UZGOJ TVRDE PŠENICE U ISTRI
Istra ima povoljne klimatske uvjete za uzgoj durum pšenice, od koje se proizvodi kvalitetna tjestenina. U Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču ističu da ova kultura može predstavljati novu priliku za istarske poljoprivrednike, osobito ako se proizvodnja poveže s lokalnim prerađivačima i gastronomijom
Dok na istarskim oranicama traje razdoblje jesenske sjetve žitarica, stručnjaci Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču skreću pozornost na jednu kulturu koja bi u budućnosti mogla imati značajnije mjesto u istarskoj poljoprivredi. Riječ je o durum pšenici, poznatoj i kao tvrda pšenica, od koje se proizvodi kvalitetna tjestenina. Iako se istarska poljoprivreda tradicionalno povezuje s maslinarstvom, vinogradarstvom, povrtlarstvom i drugim mediteranskim kulturama, istarska polja imaju potencijal i za proizvodnju žitarica koje na tržištu mogu ostvariti dodatnu vrijednost. Upravo mogućnosti njezina uzgoja u pedoklimatskim uvjetima Istre, očekivanim prinosima i troškovima proizvodnje posvetili su pozornost u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Prema riječima dr. sc. Ane Čehić Marić, Istra ima određene prednosti za proizvodnju ove žitarice, ponajprije zahvaljujući mediteranskoj klimi, ali i mogućnosti povezivanja primarne poljoprivredne proizvodnje s lokalnom prehrambenom industrijom.
- Kada govorimo o durum pšenici, ne govorimo samo o još jednoj žitarici koja bi se mogla uzgajati na istarskim poljima. Riječ je o kulturi koja ima potencijal za stvaranje dodatne vrijednosti, osobito ako se poveže s proizvodnjom tjestenine i gastronomijom po kojoj je Istra već prepoznatljiva. No prije širenja proizvodnje potrebno je dobro procijeniti uvjete uzgoja, očekivane prinose i mogućnosti plasmana – ističe Ana Čehić Marić.
Mediteranska klima pogoduje uzgoju
Durum pšenica, latinskog naziva Triticum durum, razlikuje se od obične krušne pšenice ponajprije po svojstvima zrna i njegovoj namjeni. Njezino je zrno tvrdo, staklasto i najčešće jantarnožute boje, s relativno visokim sadržajem proteina. Mljevenjem se dobiva krupica, poznata kao semolina, koja je osnovna sirovina za proizvodnju brojnih vrsta tjestenine. Upravo zahvaljujući tim svojstvima tjestenina od kvalitetne durum krupice ima karakterističnu žutu boju, čvrstoću i dobra svojstva tijekom kuhanja. Najpoznatiji proizvođači ove žitarice nalaze se u područjima mediteranske klime, a posebno mjesto zauzima Italija, gdje proizvodnja tjestenine ima dugu tradiciju. Blizina talijanskog tržišta i snažna gastronomska prepoznatljivost Istre dodatni su razlozi za razmatranje proizvodnje durum pšenice na istarskim oranicama.
Jedna od njezinih glavnih prednosti jest prilagođenost područjima s blagim i vlažnijim zimama te toplim i suhim ljetima. Takvi uvjeti prisutni su u velikom dijelu Istre, osobito na zapadu i jugu poluotoka. Jesenske i zimske oborine omogućuju klijanje, nicanje i razvoj biljaka, dok toplije vrijeme tijekom kasnog proljeća pogoduje dozrijevanju zrna.
- Durum pšenica u pravilu se sije tijekom jeseni, najčešće krajem listopada i tijekom studenoga, a žetva se obavlja u lipnju ili početkom srpnja, ovisno o sorti i vremenskim prilikama. Na taj način biljka koristi vlagu nakupljenu tijekom hladnijeg dijela godine, dok se završetak vegetacije odvija prije najtoplijeg dijela ljeta. Ipak, važno je naglasiti da durum pšenica nije potpuno otporna na sušu. Nedostatak oborina tijekom proljetnog porasta i nalijevanja zrna može značajno smanjiti prinos – objašnjava Čehić Marić.
