KAŠTEL PULA, OD 2. DO 4. RUJNA U 20 SATI          
Predstava "Lysistrata 21 (Vodimo ljubav, a ne rat)" u sklopu "INK NA KAŠTELU" igrati će svoje reprizna izdanja na pulskom Kaštelu od 2. do 4. rujna 2021 u 20 sati.                                    

INFO, REZERVACIJE I PRODAJA    

http://www.ink.hr
radno vrijeme blagajne:
ponedjeljak-petak od 10 do 13 sati i jedan sat prije početka predstave
telefon: 052 212-677
email: prodaja@ink.hr

PRAVILA PONAŠANJA

- NA SNAZI SU EPIDEMIOLOŠKE MJERE HZJZ! 
- isključite mobilne telefone prije ulaska u gledalište
- ne fotografirajte i ne snimajte tijekom predstave
- dolazite na vrijeme jer nakon početka predstave ulaz nije dozvoljen

Lysistrata 21 (Vodimo ljubav, a ne rat)

AUTOR I REDATELJ: Manfred SCHWEIGKOFLER
prema Aristofanovoj komediji Lisitrati  
IZVOĐAČI: Mada  PERŠIĆ, Lara ŽIVOLIĆ, Gala NIKOLIĆ, Andrea LONČARIĆ, Mia KRAJCAR, Mirjana ĐAN, Lina KLIMAN, Zoran KELAVA, Marko GAŠPAROVIĆ, Luka MIHOVILOVIĆ, Deni SANKOVIĆ, Rade RADOLOVIĆ, Marko GAŠPAROVIĆ, Una BAĆAC, Gaia MODRIĆ, Ivana MORINA, Iva KOVAČ, David  BELAS, Domenico TOFFETTI, Josip KRAJAČIĆ, Aleksandar BANČIĆ, Vedran ŠILIPETAR, Šandor SLACKI, 
GLAZBA  U ŽIVO: Sebastian STELL, Branko STERPIN, Saša ZORKIĆ, Srđan KUZMANOVIĆ, Andrea ROJNIĆ

Otkad sam otkrio djelo genijalnog Aristofana koji, za mene, ostaje izumitelj komedije, obožavam Lisistratu, sviđa mi se oduvijek. Još je uvijek Aristofan neprikosnoveni majstor. I suvremen!
Čini se nevjerojatnim koliko je njegov tekst aktualan i prilagodljiv gotovo 2.500 godina nakon što je napisan. Jedno od osnovnih polazišta velike komedije je upotrebljivost, a malo postoji tekstova koji su tako prilagodljivi kao Lisistrata. Pokatkad Lisistrata čak nalikuje stand up komediji s malog ekrana. 
Sam nas je Aristofan podučio: napisani je tekst samo osnova u koji naknadno treba unijeti svakidašnjicu, vijest koja se netom dogodila ili ogovaranje iza ugla. Zamišljam ga u atenskim uličicama, s čašom vina u ruci, kako iščekuje idući trač. Jer, ako djelo opstaje, opstaje i banalnost svakodnevna čavrljanja, opstaje i "priča se…" i posljednji "što ima?".
 
Snaga velike komedije uspijeva povezati banalnost sa svetim, sićušnu smicalicu s velikom poviješću, okrutnosti računovođa sa snagom smijeha ljudi koji ne računaju. Smijeh i humor sve probavljaju.
 
Komedijaši znaju da pričaju istinu i to ih čini jakima – in umore veritas – puno jačim od pravila, od onoga što bi trebalo uraditi (komedija dopušta činiti ono što se ne bi smjelo), jačim od cenzure (dobar se geg ne može se zaustaviti, prepričava se makar kriomice).

Komedija nikad ne može biti nepristojna, dakle, sama je po sebi dobra. Jednako tako, sama je po sebi inteligentna, jer za humor, za smisliti pravu šalu, potrebna je pamet (dok je za tragediju dovoljna vlast).

Komedija je, također, sama po sebi istinita, budući da nam pokazuje ono što ne valja, smiješeći se, namigujući nam.
Komedija slabe čini pobjednicima, koji, ipak, shvatili smo, nisu nemoćni. Kad bi se svi počeli smijati i ismijavali moćnike ovoga svijeta, one iza obrazaca, pečata, dozvola, hijerarhija, procedura koje treba poštovati, nepotrebne birokracije – što bi oni radili?  (o predstavi Manfred Schweigkofler)

(rex)