DOČEKAO SVOJIH 90 MINUTA
Vratar Istre 1961 Jan Paus-Kunšt u posljednjem je kolu sezone upisao svoj prvi nastup u HNL-u. Branio je u susretu protiv Varaždina, koji je završio pobjedom domaćina 2:0, a oba pogotka primio je iz kaznenih udaraca. Iako rezultat na kraju nije bio onakav kakvom su se Puležani nadali, Paus-Kunšt je ostavio odličan dojam, posebno nakon početne treme koju je brzo prebrodio i potom upisao nekoliko vrlo dobrih intervencija.

Njegov nastup ima dodatnu težinu kada se zna da je gotovo cijelu sezonu radio pod ozljedom. Trenutačno se nalazi na rehabilitaciji u Beogradu, gdje pokušava sanirati problem koji vuče još od kolovoza.

- U Beogradu sam, kod Andreja, na rehabilitaciji. Vuče se to još od osmog mjeseca. Otvorili su mi se kanali na lijevoj i desnoj strani, a aduktor mi je u problemu. Tako sam trenirao cijelu sezonu. Lako je za utakmice, tada te udari adrenalin pa ne osjetiš, ali treninge sam cijelu godinu odrađivao s tim problemom. Nismo to sanirali jer ja nisam htio prestati, ispričao nam je Paus-Kunšt.

Da će protiv Varaždina stati na gol, saznao je dva dana prije utakmice. Priznaje da nije znao unaprijed, iako je potajno vjerovao da bi mogao dobiti priliku, upravo zbog načina na koji je trenirao i ponašao se tijekom sezone.

- Nisam znao. Imamo uvijek dva, tri uvodna treninga, pa tek onda zadnja dva treninga prije utakmice počinjemo raditi taktiku. Tada mi je trener došao i pitao me jesam li spreman. Tu sam sve znao. Malo mi je narastao puls, ali kad to kasnije procesuiraš, sve bude dobro. Iskreno, nisam bio toliko iznenađen jer sam stvarno radio. Uvijek sam bio profesionalan, nikad nisam pokazivao emocije, ljutnju ili nezadovoljstvo. Vjerujem da me možda i zbog toga nagradio, rekao je te nadodao:

- Značilo mi je kao da sam igrao finale. Dugo si u HNL-u, tu si negdje na radaru, ali nikako da dođe taj nastup. Uvijek se nešto dogodi, uvijek bude nešto drugačije i ne nastupiš. Kad je konačno došlo, psihološki mi je bilo izazovno. Htio sam prvo sam sebi dokazati da mogu, a onda i svima drugima. Jer nakon toliko godina mene puno ljudi i dalje zapravo ne poznaje kao vratara, nisu me imali priliku vidjeti. Najvažnije mi je bilo da sam to dokazao sam sebi. 

Početak utakmice nije bio idealan. Bilo je nekoliko nesigurnih dodavanja i primanja lopte, ali se vrlo brzo uspio stabilizirati. Kaže da je to dio pozicije vratara, na kojoj se pogreška vidi odmah, a mentalna stabilnost mora doći vrlo brzo.

- To je ta neka mentalna snaga koju moraš imati na našoj poziciji. Na zagrijavanju i u prvih deset minuta bilo mi je teško, nisam mogao disati od stresa. Branio sam Kup, branio sam i prijateljske utakmice protiv većih i jačih klubova od Varaždina, uz svo poštovanje prema Varaždinu, ali kad uđeš u HNL utakmicu, to je totalno drugi sport. Ima neku drugu težinu. Trebalo mi je malo da osjetim ritam utakmice.

Upravo mu je prva prava intervencija pomogla da uđe u utakmicu. Nakon toga djelovao je sigurnije, mirnije i sve više pokazivao kvalitetu.

- Ta prva obrana me izvukla, pogotovo jer je bila dupla obrana. Nakon toga jednostavno uđeš u fokus, u ritam, u sve. Imao sam osjećaj da ne mogu primiti gol. I onda dođu penali, što ćeš.

Oba pogotka Varaždin je postigao s bijele točke. Upravo zbog toga ostaje dojam da je Paus-Kunšt mogao imati još ljepšu priču na svom debiju, jer je iz igre branio vrlo dobro. Kod drugog penala pogodio je i stranu, ali nije uspio zaustaviti udarac.

- Žao mi je, posebno zbog drugog penala jer sam bio blizu. To ne mogu ni preboljeti. Ali ne želim biti nezahvalan. Bilo bi malo bezobrazno da sada budem tužan samo zato što nisam obranio penal, kad sam dobio priliku koju sam dugo čekao. Najviše mi je krivo što smo kao momčad loše izgledali. Nakon nekoliko dobrih utakmica, nije mi jasno što se dogodilo. Ali zahvalan sam na svemu, na prilici prije svega.

