STARI VIRUS U NOVOM RUHU
Prije desetak godina je veliku medijsku pozornornost u Sjedinjenim Američkim državama a potom i po svijetu izazvala pojava epidemija bolesti,  koju je izazvao virus zapadnog Nila na njihovom teritoriju. Proučavali su ponašanje virusa u oboljelih životinja i ljudi, rasprostranjenost oboljenja po SAD, ptice koje prenose virus, puteve seobe ptica i dr. Oboljenje je zauzimalo nalovne stranice časopisa i revija za široku javnost, stručni radovi su predstavljeni na stručnim simpozijima i u javnozdravstvenim revijama. Sudionici sastanaka iz Evrope i drugih krajeva svijeta nisu mogli a da se ne zapitaju koliko znaju o raširenosti oboljenja u svojim domaćim krajevima. Postavljali su si pitanje, da li je ta bolest i njezin uzročnik bio ikada zabilježen u njihovim, na izgled malim, ali za svjetsku epidemiju - točnije pandemiju, svakako važnim krajevima. Osjećali su odgovornost za svoju stručnost, za zdravje svojega stanovništva i životinja te tiho sebi obećali, da će napraviti istraživanja i u svojim krajevima, da bi zadovoljili izazov vremena i struke. Na tom putu našle su se i brojne mediteranske država, uključujući i Hrvatsku, koja je imala dobro razvijenu javnozdravstvenu službu i vrhunske stručnjake s područja epidemiologije, mikrobiologije, infektologije i drugih djelatnosti. U proučavanja se uključuju i biolozi, poznavaoci insekata, koji također sudjeluju u prijenosu bolesti te nadzoru populacije komaraca. Klimatkse i ekološke karakteristike imaju također značajan utjecaj na širenje oboljenja pa time uključivanje stručnjaka sa ovih područja je također dobrodošlo. Bolest je udomaćena i kod konja u zaraženim područjima. Negdje su zaraženi virusom i krpelji. Poznato je da direktan prijenos oboljenja od ćovjeka na čovjeka nije uobičajen, što viđamo i kod nekih drugih zoonoza odnosno bolesti koje se prenose sa životinja na čovjeka.
Pa premda bi brojčano velike epidemije, među koje spadaju i suvremene epidemije kroničnih nezaraznih bolesti, trebale biti zanimljive za ljudstvo, praksa pokazuje da pojava makar i samo nekoliko pojediniačnih primjera zaraznih bolesti, može izazvati veliku paniku i strah među stanovništvom.  Dakle probajmo medijsko što prije razsvijetliti svoje domaće primjere pojedinih zaraznih oboljenja i dajmo istinite podatke i objašnjenja o njima.
Kao prvo bolest koju izaziva virus zapadog Nila svakako nije nova jer je poznata već decenijama, točnije od  1937 godine, kad su prvi put izolirali virus kod bolesnice iz Ugande. Spada u skupinu zoonoza, tj. oboljenja koja kruže među životinjama i čovjekom. Pojavljuje se po cijelom svijetu i obično tamo gdje je traže je nađu. Kao i druge virusne bolesti centalnog živčanog sustava, nije dovoljno različita od nekih drugih virusnih oboljenja mozga (npr. krpeljnog ili herpes simplex virusnog encefalitisa). Većina primjera oboljenja protiče pod slikom gripe odnosno laganog oboljenja, teži primjeri, u kojima je uključena klinična slika sa znakovima oboljenja mozga i moždanih ovojnica se iznimno pojavljuje i u pravilu kod starijih osoba. Najveći broj oboljenja zapravo protiče potpuno bez znakova bolesti. Tek usmjerene laboratorijske pretrage, koje se ne izvode učestalo, mogu otkriti pravu narav oboljenja. Djelotvornog lijeka protiv virusa nemamo na raspolaganju, a isto tako ni cjepiva. Njaveću pozornost dakle moramo usmjeriti na izbjegavanje uboda komaraca.
Smrtni primjeri kod skoro svih vrsta zaraznih bolesti su poznati pa tako i kod oboljenja koje izaziva virus zapadnog Nila. Odstotak umrlih na cjelokupan broj oboljelih je kod nekih oboljenja, među koje uvrštavamo i oboljenje koje izaziva virus zapadnog Nila, teško ocijeniti. Giba se negje oko 4 do 29% kod starijih bolesnika kod kojih je sa infekcijom zahvaćem centralni živačni sustav (CŽS). No pri tome je važno napomeniti, da je omjer oboljelih sa afekcijom  CŽS prema sveukupnom broju inficiranih samo 1 oboljeli na 140 do 360 zaraženih.
Do 10.10.2013 je Europski centar za nadzor zaraznih bolesti zaprimio skupa 219 prijava oboljenja kod ljudi izazvanog virusom zapadnog Nila. Od toga su u zadnjem tjednu dospjele dvije prijave iz Hrvatske (Zagreb), 2 iz Mađarske, 3 iz Grčke, iz Italije 5, iz Rumunije 4,  iz BIH 1, 22 iz Srbije  i dr. Najveća aktivnost virusa je zabilježena u ljetnim mjesecima i sada se nalazimo u očekivanoj fazi smanjivama broja oboljeli. Svi prijavljeni primjeri nisu imali znakove oboljenja središnjeg živčanog sustava, što znači da su neki primjeri imali lakši klinični tok bolesti. Primjeri iz Hrvatske, a bilo ih je u ovoj godini skupa 16, su se pojavljivali među stanovništvom Međimurja i Zagreba. Iz ostalih krajeva Hrvatske zasada nisu zabilježeni ili još nisu prepoznani. U susjednoj Italiji su ove godine zabilježili skupa 88 primjera oboljenja, većinu u sjevernim krajevima države, a najviše iz Modene . U SAD-u su ove godine zabilježili više od 1100 primjera oboljelih ljudi.
Svakako treba poduprijeti sve zdravstvene sisteme, a među njima i našega u daljnjim nastojanjima da skupa sa drugim stručnim službama nastave istraživanja ovoga virusa, koji eto nosi svoj naziv po rijeci, gdje su ga prvi puta otkrili no zapravo je kao i veliki broj zoonoza razširen po velkim prostranstvima svijeta. Ponosni ćemo biti na sva daljnja istraživanja i znanja na tom područja kao i na daljnje korake usmjerene na suzbijanje komaraca a time i oboljenja.
Pripremila:
Mirjana Stantić Pavlinić, dr.med.
Spec. iz infektologije i epidemiologije