PUTOPIS BUDIMIRA ŽIŽOVIĆA O NACIONALNOM PARKU UNA
Una mi teče kroza san i u sanjama o rajskoj prirodi. Opasna, pitoma, čista, bistra i beskrajno lijepa. Nekoliko hrvatskih turističkih novinara bili ovih dana gosti Naciionalnog parka Una, u povodu Dana Une, koji je 17. svibnja, a programski se obilježavao ove godine od 14. do 21. svibnja. Rekao bi čovjek, kad se nađe u vrtlogu ukupne divote Parka: živjela ekološka svijest!
A prije Parka, za očuvanje Une i prirode oko nje, zaslužna je udruga Unski smaragdi, koji u toj vrhunskoj brizi bilježe i više od 35 godina rada.
I dakako, još su vrlo aktivni. Zdušno šire prihvaćanje ekologije kao sveopće kulture življenja.
Ponosni domaćin, Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una, ugradio je cijeloga sebe u nastajanje ovoga kompleksa, uvijek s vizijom novih sadržaja, uz besprijekorno očuvanje tog prirodnoga blaga.
Iznenađujuće je koliko je u posljednjoj deceniji uznapredovala vrhunska turistička ponuda. Martin Brod, Kulen Vakuf, Orašac, Račić i Lohovo, naselja u Nacionalnom parku, danas praktički žive od turizma i djelatnosti koje idu uz turizam. U vrlo kratkom vremenu, ako se zna da je Park ustanovljen 2008. godine, žitelji su dosegli visoke standarde u turističkoj ponudi. Turizam s ljudskim likom. Ovdje se osjećate kao prijatelj koji je došao u posjet prijateljima.
Eko selo Natura art, bila nam je prva destinacija, oaza mira, uz pitomu obalu Une, s hotelskim smještajem, aščinicama, magazama i spokojnim divljim patkama.
Posjet ovome kraju ne smije proći bez rafting turizma. Turistička varijanta nije opasna, ali uzbudljiva jest, a završi bar sa mokrim stražnjicama, nakon dva i pol sata veslanja i borbe s kaskadama.
Kod Ismete i Keme, prava domaća večera, čorba, pite zeljanice i krumpiruše, odlično pripremljena pastrva, napisat ću vrlo malim slovima; topla janjetina s ražnja (odlična!!! ali moram biti pristojan), i domaće slastice tko bi im se sjetio svih imena. A u jedan iza pola noći, kad su i šarolike pjesme pale, domaćiti ne daju otići. Ismeta i Kemo nisu školovani kuhari, ali svaki zalogaj bio je vrhunski užitak. Drže oni domaćinstvo Una – Ostrovica, sa tri apartmana, kao počešljanu bašču.
Kaže Ismeta, bili im gosti nedavno jedan mladi kineski par, pa Ismeta svaki čas nešto savjetuje, obuci se ćerce malo toplije navečer, i slično, a mlada će kineskinja nakon nekog vremena: Ja, kao da sam došla majci u posjet, isti su takvi i njezini savjeti.
Drugi dan posjeta bio je posvećen bukovima i kaskadama Une u duljini od 800 metara s visinskom razlikom od 54 metra.
Besprijekorne drvene staze i terase nad rijekom, vode uz Štrbački buk, najvećeg, visine 24,5 metara, a uzvodno opet, uz Milančev buk Martinbrodske slapove. Na nekim mjestima voda teče sa svih strana, šumi i preljeva se i dijeli na desetine bistrih i živahnih potoka, sve dok se ne smiri na kratko u prvom širokome viru. Nestvarno!
Nakon toga ručak na otvorenom, kojeg su pripremile vrijedne članice udruge Žene Ljutočke doline.
Malo gore, iznad obale Une vrlo je živo i bučno. Održava se 3. atletska brdska utrka u organizaciji Nacionalnog parka. Kad se kaže brdska, odmah mislim da da praše neki auti ili bar vogaju biciklisti, kad ono – trkači! Kružna staza od 19 kilometara, po brdima i dolinama. Čovječe, međunarodna utrka (pobijedila Francuskinja u jednoj kategoriji), s medaljama, pokalima, ali i gotovom lovom za pobjednike. Više od sto sudionika amatera. U jednoj kategoriji treće mjesto osdvojio je i jedan Puljanin, Emir Jakupović. Bijah ponosan.
Poslije graha i hurmašica na otvorenom, uz Unu, posjet jednom pčelaru. Ovo je, uz ostalo, i medonosni kraj. U Orašcu Bećir, sa kćerkom Zerinom, nastavlja 70 godišnju tradiciju obiteljskog pčelarstva. Napravio prvu kušaonicu meda u BiH. A kušaonica ko ljekarna blista sa stotinu originalnih artikala od meda i s medom.
Nismo se ni tu dovoljno nasladili, a već hitamo drugome pčelaru, Mirsadu u naselje Ripač. Mirsad sa svojih 300 košnica na raznim lokacijama, ima pak znastveni pristup pčelarenju. Mogao bi ga čovjek satima slušati. Za pokaz ima stare košnice od blata, pa nove u raznim varijantama, sve do staklenih. Uživa u svome poslu kao najveća i radilica i matica. Njegov Nektar park je i izletište i oaza duševnog mira.
Valja nakon svega i kahvu popiti. River Dock nudi kahvu na čamcu i u plovidbi. Kako to odbiti? Kao u nekom filmu iz šezdesetih.
Još jedno spavanje u hotelu Kostelski buk, a brojni gosti visokog standarda, iz svijeta, najbolja su ilustarcija smještajne i gastronomske ponude.
Valja svakako obići staru gradsku jezgru Bihaća, s tragovima daleke i burne povijesti. A za noviju povijest odabiremo posjet jedinstvenom podzemnom aerodromu Željava. Pola ga je na Hrvatskoj, a pola na BiH strani. Ko zaraslo zmajevo gnijezdo s tri i pol km untarnjih i 12, km vanjskih pista. Svud okolo table: pazi, mine!
Poslije te strave, najbolje je smiriti živce Kod Matana, u njegovu ribnjaku, odnosno gostionici. Dva kilometra od Bihaća. Gostiju uvijek, skoro da se trebaš naručiti.
Vrijeme je za doma, ali kako kući bez baklava. Amarildo Mulić, koji je našao vremena da nam bude stalni vodič, vodi nas u bihaćku slastičarnicu Ozimica. Što bi se reklo, da je usred Pariza, bila bi poznata. Ljubitelji slastica pojeli bi tamo sve, a ono što ne bi mogli, ponijeli bi doma.
Da Una teče prema Istri, išao bih njome nizvodno.
(DV)
