IZMEĐU REALNOSTI I POTREBE ZA PODRŠKOM
Kako opisati stanje u kojem se našla Istra 1961, a da pritom nikoga ne povrijedimo niti širimo negativnu energiju? Jasno je da je igračima u ovom trenutku najpotrebnije dati podršku, ali isto tako se nameće pitanje treba li se nakon pet velikih poraza praviti da se ništa nije dogodilo. Naravno da jedna smirena i neostrašćena analiza može donijeti određene benefite – i navijačima i nogometašima koji su, uostalom, glavni akteri ove priče.
Sve je zapravo krenulo prilično šokantnim odlaskom Gonzala Garcije i njegove kamarile, koji su, manje-više nekorektno, napustili ekipu koja je za jedan bod propustila povijesni ulazak u neko od europskih natjecanja. Uprava na čelu s nedodirljivim Sašom Bjelanovićem tu je situaciju iskomunicirala prilično kulturno, ne dopuštajući ni najmanju mogućnost ponižavanja kluba. Držali su se čvrsto principa – to košta toliko i niti centa manje. Ako već želite ići u Hajduk, to će vas koštati toliko i toliko. Navijačima je iz tog razloga bilo lakše prežaliti odlazak tada omiljenog trenera i na kraju se u novu sezonu ušlo s do tada univerzalno simpatičnim Goranom Tomićem.
Prvenstvo nije krenulo sjajno. Najprije poraz od Hajduka, zatim primljeni gol u posljednjoj sekundi na Drosini za 2-2 protiv Lokomotive, potom bod u Vukovaru protiv kluba za koji se mislilo da je prolazna pojava i da će brzo ispasti iz lige. Tri utakmice, dva boda – ne baš sjajan start. Slijedi očekivani izlet u Zagreb i poraz od Dinama 3:0, a potom i prva pobjeda protiv Gorice (1:0). Tomić je tada malo živnuo, a kostur ekipe bio je tek nešto drugačiji od onoga koji je vodio Garcia.
Nakon još jedne standardno loše predstave i poraza od Slaven Belupa (2:1) vlasnici odlučuju promijeniti Tomića i dovode mladog trenera iz španjolske četvrte lige – Oriola Rieru. Dežurni kritičari nisu mogli doći k sebi, javnost je smatrala da to nije čovjek koji može donijeti nešto posebno dobro Istri 1961. No njegov debi protiv Osijeka bio je uspješan. Riera je upisao tri boda u utakmici u kojoj je Osijek promašio gotovo nemoguće prilike. Nakon toga je kod Osijeka sve krenulo po zlu, dok je sreća Oriola Riere djelovala sve veća.
Remi na Rujevici (0:0) protiv jake Rijeke, potom pobjeda protiv Varaždina golom Lončara i nekoliko utakmica u kojima su Puljani imali i dozu sreće. Slijedilo je potom i predavanje Gonzala Garcije na Drosini, gdje se Hajduk prilično lagano prošetao do pobjede 3:0. Negdje u to vrijeme započelo je i koketiranje kapetana Darija Marešića s Hajdukom – hoće, neće, platit će nešto ili neće – dok se medijski ta priča stalno napuhavala pa stišavala.
Onda slijedi pobjeda na Maksimiru protiv Lokomotive (1:2), iako su brojni napisi govorili o još jednom druženju kraljice Fortune s nogometašima Oriola Riere. Nakon te utakmice dio javnosti bio je uvjeren da sreća prati hrabre i da je Riera dostojna zamjena za Garciju, dok se Tomića gotovo više nitko nije sjećao.
Dvije domaće utakmice donijele su remi s Vukovarom (1:1) i senzacionalnu pobjedu protiv Dinama, što je Rieru ponovno podiglo u gotovo božanstvene visine. Nakon tradicionalno slabe predstave i poraza od Gorice te remija sa Slaven Belupom ponovno se pojavio crv sumnje u ionako skeptičnoj pulskog nogometnoj javnosti.
Onda dvije nestvarne utakmice – najprije ona u kojoj je Osijek ponižen na Opus Areni rezultatom 1:5, zatim čuvena prekinuta utakmica s Rijekom zbog magle, pa još jedan dan iz snova kada je Istra protutnjala Varaždinom s 1:3. Treće mjesto na tablici, delirij, Riera slavljen, napadani svi koji su sumnjali u njega, proglašena najbolja sezona u povijesti kluba.
Zimska pauza donijela je promjene. Salim Fago Lawal dobiva poziv za Afrički kup nacija, cijena mu raste i klub ga odlučuje prodati Viktoriji Plzen za navodnih tri i pol milijuna eura. Istodobno odlazi i jedan od najboljih stopera lige, Koski, koji prelazi u Alavés.
Kada su Lawal i Koski napustili klub dovedeni su Goričan, Miettinen, Hrvatin, Šepić i Albarracín, dok je Momoh poslan u Uljanik. Nekoliko solidnih predstava u pripremama djelovalo je ohrabrujuće. Obrana je izgledala čvrsto, sredina uigrano, Agada je zabijao, a činilo se da sve ide u dobrom smjeru.
No ubrzo su počeli problemi. Izgubljena je zaostala utakmica s Rijekom, zatim susret na Poljudu protiv Hajduka u kojem su Puljani uz dosta sreće osvojili tri boda. Obrana s Kumarom i Marešićem nije djelovala sjajno, ali pobjedi se nije gledalo u zube.
Kada je Marešić ubrzo otišao u Hajduk počinju pravi problemi. Sportski sektor nije predvidio dolazak iskusnijeg stopera, pa su u obrani ostali vrlo mladi igrači – Kumar, Miettinen, Taraba i Nasraoui. Šansu je dobio i Šepić, predstavljen kao bivši kapetan juniorske momčadi Dinama, no njegove su predstave zasad tek prosječne.
U međuvremenu klub se riješio i nekih igrača koji su mogli pomoći – Robertson je prodan, Banguora poslan na posudbu u Široki Brijeg, a Ivanišević u Sarajevo. Postavlja se pitanje jesu li sve te odluke bile nužne. Poraz od Vukovara u Vinkovcima (3:2) bio je početak agonije. Obrana je izgledala kao da ne postoji. Nakon toga dolazi težak poraz u Zagrebu, pa još jedna slaba predstava protiv Gorice. Trener Riera pritom ponavlja kako je zadovoljan i kako je vidio mnogo dobrih stvari, premda rezultat nije bio na strani njegove momčadi.
Slijedi novi poraz u Koprivnici protiv Slaven Belupa i četvrti uzastopni poraz. Protiv Osijeka slika je bila vrlo slična – momčad je djelovala dekoncentrirano, bez ideje u veznom redu i bez prave pomoći napadaču Prevljaku.
U takvoj situaciji nameće se nekoliko pitanja. Ima li Riera stvari pod kontrolom? Radi li ono što želi ili je pod određenim pritiscima? Je li razlog ovako loše forme ključnih igrača loša priprema ili nešto drugo? Postoji li dovoljno dobra komunikacija između sportskog direktora i trenera? I zašto na tržištu nije pronađen barem jedan iskusni stoper koji bi stabilizirao obranu?
Možda su sve dobre stvari koje su se dogodile Istri 1961 bile i doza sreće koja je sada okrenula leđa. Koliko je tko kriv za trenutačno stanje možda je manje važno od činjenice da do kraja prvenstva treba „izmisliti“ još osam bodova, za ostanak, naravno.
Budimo realni, to nije nemoguće.
(NMF/FOTO:ISTRA 1961)
