LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Sliku svoju ljubim što sada nisam u Egiptu. Mogao sam biti pored piramida,pored Nila, u centru Kaira. Nudili su izazovna putovanja po najnižim cijenama, kao da su i sami znali da će se zakuhati. Ubjeđivali me prijatelji ovdašnji, u prosjeku najveći svjetski putnici, da budem kao oni. Više su u avionima i na brodovima čak i od Japanaca. Kada se Holandez negdje zaputi znajte da je na prvom mjestu magična riječ - jeftino, a onda i potpuno drukčiji prizori od njegove do u beskraj ravne i ponekada dosadne zemlje. Ljepotu putovanja pronalaze čak i u Jemenu, državi gdje samo možeš biti otet a nikako turist koji će uživati u interesantnim mjestima, jer takvih tamo gotovo da i nema. Putuje se samo da bi se osjetio porast adrenalina i da bi se izmjenila statistika. Do sada je u toj zemlji oteto više njemačkih putnika namjernika nego nizozemskih. Treba se patriotski oštro boriti I biti otet u slavu domovine.
Sliku svoju ljubim što sada mogu da namirišem frku. Jednom su me dobro izradili s onim ništa nas neće iznenaditi i živite kao da će sto godina biti mir,a sutra rat. Kod mene je stalno ovo posljednje. Postao sam stručnjak za bježanje. Ako se i ovdje zakuha zbog nekih ofarbanih, natapiranih, plavokosih islamofoba hvatam se prvog prijevoznog sredstva i trk u Kanadu. Tamo po mom “njuhu” nikada neće biti kao ovdje. Pametni topli ljudi iz hladne zemlje ni osjetili nisu ovu ekonomsku krizu što i dalje trese, a prvi su susjedi vražjih Amerikanaca koji svako malo izazivaju svjetske burzovne lomove.Proklinjem Wall Street i ostale novčarske institucije svakog mjeseca kada mi od plaće odbijaju 350 eura za socijalno osiguranje.Zato sam i odlučio bit ću što češće bolestan da bih bar nešto vidio od tog iznosa što bacam u zrak, umjesto u neki dobar kredit. Što bih tek sve sa tih 350 eura mogao otplaćivati u našem regionu?!
Sliku svoju ljubim što sam se prije kojeg dana u posljednjem trenutku zaustavio pred žutim svjetlom na semaforu. Tako sam dobio siguran udarac otpozadi ,u limariju već ostarjelog automobila.U onoga što je mene opalio, zaletili su se još neki. Bio je to lijepi lančani sudar sa, na sreću, samo materijalnom štetom. Dobro me je zdrmalo, još boli vrat. Nadam da ću pored odštete za “bibi” dobiti i lovu za povrijeđenu vratnu kičmu. Više foliram, nego što jeste, da teško okrećem glavu. Dobro dođe, ponovo ću na bolovanje.Uživaću u svojim bačenim eurima. U tom naglom kočenju pred semaforima pravi sam amater prema, recimo,Poljacima. Dolaze braća iz istočnih zemalja Europske unije sa raznim barakama na točkovima i samo traže da budu opaljeni. Prije nekoliko mjeseci dvojica novih Europljana sa nekakvom olupinom od pežoa namjerno su se sudarili sa sjajnim mercedesom. Slabo su procjenili. Dobili su po sedam godina zatvora. Umjesto štete samo na limu, nenamjerno su s namjerom ubili 80-godišnjaka za volanom. Sve češće u Belgiji, Holandiji, Luxemburgu vozači se medjusobno “blendovanjem” upozorovaju da su poljske kamikaze na putevima.Proteklog vikenda u Nordvajku, blizu Den Haga, jedan je kombi punom brzinom uletio u dnevnu sobu starijeg para. Nedužni 78 godišnjak više nikada neće uzivati u svojoj fotelji pred televizorom, dok mu je dvije godine mlađa žena završila u bolnici sa teškim lomovima. U njihovoj dnevnoj, koju je krasio ogromni prozor, ostao je lom i napušteno vozilo. “Posada”se uhvatila noge. Krili su se nekoliko dana, lako ih je bilo pronaći. Vozilo je imalo poljske registarske tablice. Jedino još nije sigurno jesu li Poljaci bili pod maliganima ili su pogrešno procjenili put za naplaćivanje auto-odštete.
Sliku svoju ljubim što svojevremeno nisam odabrao Ujedinjeno kraljevstvo za novu domovinu.Tamo sada ne možeš zaspati od straha koji mediji šire da je zemlja pred finanijskom kolapsom i da je zaduženija od Islanda, Grčke, Španije.Najavljuju se novi, drastičniji porezi nezapamćeni u povijesti ostrvske zemlje. Ili mozda griješim?Kada sam svojevremeno pohađao kurs holandskog jezika razred je bio pun Somalijaca. Nakon dobijanja putnih isprava naglo su nestali. Ostao je samo jedan s kojim se ponekada susretnem. Na pitanje gdje su ostali, uz začuđeni pogled u stilu a zar to ne znaš, odgovorio je u Londonu. Na drugi upit zašto tamo, stiglo je zato što u prijestonici Velike Britanije najviše ima rada na crno. Dakle, mogao sam i ja poslije redovnog posla jos nekoliko plaća ilegalno zarađivati po drugim mjestima. Ovako godine idu a osobni dohodak zbog krize isti. Ma, sta isti sve tanji,jer su cijene sve deblje.. Gazda ti na to podvlači budi sretan da još delamo. Mogao sam biti i u Australiji kao tisuće mojih sapatnika. Imao bih šansu da kao moj drugar Zijo iz Sarajeva po drugi put u životu ostanem samo u kratkim hlačama. Nekako se dokopao Skype programa pa mi putem internet žica javlja da je bilo gore nego u ratu. Val od desetak metara zbrisao je kuću i cijeli kvart u kojem je živio. Piše da je ovog puta naša raja imala sreću. Nije ih pronašao snajper sudbine. Među nekoliko stotina mrtvih nema onih sa imenima iz ex-prostora. Naših čak nije bilo, što je iznenađujuće, ni među desetinama onih što ih policija ulovila u pljačkanju napuštenih domova.
Sliku svoju ljubim što sada nisam u dvije zemlje što im ime počinje sa B – Bosni ili Belgiji. Ova prva sirotica uvijek je kaskala za razvijenim svijetom. Evo Kraljevina Belgija daleko je odmakla u periodu bezvlašća. Tri stotine dana je bez vlade i puk se već na ulicama pita što je sa političkim prilikama između Flamanaca i Valonaca. U Bosni nema razlike – bilo vlade ili ne. Slično je, čini mi se, i u Hrvatskoj, gdje maštovita premijerka izlaz iz krize vidi u razvijanju čobanske profesije. Što da uvoze goniče stoke krupnijeg ili sitnijeg zuba kada imaju koliko hoćeš radnika iz uništenih tvornica na zavodima za zapošljavanje. Tim besposlenim proleterima bilo bi bolje na zraku nego u mraku nekadašnjih hala.
Sliku svoju ljubim i kažem nisi loš za jednog mačka koji je generacija Gorana Bregovića, Josipe Lisac, Zdravka Čolića i Nede Ukraden. Jedino se još ja ne farbam i to mi je velika mana.(REX)
