GLAZBA, PRIJATELJSTVO I USPOMENE
U Rock galeriji Pula otvorena je izložba „Đoser i Tusta”, posvećena Serđu Blažiću Đoseru i Branku Črncu Tusti, dvojici pjevača koji su ostavili neizbrisiv trag u glazbenoj povijesti Pule. Otvorenje su obilježila osobna sjećanja na njihovu glazbu, prijateljstva i ljudsku dobrotu.
O Đoseru i Tusti govorili su Paola Orlić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Grada Pule – Pola, te Boro Angelovski, predsjednik udruge Teo-Đoser-Tusta i Đoserov najbolji prijatelj još od osnovne škole.
Orlić je istaknula kako Đoser pripada generaciji njezinih roditelja, dok je Tusta snažno obilježio njezinu generaciju. Prisjetila se vremena kada su se u Istarskom klubu u Zagrebu slušali KUD Idijoti, a Tustin glas i njihove pjesme bili znak prkosa i inata. Naglasila je i kako je vrlo brzo shvatila važnost Đosera i njegova nasljeđa za pulsku scenu iz koje su izrasli Tusta i KUD Idijoti.
Angelovski je o Đoseru govorio iz perspektive prijateljstva koje je trajalo od osnovnoškolskih dana do pjevačeve prerane smrti. Prisjetio se njegove ljubavi prema glazbi, bolesti i liječenja, ali prije svega dobrote koju pamti i danas.
– Nikada nisam mogao vjerovati da će on biti pjevač. Znam da je nešto udarao po bubnjevima, ali ništa ozbiljno. Kasnije sam putovao s njima po cijeloj Jugoslaviji i uvjerio se koliko je bio popularan. Bio je dobar čovjek. Znam da je izravno s kemoterapije iz Ljubljane otputovao u Beograd kako bi sudjelovao u pjesmi „Za milion godina” YU Rock misije – prisjetio se Angelovski.
Sjećanja su ga potom vratila u Vodnjan, gdje je kao dječak upoznao Tustu. Njihovi roditelji bili su najbolji prijatelji cijeloga života.
– Živjeli smo kao djeca vojnih lica u Vodnjanu jer tada nije bilo stanova u Puli. Moji su došli iz Splita, a njegovi iz Koprivnice. Tusta je bio razlog njihova povratka u Istru, odakle potječu. Imao je kao dijete problema s plućima pa su stigli ovamo. Ni za njega nisam mogao pretpostaviti da će biti pjevač, ali to je život… – ispričao je Angelovski.
Kratko se osvrnuo i na Matu Parlova, posebno istaknuvši njegovu nevjerojatnu memoriju. Prisjetio se kako je Mate znao gotovo sve tekstove starogradskih i zabavnih pjesama te njegovao veliku ljubav prema poeziji i kulturi općenito.
Otvorenje izložbe tako je donijelo i pogled na Đosera i Tustu izvan pozornice, kroz uspomene na djetinjstvo, prijateljstvo i trenutke koji su ostali trajno zapisani u životima njihovih bližnjih.
(NMF/ELVIS MALAGIĆ)
