ZA ISTRU 1961 NEKA IGRAJU SAMO SPREMNI
Tužna je istina da je većini igrača Pula tek usputna stanica, jedna u nizu na njihovom profesionalnom putu. I dok je to u nogometu često razumljivo, problem nastaje onog trenutka kada ta činjenica postane vidljiva na terenu, kada nestane želje, energije i osjećaja pripadnosti. Tada više nema smisla zatvarati oči. Vrijeme je da netko to jasno i glasno izgovori, da se otvore vrata onima kojima se žuri dalje i da se skrati agonija onima koji glavom više nisu u Istri 1961.

Tribine nisu naivne. Publika vrlo dobro prepoznaje trenutak kada se netko “ispuhne”, kada igra bez žara i bez onog minimuma emocije koji ovaj dres traži. Upravo zato potez mora povući struka, sportski direktor Saša Bjelanović i trener Krešimir Režić. Obojica su u poziciji u kojoj nemaju luksuz čekanja: prvi jer je svojim ugledom stao iza tih igrača, drugi jer mu upravo oni trebaju biti temelj i jamstvo za uspjeh u HNL-u.

Navijači, s druge strane, teško da bi se usprotivili takvom potezu, dapače, mnogi bi ga dočekali s odobravanjem. Jer u ovom trenutku više nije stvar rezultata, već odnosa prema klubu i sredini. Onaj tko nema želju igrati za Istru 1961 treba dobiti priliku otići, možda će negdje drugdje pronaći motiv koji ovdje više ne postoji.

Naravno, pod uvjetom da pritom vrati barem dio uloženog, bilo kroz odštetu, bilo kroz korektan i odgovoran rastanak, jer klub nije prolazna stanica bez vrijednosti, nego sredina koja ulaže, daje priliku i s pravom očekuje da joj se to, na kraju, barem djelomično vrati.

(Nenad Marjanović dr Fric)