Za uzgoj su posebno pogodna dovoljno duboka, plodna i dobro drenirana tla. U Istri se takvi uvjeti mogu pronaći na dijelu površina s crvenicom, ali i na drugim tipovima tala koja imaju odgovarajuću dubinu i sposobnost zadržavanja vode. Na plitkim, kamenitim i izrazito sušnim tlima rizik proizvodnje znatno je veći. Uzgoj durum pšenice u Istri pritom nije potpuna novost. Na području Poreštine i u drugim dijelovima zapadne Istre već su postojala iskustva s njezinom proizvodnjom. Ona pokazuju da je uzgoj moguć, ali i da prinosi mogu značajno varirati ovisno o vremenskim uvjetima pojedine godine.
Prinosi od 3,5 do 4,5 tona po hektaru
Prema procjenama Instituta, u povoljnim proizvodnim uvjetima, uz kvalitetno sjeme, odgovarajuću gnojidbu i pravodobno provođenje agrotehničkih mjera, za potrebe planiranja može se računati na prinos od približno 3,5 do 4,5 tona zrna po hektaru. Na kvalitetnijim tlima i u povoljnim godinama moguće je ostvariti i više prinose, dok ih sušne godine mogu znatno smanjiti. Međutim, kod durum pšenice nije presudna samo proizvedena količina. Za postizanje povoljnije otkupne cijene važni su sadržaj proteina, staklavost zrna, hektolitarska masa, zdravstvena ispravnost i drugi pokazatelji tehnološke kvalitete.
- Poljoprivrednici moraju voditi računa o tome da veći prinos ne znači automatski i bolji gospodarski rezultat. Kod durum pšenice kvaliteta zrna ima iznimno važnu ulogu jer upravo ona određuje mogućnost prerade i postizanja povoljnije prodajne cijene. Zato je posebno važna pravilna gnojidba, osobito dušikom, koja mora osigurati odgovarajući prinos i kvalitetu, ali bez nepotrebnog povećanja troškova – navodi Čehić Marić.
U Institutu su izradili i okvirnu kalkulaciju troškova proizvodnje durum pšenice na jednom hektaru, uz pretpostavku da poljoprivrednik raspolaže vlastitim traktorom i potrebnim priključnim strojevima te samostalno obavlja sve agrotehničke radove, osim žetve kombajnom. Prema toj kalkulaciji, ukupni troškovi proizvodnje iznose približno 1.415 eura po hektaru. Od toga se 690 eura odnosi na repromaterijal, 355 eura na korištenje vlastite mehanizacije, 220 eura na uslužnu žetvu, dok je vrijednost vlastitog rada procijenjena na 150 eura. Najveći pojedinačni troškovi odnose se na mineralna gnojiva, sjeme i žetvu. Za certificirano sjeme u količini od 200 kilograma predviđeno je 120 eura, za NPK mineralno gnojivo 300 eura, a za dušično gnojivo za prihranu dodatnih 150 eura. Trošak herbicida procijenjen je na 50, a fungicida na 70 eura.
Kada je riječ o vlastitoj mehanizaciji, oranje je procijenjeno na 150 eura, predsjetvena priprema tla na 100, sjetva na 70, rasipanje mineralnih gnojiva na 15, a zaštita usjeva prskalicom na 20 eura. U te su iznose uključeni gorivo, maziva, održavanje i trošenje mehanizacije.
- Vlastita mehanizacija omogućuje poljoprivredniku da izbjegne plaćanje vanjskih usluga za većinu radova, ali to ne znači da su ti radovi besplatni. Potrebno je računati na gorivo, održavanje, amortizaciju strojeva i vlastiti rad. Prema našoj okvirnoj kalkulaciji, ukupni trošak proizvodnje na jednom hektaru iznosi 1.415 eura, pri čemu stvarni troškovi ovise o uvjetima pojedinog gospodarstva – pojašnjava Čehić Marić. U kalkulaciju nisu uključeni zakup zemljišta, svi režijski troškovi, financiranje ni eventualno sušenje zrna. Stoga je riječ o planskoj procjeni koja poljoprivrednicima može poslužiti kao polazište za donošenje proizvodnih odluka.
