se vojno aktivnim muškarcima zabranjuje ženidba ali i stupanje u ljubavne veze. Ženidbom, prema carevom razmišljanju, muškarci će izgubiti volju za ratovanjem i okrenuti će se djeci i obitelji. Na ovu carevu uredbu oglušio se svećenik po imenu Valentin koji je ljubav, slogu, zajedništvo i brakove među ljubavni parovima, potajno ih ženeći. Legenda nam dalje kazuje kako je baš na današnji dan, 14.2., svećenik Valentin otkriven te je bačen u tamnicu i pogubljen. Od tada, u spomen na svećenika Valentina, slavimo današnji dan – dan ljubavi.
O ljubavi je mnogo toga napisano, a vjerujem, kako si svi mi svakodnevno postavljamo i neka svoja pitanja. Zašto i kako volimo? Što je to ljubav? O čemu ovisi da koji će par ostati zajedno a koji će se rastati?
Na ova pitanja možemo pokušati dati odgovor putem trokutaste ljubavne teorije. Naime, prema njoj, ljubav se sastoji od tri komponente: intimnosti, strast i predanost. Ukoliko jedna od komponenti izostane, ne govorimo o ljubavi. Naravno, spolne i biološke razlike uočavamo i u ovim komponentama te se smatra kako su ženama u odnosu bitnije intimnost i predanost, dok je muškarcima strast veoma bitna. Zbog toga možemo i reći da muškarci i žene vole drugačije.
Što je odnos između ove tri komponente uravnoteženiji, govorimo o kvalitetnijem odnosu.
Intimnost, predanost i strast razvijaju se tijekom odnosa te su podložne mnogim utjecajima.
Kako bismo to bolje razumjeli, promislimo malo o fazama ljubavnog odnosa. Ljubavni odnos dijelimo u nekoliko faza, od zaljubljenosti do zrele ljubavi.
Što je zaljubljenost? Leptirići u trbuhu, srce koje jače zakuca na svaku poruku? Nemogućnost razmišljanja o bilo čemu osim osobi koja nam se sviđa?
Vjerujem da smo svi u životu iskusili ovu fazu. U početku, sve nam izgleda tako lijepo i savršeno. Partner/ica nema mana, idealan je/idealna, a mi smo u stanju satima razmišljati o njoj/njemu te sve ostalo ostaviti po strani. Naravno, odmah nam je i svijet oko nas ljepši i sve nam izgleda ružičastije.
U što se mi, zapravo, zaljubljujemo? Dokazano je da nam u fazi zaljubljenosti mozak „radi“ drugačije, a pod utjecajem biokemijskih promjena u našem tijelu mi se, zapravo zaljubljujemo u imaginarne slike koje smo stvorili te ne doživljavamo osobu sa svim vrlinama i manama. Ova faza traje od nekoliko mjeseci pa čak i do dvije godine.
Paralelno sa zaljubljenosti, kako se odnos razvija, partneri (ne)svjesno počinju dijeliti i preuzimati uloge u odnosu. Na taj način odnos se razvija te partneri kroz uloge počinju
ubrzano doživljavati i sve ono manje lijepo i kvalitetno kod svog partera/ice. U našoj kulturi možemo još uvijek govoriti o tradicionalnoj podijeli uloga gdje žene preuzimaju ulogu brige o kući, partneru, djeci i obitelji; a muškarci preuzimaju ulogu hranitelja obitelji. Uloge koje preuzimamo te njihova podijele veoma ovisi o obiteljima iz kojih partneri potiču. Sto to konkretno znaci? Recimo, uzmimo, na primjer, muškarca koji je kroz svoje djetinjstvo, od rođenja, rastao u uvjerenju kako muškarac mora biti taj koji će zarađivati vise od žene, materijalno omogućiti sve potrebno za obitelj te se pobrinuti za sve potrebe. Ulazeći u odnos s djevojkom, on nesvjesno unosi i ova uvjerenja, ponašajući se kao da su ona jedina ispravna. Također, tako je i sa strane partnerice. Ona u odnos unosi svoja uvjerenja koja nosi iz svoje
primarne obitelji. Ukoliko oba partera unose u zajednički odnos jednaka ili slična uvjerenja, odnos će rasti i razvijati se. Ponekad, partneri unose potpuno različita uvjerenja te dolazi do neminovnih konflikata i odnos postaje frustrirajući ukoliko partneri nisu spremni komunicirati, ali i prihvatiti, svoje razlike.
