GASTERBAJTER
Piše: Gordan Stojić
Kada sam 1990. došao na HTV, bio je još komunizam. Bili smo mladi i svi jednaki. 1991. nakon terora Venecijanaca, Talijana, Austrijanaca i Srba, došli su Hrvati. Tada je počeo raspašoj. Odjednom više nismo bili jednaki. Moji kolege, za koje sam mislio da imaju neka moralna načela, postaše onakvima kakve ih nisam poznavao. Jedni su krenuli služiti Tuđmanu, drugi Šušku i Pašaliću, treći Račanu. Naravno, to nije bilo besplatno. Oni kojima su služili bogato su ih nagradili. Strašno je da gotovo da ne postoji niti jedna novinarska veličina koja je privilegije stekla radom. U ovoj zemlji nebitan je talent i rad. Ovdje se privilegiji stječu služanstvom. Služanstvo pak ima jednu nezgodanciju. S godinama se na glavi slaže sve više i više putra. I što je više putra to je pritisak na vratne kralješke sve veći. A onda se jednog dana nađe netko tko će reći, umreženi ste pokvareni grabežljivci. Upravo zbog vas, navodnih nacionalnih veličina i moralnih vertikala danas su HTV, HINA, Vjesnik na koljenima. Naravno, onima s putrom na glavi neće se ništa dogoditi. Uostalom, nije ni puno većim grabežljivcima od njih. Uvijek ima netko tko će se za njih pobrinuti. No, može im se dogoditi da netko pošten prema njima iskaže prezir ili u najboljem slučaju po njih prijeđe na drugu stranu ulice kad ih vidi.