Grad Vodnjan broji najve?u koncentraciju kažuna na Mediteranu. Neke procjene govore da na našem prostoru imamo otprilike 2.000 kažuna. To bi bilo ve? dovoljno da Vodnjan bude proglašen “Gradom kažuna”. Me?utim, uvjereni smo da moramo pravovremeno zaštiti ovo bogatstvo i u?initi nešto posebno.Ove kamene poljske ku?ice ve? su stolje?ima strukturalni elementi vodnjanskog ruralnog prostora. Nakon oblikovanja gradskog naselja, po?ela se obra?ivati zemlja koju su poljoprivrednici trebali iskr?iti. Uredno i strpljivo naši djedovi prenosili su na rubove polja sav kamen na koji je njihov plug nailazio i odgrtao iz tla, slagali su ga geometrijskom preciznoš?u u suhovezu sitnom kamenom gra?om. Nikli su tako suhozidi (masiere), kojima se ogra?uju polja, groma?e (groumasi), ogromne hrpe kamenja i kažuni (casite).

Svojim oblikom i gra?om, kažuni su izvanredno prilago?eni mediteranskom krajoliku, predstavljaju jedinstvena suhozidna zdanja umetnuta u polja, vinograde i maslinike koji ih okružuju. I dok se naselje u Vodnjanu širilo i visoke ku?e su rasle u skupinama, u uglovima polja ili na sredini terena ili ?ak unutar velike hrpe kamenja nicali su kažuni, karakteristi?nog oblika sa stožastim krovom, mudro osmišljeni, gotovo svi okrugli i više ili manje veliki. Kažuni su bili sigurni zakloni od iznenadne kiše, od sunca za vrijeme podnevnog odmora ili bi se u njima prespavala no? kada posao nije bio završen tijekom dana, a služili su i za zaštitu od lopova u vrijeme berbe. Nisu bili samo u funkciji ?ovjeka, ve? su se koristili i kao zaklon za njegovu stoku, posebno ovce. Kažuni su oduvijek bili sastavni dio života naših predaka. Danas ova gra?evina gubi postupno svoju funkciju, svoj zna?aj zbog mehanizacije i druga?ijeg na?ina rada, ali to ne zna?i da zbog toga gubi i na svojoj posebnosti i na izrazitom zna?aju za naše podru?je. Ako budemo reagirali na vrijeme, uspjet ?emo zaštiti i kvalitetno valorizirati ovo kulturno dobro. Potaknut ošte?enjem dijela kažuna prilikom izgradnje trase istarskog Ipsilona, Grad Vodnjan odlu?io je organizirati akciju “Moj kažun – La mia casita”. Dio akcije sufinancirati ?e Bina Istra. U cijeli projekt uklju?en je i Konzervatorski odjel iz Pule te Etnografski muzej Istre.

Radionice za izradu i obnovu kažuna i suhozida trajati ?e od 04. do 26. svibnja 2007. godine i to svaki petak i subotu od 8 do 18 sati. Kako bi cijeli program bio što potpuniji, na mjestu održavanja radionica (vidi Mapu), organizirati ?e se kratko predavanje “O kažunima…” (svaki petak u 18 sati i svake subote u 10 sati). U akciji mogu se uklju?iti svi zainteresirani, djeca, roditelji, škole, umirovljenici, udruge, eko organizacije, obrtnici i svi obožavatelji kažuna. Dovoljno je izdvojiti malo vremena, dobre volje i pridružiti nam se na terenu. Po završetku akcije, dana 01.06.2007. godine u 19 sati u Domu Mladih u Vodnjanu, održat ?e se sve?ana dodjela diploma svim sudionicima. Cilj je da svi zajedno obnovimo tri kažuna i nekoliko suhozida. Na taj ?e na?in ovi kažuni zaista postati “naši kažuni” u smislu da smo ih svi zajedno gradili i oni ?e biti naše zajedni?ko bogatstvo. Svatko od nas mo?i ?e s ponosom re?i: “Ovo je Moj kažun – Questa è La mia casita”. GRAD VODNJAN – CITTÀ DI DIGNANO