Ovo je faza u kojoj se mnogi parovi odlučuju na zajednički suživot, brak te djecu. Zbog toga, ova je faza obilježena i mnogim promjenama, između ostalog i time da se osobe povlače iz prijateljskih odnosa te okreću obiteljskom životu, često razvijajući uvjerenje da sve morahu raditi zajedno. Individualnost je u ovoj fazi odnosa bitno njegovati. Biti partneru/ici podrška u onome sto on je, u hobijima koje voli ili poticanje na druženje s prijateljima koje dugo nijevidio/vidjela, pravi je valentinovski poklon.
Vjerujem da ne svatko barem jednom izrekao ili barem od prijatelja/ica svjedočio rečenicama poput:
„ ja nju/njega vise ne prepoznajem“
„To nije ista osoba“
„Toliko se promijenio/la da vise ne zna sto sam vidio/la h njemu/njoj“
„Na početku je sve bilo drugačije. Kako se samo sve promijenilo“
Što se s jednim parom desilo? Nakon faze zaljubljenosti, u odnosu skidamo „ružičaste naočale“ i partnera/icu promatramo drugačije. Počinjemo uviđati sitnice koje nam smetaju te nam, često, bas te sitnice budu i okidači za sukob i svađu. Ukoliko su svade svakodnevno, počinjemo se i pitati sto smo vidjeli u njemu/njoj. U ovoj fazi često i osvijestimo kako od partnera/ice ne dobivamo ono što nam je potrebno te da smo se prestali razvijati kao individue.
Ova faza je, nažalost, teška i bolna. Ukoliko se svade nastavljaju, partneri zaključuju kako, ipak, nisu jedno za drugo te dolazi do prekida. Što možemo učiniti u ovoj fazi kako bi nam osvještavanje i realnost toga što nas partner/ica jesu bilo lakše podnošljivo?
Partneri često zaboravljaju koliko ne iskrena komunikacija bitna, od prvog dana odnosa. Iako, dok smo zaljubljeni, neke sitnice lakše podnesemo i prijeđemo preko
njih, važno ih je komunicirati. Te iste sitnice, nažalost, kad-tad postat će predmet rasprave i svade.
Njegovanje individualnosti i različitosti važno je za svaki odnos. Ulaskom u vezu/brak, mi smo i dalje dvije individue koje su se odlučile razvijati zajedno. Lijepo je imati
zajedničke hobije, vrijeme provoditi zajedno, no, za nas razvoj, itekako je potrebno imati vrijeme za sebe i svoje potrebe. Posvećivanje vremena sebi, posvećivanje je
vremena i odnosu – što smo u osobnom životu zadovoljniji, to ćemo se zadovoljnije osjećati i u partnerskom odnosu.
Ne pokušavati promijeniti svog partnera/icu. „ Samo da se on promijeni i sve će opet biti ok.“
Naravno, nitko od nas ne želi biti taj koji će se promijeniti, radije bi da to učini nas partner/ica, a mi da svjedočimo promjeni i tome kako se ona pozitivno reflektira na
nas odnos. Nažalost, to nije tako. Partneri nisu tu da se prilagođavaju svemu onome što je za nas frustrirajuće niti da se toliko promijene da izgube sebe i svoju
autentičnost. U donosu smo dvoje i jedino kad se promijene dešavaju u životu ova partnera odnos može rasti. Ukoliko dopustimo odnosu da on mijenja i preslaguje ono
što paru ne sluzi na rast i razvoj, odnos može rasti a partneri će voditi zadovoljavajući kvalitetan odnos.
Promjena samo jednog partnera, prilagođavanje drugome te izazivanje krivnje u partneru, možda će kratkotrajno smiriti sukob, no dugoročno, odnos neće biti održiv.
Kada smo uspjeli preživjeti sve sukobe, ali i upoznali sebe i partnera/icu te odlučili rasti i razvijati se zajedno – tada ishod odnosa postaje drugačiji.
Dani poput ovog današnjeg, možda u današnjem konzumerističkom svijetu imaju neku drugu ulogu, no vjerujem kako može svakog od nas potaknuti da se okrene partneru/ici i promisli o sebi, njemu/njoj te mjestima za razvoj. Samo onda kada dopustimo da nam partner/ica budu „učitelji“ te kada dopustimo da nas odnos mijenja, možemo uživati u ljubavi, partnerstvu i svemu onome što proizlazi iz njih. Iskoristimo današnji dan kako bi se još jednom podsjetili da je, ipak, najljepše koračati kroz život kada imamo nekog tko ne tu za nas, ali i mi za njega/nju. Partnerima pokažimo ljubav, brigu, privrženost svaki dan, ne samo danas. Moždaje danas Valentinovo, no, svaki je dan pravi dan za pokazati zahvalnost i nježnost.
Vana Dominis
Gestalt terapeutkinja iz Lumen Laboratoriuma
