SKORO 200 GODINA SLUŽILA JE KAO ŠTALA U subotu, 20. srpnja, prigodno je obilježen završetak restauratorskih i konzervatorskih radova na crkvi Sv.Stjepana u Peroju nakon dugog niza godina restauracije i obnove ovog vrijednog zdanja. Svečanosti su nazočili gradonačelnik Grada Vodnjana g. Klaudio Vitasović, županijski pročelnik za kulturu g. Vladimir Torbica te konzervator dr. Ivan Matejčić. Crkva Sv. Stjepana bila je sagrađena na rubu starog naselja Peroj u razdoblju ranog srednjeg vijeka. Bila je zapuštena tokom 17. i 18. stoljeća kada se u Peroju posvećuje nova pravoslavna crkva Sv. Spiridona. Tadašnja je austrijska vlast crkvu Sv. Stjepana nacionalizirala i prodala. Građevina je tada pregrađena u unutrašnjosti kako bio se prilagodila novoj namjeni te skoro 200 godina služi kao štala. Sredinom prošlog stoljeća registrirana je kao spomenik kulture, a prije dvadesetak godina pokrenut je postupak otkupa, koji je okončan 2000. godine i građevina postaje vlasništvo Grada Vodnjana. Tada je Konzervatorski odjel u Puli sastavio program istraživanja i restauracije koji se, s prekidima, odvijao do danas. Sredstva za radove osiguravalo je Ministarstvo kulture slijedom godišnjih natječaja za obnovu kulturnih dobara. Odobrena sredstva, u prosjeku pedesetak tisuća kuna na godinu, su konačno omogućila dovršetak svih radova koji su bili nužni za trajno očuvanje spomenika. Konzervatorska i arheološka istraživanja iznijela su na vidjelo mnoge podatke koji omogućavaju bolju interpretaciju izvornog izgleda crkve za koju se sada, poprilično sigurno, može reći da je nastala u 11. stoljeću. Posebno su važni nalazi koji govore da je na pročelju crkve nekada postojao zvonik. U crkvi su sačuvani skromni ostaci zidnih slika i to u dva sloja, stariji iz 11. i mlađi iz 15. stoljeća. Ti su ostaci očišćeni i konzervirani kako bi ih povjesničari umjetnosti u budućnosti mogli točno pročitati i datirati. Konzerviranje i restauriranje nekadašnje crkve vođeno je na način da se sačuvaju svi njezini povijesni slojevi, oni izvorni iz doba njene gradnje i oni koji su posljedica njene desakralizacije i moderne namjene. Prilikom popravka nisu korišteni moderni materijali i konstrukcije osim izolacije (nevidljive) kojom je osiguran krov. Da bi se omogućio pristup svim dijelovima zida, na kojima su ostaci izvornih arhitektonskih detalja i fragmenti fresaka, u crkvi je izrađena posebna platforma, tehnički i optički, odvojena od povijesnih struktura. Tako je sačuvana izvorna, neobična atmosfera „izmučenog“, dojmljivog interijera, a omogućeno je sigurno i relativno udobno razgledavanje. Radove je planirao i nadzirao konzervator dr. Ivan Matejčić, nacrte je izradilo arhitekt dr. Željko Peković, arheološka istraživanja proveo je dr. Tonči Milošević, a obrtničke restauratorske radove izvelo je poduzeće „Kapitel“ pod vodstvom arhitekta Branka Orbanića. Restauraciju fresaka vodio je mr. Radovan Oštrić. „Ova crkva je jedan neuobičajen prostor gdje bi se mogle organizirati izložbe, ali je i sama po sebi zanimljiva za razgledavanje. Korisna je i za studente koji studiraju arhitekturu ili srodne fakultete. Objekt predstavlja vrijednost za Peroj, ali i Vodnjanštinu“ naglasio je gradonačelnik Grada Vodnjana Klaudio Vitasović.