Od istarskih polja do lokalne tjestenine
Možda najveći potencijal durum pšenice u Istri ipak nije samo u prodaji zrna, nego u mogućnosti povezivanja poljoprivrednika s lokalnim prerađivačima i proizvođačima tjestenine. Pljukanci, fuži, makaruni i druge vrste tradicionalne istarske tjestenine važan su dio regionalne gastronomije. Iako se tradicionalni recepti razlikuju i ne zahtijevaju nužno durum pšenicu, kvalitetna krupica proizvedena od lokalne tvrde pšenice mogla bi biti zanimljiva sirovina za razvoj novih proizvoda. Takav proizvodni lanac podrazumijevao bi uzgoj durum pšenice na istarskim poljima, mljevenje u odgovarajućem pogonu te proizvodnju tjestenine s jasno istaknutim lokalnim podrijetlom. Takvi bi proizvodi mogli pronaći svoje mjesto u restoranima, hotelima, specijaliziranim trgovinama i među potrošačima koji cijene regionalne proizvode.
- Istra već ima snažan identitet kada je riječ o kvalitetnoj hrani i gastronomiji. Upravo zato durum pšenicu ne bismo trebali promatrati isključivo kao sirovinu koja će se prodavati na tržištu žitarica. Puno je zanimljivija mogućnost stvaranja lokalnog proizvoda veće dodane vrijednosti, od istarskog polja do gotove tjestenine. Za to je, međutim, potrebna suradnja poljoprivrednika, mlinara, proizvođača tjestenine i distributera – naglašava Čehić Marić. Jedan od izazova pritom je odgovarajuća tehnologija mljevenja. Kvalitetna semolina ne može se proizvoditi u svakom klasičnom mlinu bez odgovarajuće opreme, zbog čega je prije razvoja takvog proizvodnog lanca potrebno osigurati i odgovarajuće prerađivačke kapacitete.
Proizvodnju treba planirati uz poznatog kupca
Durum pšenica mogla bi biti zanimljiva i poljoprivrednim gospodarstvima koja žele proširiti proizvodnju žitarica te bolje iskoristiti postojeće oranice i mehanizaciju. Njezino uključivanje u plodored može pridonijeti učinkovitijem korištenju raspoloživih površina, osobito u kombinaciji s kulturama koje se uzgajaju tijekom drugih dijelova godine. Ipak, prije odluke o većoj proizvodnji potrebno je razmotriti pogodnost tla, izbor sorte, raspoloživost mehanizacije, očekivane troškove i mogućnosti prodaje. Posebno je važno odabrati sorte prilagođene lokalnim uvjetima jer one koje ostvaruju dobre rezultate u južnoj Italiji ili drugim mediteranskim područjima ne moraju nužno biti jednako uspješne u svim dijelovima Istre.
- Durum pšenica svakako zaslužuje veću pozornost istarskih poljoprivrednika, ali njezino širenje mora biti rezultat pažljivog planiranja. Klimatski uvjeti pojedinih dijelova Istre pružaju dobru osnovu, no gospodarska opravdanost proizvodnje ovisi o prinosu, kvaliteti zrna, troškovima i uvjetima otkupa. Posebno bi važni bili organizirana proizvodnja i unaprijed ugovoren otkup jer poljoprivrednicima omogućuju veću sigurnost plasmana – zaključuje Ana Čehić Marić.
U Institutu za poljoprivredu i turizam smatraju da budućnost ove kulture u Istri treba promatrati kroz povezivanje primarne poljoprivredne proizvodnje s prehrambenom industrijom. Uz kvalitetnu organizaciju, osiguran otkup i razvoj proizvoda s lokalnim podrijetlom, durum pšenica mogla bi pronaći svoje mjesto u istarskoj poljoprivredi, ali i postati nova poveznica između istarskih polja i regionalne gastronomije.
(rex)
