LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović

Opet su odlučivali u moje ime. Rade tako cijeli život.  Sve da mi bude bolje. Kao, znaju što meni godi, prija, što će me usrećiti. Zato sam ovdje gdje sam. Udaljen dvije tisuće kilometara od mjesta gdje bih, zapravo, trebao biti. Ovako, niti sam tamo niti ovamo. Sada im je lakše, sve manje je onih koji misle drukčije. Mogu činiti što žele, otpora nema...
Evo, tko je mene, iseljenog Sarajliju, pitao za nedavno bratimljene mog rodnog grada sa Pulom? Nitko, niti će! Skockao se lijepo novi gradonačelnik, nedavno ustoličen nakon cijelog izbornog igrokaza u kojem je najvažnije bilo da prvi čovjek grada na Miljacki bude Hrvat, i pravac, nigdje drugo nego u sunčanu Pulu. Prešao čovjek više od tisuću kilometara da bi pozirao s gospodinom Miletićem i suradnicima. Mora se priznati bio je to lijep fotos, zrači pozitivnom energijom i ništa više. Ali, što ja imam od toga?!

Što spaja Pulu i Sarajevo. More, obala, klima? Čevapi, burek, šljivovica? Sevdah, saz, harmonika?  Pastirski rock and rol, Indexi, Kemal Monteno, Hari Mata Hari, Dino Merlin? Teška ili laka industrija, ekonomija, uvoz, izvoz? Čisti zrak, planinski izvori, smog?
Takva i slična pitanja padnu mi na pamet i kada ponekada sjednem na simpatičnu keramičku klupu što je "mom" nizozemskom mjestu poklonio neki grad pobratim iz Mađarske. Nekako sam skontao da ravnu Nisku zemlju i vesele Mađare i još veselije Mađarice spaja samo perspektiva na kojoj nema brežuljaka i brda. I ništa više. Ovi ovdje su razvijeniji od jarana iz okoline Budimpešte za desetak puta, a da ne kažem koliko su tek mirniji. Sušta suprotnost u mentalitetu.  Možda je u tome i tajna. Razlike što čine jedinstvo. Ali, ni ovdje me nitko nije pitao da li će se pobratimiti sa nekima iz zemlje čardasa. I što ja imam od toga, izuzev što ponekada mogu sjesti na hladnu mađarsku klupicu. Dok na okolo ima na desetine ugodnijih i toplijih, drvenih nizozemskih sjedalica.

Sjećam se onih prijeratnih bratimljena gradova u bivšoj nam zemlji. Političari kao da su se takmičili u biranju što udaljenijeg prijateljskog mjesta. Tako su imali priliku i čast nekoliko puta u toku svog mandata preletjeti mora i oceane da bi mogli ispiti koju čašicu ili litricu sa novim pobratimima. Na ta ugodna putovanja često su vodili i obitelji i prijatelje. To moje Sarajevo bilo je povezano i sa gradom  zvanim Baku, negdje u ondašnjem SSSR-u.  Novine i TV bile su pune slika nasmijanih društveno-političkih radnika u bratskom zagrljaju. Njima je bilo lijepo i besplatno, a meni?

Dakle, što ja imam od toga što su se gradonačelnici Sarajeva i Pule zbližili, zajedno fotografirali? Zar je trebala cijela delegacija da putuje iz sve siromašnijeg Sarajeva, da troši novce za taj lusksuz, da bi me sprijateljili s prijateljima, koje već desetljećima imam u tom prekrasnom gradu Istre?! U vremenu kada po sarajevskim ulicama nitko više nije siguran od sve većeg kriminala, pasa lutalica, obustava gradskog prometa, novoizabrani političar sigurno grabi stopama starih. Na prvo mjesto se stavljaju ugodniji zadaci. Putovanja, upoznavanja, druženja, svečana poziranja. O teškim problemima kasnije, što kvariti svečani start novog karijerističkog izazova.

...Griješite ako iz ovih  redaka izvlačite zaključak da sam protiv zbližavanja Pule i Sarajeva. Pa ja sam se s mojim  Puležanima zbližio prije svih ratova. Ni oni nas nisu mogli rastaviti. Samo hoću da kažem da sam protiv paradnih bratimljenja od kojih narod, puk, kako hoćete, nema gotovo nikakve koristi. Što će to, primjera radi, jednom Sarajliji sada biti bolje u Puli zato što je iz Sarajeva, ili jednom Fricu ili Strugaru na Baščaršiji zato sto su ispod zidina Arene? Bratimljenja ću pozdraviti kada budu donosila ekonomsku povezanost i privredni napredak u oba smjera. Bit ću sretan kada iza osmijeha gradonačelnika uslijedi i osmijeh običnih, malih ljudi, koji nisu postali pobratitimi samo iz gušta prvih ljudi njihovih općina, županija. Nego zato što su osjetili da ih jedne prema drugima približavaju sličnosti, pogledi, navike.
A Pula i Sarajevo imaju toliko zajedničkog, da jedna gradska kasa nije trebala zbog toga da trpi. Čuvajmo peneze, šolde, nafaku za potrebnije, pametnije stvari.