KAZALIŠTE ''LICEM U LICE'' S FILMOM ANDREJA TARKOVSKOG I NJEGOVIM DIGITALNIM DVOJNIKOM
Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula i umjetnički kolektiv MONTAŽSTROJ u završnoj su fazi proba za predstavu SOLARIS DVA, autorski projekt redatelja Borut Šeparović. Premijera će se održati u petak, 30. siječnja 2026. u 20 sati u Dvorani Ciscutti (Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula), dok je repriza na rasporedu u subotu, 31. siječnja, također u 20 sati. Predstava potom gostuje u Zagrebačko kazalište mladih 24. i 25. veljače.
Kako je istaknuto na konferenciji za medije održanoj u utorak, 27. siječnja, suradnja pulskog kazališta i MONTAŽSTROJA bila je ključna za realizaciju iznimno kompleksnog projekta.
- Suradnja INK-a s Montažstrojem, malim umjetničkim kolektivom, omogućila nam je infrastrukturu i ljude koji su nas podržali u procesu u kojem smo mogli ostvariti gotovo sve što smo i namjeravali. Predstava se bavi drugošću i samospoznajom, a nastaje polazeći od filma Solaris Andreja Tarkovskog, koji predviđa generiranje novih neljudskih entiteta, i romana Solaris Stanisława Lema, objavljenog u godini koju je obilježio Gagarin i prvi let u kozmos. Danas, nakon što smo iscrpili Zemlju, ponovno se vraćamo svemiru koji sada želimo kolonizirati, rekao je redatelj Borut Šeparović.
Polazeći od Lemova romana i kultnog filma Andrej Tarkovski iz 1972. godine, SOLARIS DVA premješta Solaris u vrijeme generativne umjetne inteligencije i beskonačnog oblaka podataka. Pozornica postaje laboratorij percepcije: pred publikom se istodobno odvijaju živa izvedba, arhivski film i njihova računalno generirana varijanta – prostor u kojem se preispituje što danas još prepoznajemo kao istinito, u vremenu kada se vizualni dokazi mogu krivotvoriti jednako lako kao i svakodnevni sadržaji na društvenim mrežama.
U središtu predstave je psiholog Kris Kelvin (Matija Čigir), suočen s „gostima“ – pojavama nastalim iz fragmenata sjećanja i nesvjesnog. Hari (Rea Bušić), dvojnica preminule partnerice, istodobno je opipljivo prisutna i radikalno nestvarna: tijelo i pokret pripadaju glumici, dok deepfake tehnologija povremeno „posuđuje“ njezino lice iz filmskog arhiva. U jednom se trenutku na sceni susreću tri Hari - ona iz filma, ona kazališna i ona računalno generirana - i upravo u toj tankoj pukotini između medija nastaje SOLARIS DVA.
O specifičnom izvođačkom procesu govorio je glumac Matija Čigir, ističući tehničku i mentalnu preciznost kakvu kazalište rijetko zahtijeva.
- Cijeli ansambl ima slušalice u ušima, a monitori se nalaze ispred nas kao signali za praćenje originalnog filma koji publika vidi na velikom platnu iza nas. Kad izvođač uđe u ritam filma i zna što se događa prije, sada i kasnije, zaboravi na sve oko sebe i fokusira se samo na sinkronizaciju koja iz vizure publike izgleda nevjerojatno, rekao je Čigir.
Uz Kelvina i Hari, na sceni su i Snaut (Nikola Nedić) te Sartorius (Sven Medvešek), dok se u izvedbu uključuju i video/AI hibridni nastupi: doktor Gibarian (Frano Mašković) i pilot Henri Berton (Vedran Živolić) pojavljuju se isključivo putem videozapisa. Kao dodatni „gost“ - neljudski izvođač - u predstavi se pojavljuje i robotski pas Unitree Go2 AIR, koji u Solarisovu logiku „drugosti“ unosi doslovnu, utjelovljenu tehnologiju.
Glumac Sven Medvešek naglasio je kako potraga za savršenom podudarnošću s filmskim predloškom otvara neočekivan prostor slobode.
- U potrazi za savršenom sinkronizacijom s filmskim likom nastaje takozvani „biološki šum“, kada glas i tijelo živog izvođača u svakom novom igranju jednostavno funkcioniraju drugačije. Upravo u tom trudu za identičnošću leži velika glumačka sloboda, istaknuo je Medvešek.
Dramaturgiju potpisuje Filip Rutić (prema motivima romana i filmskog scenarija Tarkovskog i Fridriha Gorenštajna), dok vizualni i tehnološki identitet predstave oblikuje Konrad Mulvaj (video, multimedija, AI-programiranje). Arhivski filmski materijal tretira se kao aktivni sloj izvedbe, projekcije i transformacije slike sinkronizirane su u stvarnom vremenu, a s iste se konzole koordinira i kretanje robotskog psa. Scenografiju potpisuje Filip Triplat, kostime Desanka Janković, oblikovanje svjetla Anton Modrušan, a suradnica za scenski pokret je Roberta Milevoj. Zvučna slika nastaje u dijalogu s glazbom iz filma Tarkovskog (Johann Sebastian Bach / Eduard Artemjev) te autorskim intervencijama MONTAŽSTROJA i AI obradom.
SOLARIS DVA u konačnici postavlja pitanje gdje završava čovjek, a počinje stroj - i može li ljubav sastavljena od sjećanja, tijela i algoritama biti išta manje stvarna.
(REX/ Foto: Ivana I.)
