KADA ĆE NAJKASNIJE PRESTATI ŽIVOT NA ZEMLJI
U školi smo naučili kako će naša slatka i relativno mirna zvjezdica, naše Sunce, živjeti još 4-5 milijardi godina guštajući se na svom životnom putu periferijom zvjezdanog grada kojeg nazivamo Mliječni put. Naš planet neće potrajati do tada. Svemir je iznimno surovo mjesto, krije brojne prilike, neizmjerne ljepote i smrtonosno okružje. Ukoliko se Zemlji posreći, a što je malo vjerojatno, da u budućnosti izbjegne sve moguće nedaće i opasnosti jedna je stvar sigurna.
Život na Zemlji potpuno će prestati za otprilike jednu milijardu godina. Povećanje Sunčeva sjaja i općenito njegove snage zbog sve veće koncentracije helija i vezanog povećanja pritiska u njegovom središtu.Sunce će toliko snažno zračiti a na Zemlji zbog toga kreće vlažni efekt staklenika koji će se ponašati poput nezaustavljive lavine događanja. Kažemo vlažni efekt staklenika obzirom se temelji na vodenoj pari a ne kao sada na CO2. Oceani, mora, jezera, rijeke..sva voda će ispariti s površine i nakratko se zadržati u atmosferi da bi zatim snagom Sunčeva vjetra bila otpuhana u međuplanetarni prostor. Zemlja će postati užarena, sterilizirana točka u svemiru na kojoj nema života. U eonima koji dolaze Sunce će se početi nadimati toliko da će najprije „progutati“ Merkur, zatim Veneru a onda na red dolazi i Zemlja. Za nekoga sa strane naša danas majušna zvjezdica postat će titanski velika grdosija, no ni to neće dugo trajati. Uslijedit će skupljanje i pretvaranje u bijelog patuljka. Zemlja, njezini ostaci, postat će tako dio svojevrsnog zamrlog spomenika nekadašnjem planetarnom sustavu u kojem je obitavao život.
Rađanje, život i umiranje odlika je biljnog i životinjskog svijeta, isti je slučaj i s neživom materijom. Naizgled sumorni scenario ipak nad na dlanu ostavlja najmanje dvije dobre i lijepe vijesti. Svako je umiranje istovremeno i početak novog života, život mijenja prostor i vrijeme ali ne nestaje. Što se naše vrste tiče, budemo li preživjeli, u tom međuvremenu evoluirat ćemo u nešto potpuno drugačije od onoga što smo danas. Naravno, milijardu godina teško je pojmljivo kronološko razdoblje. Do tada imamo vremena na pretek da pronađemo i/ili stvorimo svoj novi Dom. Novu Zemlju, negdje daleko.
(Marino Tumpić)
