Snimio i napisao: Neven Lazarevi?
Treba priznati: dobili smo rat, a izgubili bitku. Koliko god se sa sjetom sje?ali i s ponosom isticali kako je Pula (i Istra u cjelini) bila najrokerskiji dio negdašnje nam države, kako smo bili "zapad" dok su svi ostali bili isto?no, kako smo odre?ivali glazbene trendove i postavljali kriterije za "dobro" i "fuj", kako smo, odlaze?i subotom u "Uljanik" s gnušanjem i podsmjehom prolazili pored "bašte" Doma tadašnje armije na kojoj su razni Miri?i, Silvane, Luki?ke i Tozovci zabavljali tristotinjak, još uvijek glazbeno nepreodgojenih, podoficira i njihovih pratilja.
NARODNJACI – NEKAD IZUZETAK, DANAS PRAVILO
Imali smo Trst i tek objavljene LP plo?e, slali smo ih isto?no od sebe i pronosili i prenosili svoj ukus prijateljima i poznanicima koji nisu vidjeli talijanski TV-program i slušali talijanske radio-postaje. YU-bendovi su s tremom dolazili u Pulu, jer, znalo se, ako "pro?u" naš filter, prošli su bilo gdje. O narodnjacima, turbo-folku, "novokomponovanoj" narodnoj muzici, pop-folku…nije se niti razmišljalo, a kamoli strepilo od njene prevage ili, ne-daj-Bože, utjecaja. Još u doba masovne selidbe seljaka u gradove 60-ih i 70-ih godina prošlog stolje?a, narodne pjesme su bile svedene na posebne programe na radio-postajama, na ku?na slušanja, poneku svadbu i nastupe uživo u zaba?enim bircevima (Šijanska šuma). Jedino je Brena i to ona Lepa, uspjela jednom davno, osamdesetih, napuniti dvoranu Doma mladosti u Puli, ali, ona je tada bila fenomen, institucija izvan kategorije. Danas narodnja?ka glazba, koja ?ak više i ne podsje?a na izvornu narodnu, puni programe narodnih radija, ?uje se ve? u lokalima sve bliže centru grada, a u samom središtu trešti iz "turbo" BMW-a i "mercedesa" kojima jurca bahata zlatna mladež. Srpski turbo za hrvatske uši. Dugo smo mislili i uvjeravali se da se to ovom gradu i Istri ne?e dogoditi. Ta, imamo "Rojc", imamo još uvijek "Uljanik", mladih bendova k'o u pri?i, neki stari su još aktivni, rock je neuništiv…
PREDAJ SE, SRCE, IZGUBILI SMO BOJ!
Pravi "politi?ki korektni" Hrvat nikada ne bi smio uživati u "turbofolku" i "narodnjacima" s obzirom da ta glazba, prema "državotvornoj" ideologiji, predstavlja oli?enje azijatskog, orijentalnog pravoslavno-muslimanskog, balkanskog "barbarogenija" s kojima ulju?ena i civilizirana Europa temeljena na katoli?kim i drugim zapadnim kulturnim vrijednostima nema, niti ne bi smjela imati ikakve veze. Tako ili sli?no je govorio i Sfeci i njegovo "državotvorno" društvo. A mi ovdje smo i dalje smatrali da nam se to ne može desiti, da je sve to samo neko oli?enje balkanskog primitivizma inkarniranog u hrvatskoj nacionalisti?koj desnici, odnosno divljem "dinaroidnom" hrvatskom jugu koji, za razliku od nas, pitomog hrvatskog sjeverozapada, nije u stanju prihvatiti "cool" europske ideje uz koje bolje sjeda rock'n'roll od orijentalnih ritmova. I tako smo mislili posljednjih 17 godina, da bi nam današnji 17-godišnjaci ?itali lekcije o tome da je ono što smo donedavno smatrali ekvivalentom porazu u Domovinskom ratu, ustvari samo prevladavanje mra?ne prošlosti i prihva?anje kulturnih proizvoda naših susjeda bez ideološke optere?enosti.
Tome "trendu" su se prilagodili i mnogi hrvatski kulturni "proizvo?a?i". Sli?ni ritmovi uz neznatne razlike u vode?im instrumentima, tekstovi koji se samo gramati?ki razlikuju, a poruka im je ista, podjednaka atmosfera na koncertima s jedinom razlikom u ikonografiji i broju podignutih prstiju u zrak…predaj se, srce, izgubili smo boj! Predala se i Pula. Drekne Škoro: "Ruke gore!", tri i pol tisu?e pari ruku je u zraku. Gr?ko-rimski Stavros dan prije "porazi" dvije i pol tisu?e Puljana, koliko ih je i "Crvena jabuka" osvojila na svom koncertu u šatoru usred grada, ispred drevne Arena u vrijeme proslave Dana pobjede i Dana Grada. A Grad je dao priliku za "revanš" i organizirao "protuofanzivu" samo tjedan dana kasnije uprili?ivši Dane mladih u urbane glazbe. Na tri "urbano-glazbene" ve?eri, MetamediaSoundSystem, KUD "Idijoti" i "Psihomodo pop", uz pomo? prate?ih bendova, nisu uspjeli skupiti publike ni koliko Stavros sam samcat. Ho?e li se rock ikada oporaviti, zašto je sve to baš tako kako jest, neka se sociolozi nerviraju. A društvo srednjoškolaca sa zidi?a ispod Arene, po pulskim parkovima, uz Lungomare ili s OMV benzinske stanice, ostaje s litrom "bambusa"u ruci. "A u me?uvremenu, na?i ?u joj zamenu, Druga ?e poludeti na mom ramenu, Pozvati ?u drugove, pevat ?emo do zore, Da mi život ne pro?e dok mi ne do?e!"
