PRVA PREMIJERA NOVE KAZALIŠNE SEZONE NA RASPOREDU JE VEČERAS U 20 SATI
Večeras nas u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula očekuje prva premijera ove kazališne sezone - ''Hirošima, ljubavi moja'', predstava u režiji Rajne Racz, nastala prema kultnom scenariju Marguerite Duras za film Alaina Resnaisa.
U glavnim ulogama nastupaju Judita Franković Brdar i Marko Kasalo, a publiku očekuje poetska priča o ljubavi, sjećanju i traumi koja kroz intimni susret dvoje ljudi progovara o nemogućnosti zaborava i posljedicama povijesne katastrofe.
Radnja je smještena u hotelsku sobu u Hirošimi, dvanaest godina nakon atomske bombe, gdje se susreću Francuskinja i Japanac. Njihova kratka ljubavna avantura postupno prerasta u prostor u kojem se otvaraju potisnuta sjećanja, osobne traume i kolektivna povijest.
Dok se njihovi glasovi isprepliću, brišu se granice između sadašnjosti i prošlosti, ljubavne priče i povijesne katastrofe, između onoga što pamtimo i onoga što pokušavamo zaboraviti.
Rajna Racz: "Gdje završava jezik kojim možemo govoriti o katastrofama?"
Redateljicu Rajnu Racz posebno je zanimalo pitanje postoji li uopće jezik kojim je moguće govoriti o katastrofi poput Hirošime.
"Zanimalo me postoji li jezik kojim možemo govoriti o padu bombe na Hirošimu. To me dovelo do pitanja gdje zapravo završava jezik kojim govorimo o katastrofama i na koji način, odnosno u kojem prostoru, o njima uopće možemo govoriti“, rekla je Racz. Kako je pojasnila, upravo je intimnost dvoje ljudi prostor u kojem Duras otvara mogućnost govora o nečemu što se gotovo ne može izreći.
"Činilo mi se da je jedino mjesto u kojem se o tome može govoriti upravo intimni prostor, hotelska soba. Duras na neki način desakralizira cijelu katastrofu i pokazuje da je bliskost dvoje ljudi možda jedini prostor kroz koji joj se možemo približiti", kazala je Racz.
Katastrofa upisana u intimni prostor
Marguerite Duras u svom tekstu odustaje od pokušaja dokumentarističke rekonstrukcije Hirošime. Umjesto toga, katastrofu smješta u odnos dvoje ljudi, u tijelo, dodir i sjećanje.
Za Duras, o Hirošimi nije moguće govoriti izravno – moguće je govoriti upravo o nemogućnosti da se takvo iskustvo do kraja izgovori. U toj pukotini između jezika i šutnje nastaje poetski tekst u kojem ljubav ne poništava razaranje, nego ga čini još vidljivijim.
Slijedeći taj trag, Rajna Racz gradi predstavu u kojoj tijelo postaje mjesto na kojem se istodobno upisuju sjećanje i zaborav. Predstava istražuje kako povijesne traume ostaju prisutne u čovjeku te kako se ljubav, dodir i bliskost mogu pretvoriti u posljednji prostor otpora uništenju.
Gotovo sedamdeset godina nakon nastanka filma, „Hirošima, ljubavi moja“ ponovno otvara pitanja rata, nuklearne prijetnje, sjećanja i mogućnosti da se nakon katastrofe nastavi živjeti i voljeti.
Predstava je koprodukcija Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, Doma Kristalna kocka vedrine – Gradskog kazališta Sisak i Umjetničke organizacije Kuća Nahero.
Premijera je na rasporedu večeras, 1. listopada, u 20 sati, a predstava traje 70 minuta.
(Ivana I./ Foto: INK)