O suđenju i dosuđenim kaznenim udarcima nije želio govoriti preoštro, ali je istaknuo detalj koji je i prije utakmice bio naglašen u svlačionici. Trener Krešimir Režić upozoravao je igrače da izbjegavaju nepotrebne kontakte u kaznenom prostoru jer se uz VAR sve vidi.

- Trener Režić je jedan od onih trenera koji je stalno naglašavao, nemojte ih dirati, nemojte ih gurati, nemojte ih vući, ima VAR, sve će se gledati. I baš na takve dvije situacije dosuđeni su penali. Za prvi ne mogu sada točno reći, ali čini mi se da ga je nagazio u gužvi. Realno, bilo je malo naivno od nas. Iz ničega, jer nisu to bile neke opasne situacije ili centaršutevi iz kojih se moralo dogoditi nešto veliko. Ali eto, tako je moralo biti taj dan.

Nakon utakmice iznenadila ga je količina podrške koju je dobio. Priznaje da je, iako zna da to često nije najbolje, ipak otišao pogledati komentare, baš zato što mu je to bio prvi HNL nastup.

- Ostao sam malo šokiran koliko sam podrške dobio i koliko mi je ljudi poslalo poruke. Nisam pročitao ni jedan negativan komentar. Znam da nije uvijek dobro čitati komentare, ali zanimalo me, ipak mi je bio prvi nastup. Htio sam vidjeti reakcije. Stvarno sam se oduševio i baš mi je bilo drago. Cijelu karijeru težim tome da se taj nastup dogodi i zato mi je podrška puno značila.

Osvrnuo se i na poziciju drugog vrata, poziciji na kojoj moraš biti potpuno spreman, a istovremeno si svjestan da je velika vjerojatnost da nećeš ući u igru.

- Bolje je nego biti treći vratar, u svakom slučaju, našalio se. Moraš biti spreman u svakom trenutku, a doslovno znaš da vjerojatno nećeš braniti. Imam problem s malim prstom i uvijek tejpam ta dva prsta. I dok se ne naprave sve zamjene, ja nikad ne skidam taj tejp. Toliko moraš biti spreman. Ne daj Bože da moraš ući, moraš biti na sto posto. Ne možeš doći na gostovanje, jesti kolače i piti Coca-Colu jer nikad ne znaš hoćeš li možda ući. Moraš biti maksimalno spreman, a znaš da u 98% slučajeva nećeš ući. To je psihološki teško.

Ipak, bez gorčine govori o Franku Koliću, koji je cijelu sezone bio prvi izbor na golu Istre. Kaže da mu je drago što je klub stao iza mladog vratara u trenucima kada je bio pod kritikama.

- Kole je mlad golman. Drago mi je da je klub stao iza njega jer, da sam ja bio u njegovoj situaciji, volio bih da netko stane iza mene kada je lošije. To je dobra strategija kluba. Kole je, hvala Bogu, bio zdrav cijelu sezonu i dobro je branio. To meni nije otvaralo puno prostora, ali Bože moj. Na kraju se malo otvorilo i malo te nagradi. U ovom sportu treba biti pošten i strpljiv.

Istra 1961 iza sebe ima turbulentnu sezonu. Na polusezoni su Puležani bili treći, s realnim nadama da se mogu uključiti u borbu za Europu. Na kraju su sezonu završili kao šesti, što nije loš rezultat, osobito kada se zna da je Istra godinama bila momčad vezana uz donji dio ljestvice, ali ostaje osjećaj da je sezona mogla donijeti i više.

- Sjećam se zadnjeg kola u Varaždinu na polusezoni. Mi pjevamo u svlačionici, treći smo na polusezoni. Gledam i ne mogu vjerovati koliko smo dobro igrali. Prije toga smo imali dobre utakmice, nadigravali smo protivnike. Nije mi isto kad pobijediš, a loše igraš, i kad pobjeđuješ, a stvarno dobro igraš. Mi smo tada pobjeđivali i dobro igrali. Onda se dogodi pad i to je teško stanje uma. Ja nisam branio, ali uvijek sam tu za dečke. Kad pobjeđujemo, ja sam sretan. Nikad nisam bio netko tko želi da momčad gubi zato što ja ne branim. 

Promjene tijekom sezone, pad forme i pritisak rezultata ostavili su traga na momčadi. Dolazak Krešimira Režića, kaže, donio je novu energiju.

- Mislim da nas je dolazak novog trenera sigurno osvježio. Donio je novu energiju. Jako je pozitivan i miran čovjek, i to mi se jako svidjelo kod njega. I pomoćnici su dobri, baš se osjetila pozitiva. Bili smo u nekom crnilu, stvorila se loša energija među nama igračima. Kad je došao novi trener, pa onda i team building, nešto se pokrenulo. To nam je dobro došlo.

(S.V./ Foto: NK Istra 1961)