PINO BUDICIN JE STRIJELJAN 8. VELJAČE 1944. GODINE OD STRANE FAŠISTA
Jučer je polaganjem vijenca na bistu kod spomenika na Valdibori održano obilježavanje godišnjice smrti Pina Budicina. Obilježavanje je organizirala UABA Rovinjštine, a u ime Grada prisustvovao je i zamjenik gradonačelnika David Modrušan.  U sklopu obilježavanja položen je vijenac i na spomen ploči koja je postavljena pored mjesta strijeljanja Pina Budicina, Augusta Ferrija i Ivana Sošića na Obali Vladimira Nazora.

Giuseppe-Pino Budicin rodio se 27.4.1911. godine u Rovinju u radničkoj obitelji talijanske nacionalnosti. Otac mu je bio stolar, a majka mu je umrla dok je još bio dijete. Poslije završene osnovne i niže građanske škole završio je brijački zanat. Kod istoga majstora poslije je radio kao pomoćnik.

S osnovama antifašističke borbe upoznao se tijekom 1927. i 1928. godine kada je došao u dodir s pojedinim članovima Komunističke partije Italije. Ubrzo je bio primljen u članstvo KP Italije. Od 1931. do 1933. služio je vojni rok u mornarici u La Speziji. Nakon odsluženja vojnog roka radio je u rodnom mjestu. Kada je došlo do uhićenja nekolicine rovinjskih komunista među njima je bio uhićen i Pino.

Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je na sedam godina zatvora. Nakon što je izdržao tri godine robije amnestiran je i u ožujku 1937. godine ponovo se vratio u Rovinj. Po izlasku iz zatvora odmah se povezao s partijskom organizacijom. Raspačavao je antifašističke letke i posebno radio s antifašističkom omladinom. Fašistička policija je zapazila njegov rad pa je ponovo uhićen krajem 1937. godine. Naredne godine osuđen je u Rimu na 12 godina robije. Iz zatvora je pušten uoči kapitulacije Italije 1943. godine.

Kapitulacija Italije zatekla ga je u Rovinju gdje se povezao s hrvatskim narodnooslobodilačkim pokretom i počeo raditi na stvaranju narodne vlasti, vršenju mobilizacije za rovinjski bataljun i na učvršćenju partijske organizacije u Rovinju.

Bio je politički sekretar Kotarskog komiteta KPH za Rovinj, član Oblasnog komiteta KPH za Istru, član Oblasnog NO odbora za Istru, a na Drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom izabran je za člana ZAVNOH-a. Radio je i na pokretanju tiska na talijanskom jeziku u Istri kako bi se njegovi sunarodnjaci upoznali s ciljevima Narodnooslobodilačke borbe na svom materinskom jeziku.

Uhićen je 7. veljače 1944. godine u blizini Rovinja. Strijeljan je na obali luke Valdibore 8. veljače 1944. godine. Talijanski bataljon koji je formiran u ožujku 1944. godine nosio je njegovo ime.

Ukazom predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita od 26. rujna 1973. godine proglašen je narodnim herojem.

(dv)

(dv)