RAZGOVOR S POVODOM, PROFESOR DEAN SINKOVIĆ OSVRNUO SE NA NIZ NEREALNIH OBEĆANJA U KAMPANJI
U političkoj areni pred lokalne izbore Pula svjedoči lavini obećanja – od „besplatnih“ vrtića do stotina novih stanova i sportskih milijuna. No koliko je od svega toga stvarno izvedivo, a koliko samo predizborna retorika vješto upakirana u fraze koje dobro zvuče? Dean Sinković, izvanredni profesor ekonomije na FET-u u Puli i stručnjak za financije, ekonometriju i gospodarski razvoj, dugogodišnji sportski djelatnik i poznavatelj funkcioniranja lokalne uprave, u ovom razgovoru otvoreno analizira ključne probleme aktualne gradske vlasti, nerealna obećanja pojedinih političkih kandidata, te razliku između onih koji samo troše proračunska sredstva i onih koji ih znaju stvarati. S posebnim fokusom na sport, proračunsku odgovornost i pojam „besplatnog“,
Svi kandidati spominju potrošnju i davanje besplatno mnogih stvari. Mihovilović na čijoj ste listi govori i stvaranju da bi se trošilo. Može li se toliko toga dati besplatno i postoji li besplatno?
To je tipična igra riječi u političkoj areni u predizborno vrijeme i to uglavnom od cjeloživotnih političara koji dobro znaju kako trošiti sredstva iz proračuna, pogotovo u svrhu zadržavanja svojih fotelja. Pa tako “besplatne “ vrtiće plaćaju svi građani i poduzetnici bez obzira da li imaju djecu u vrtiću, školi, fakultetu ili pak nemaju djece. Treba se zapitati zašto “besplatni” vrtići a ne “besplatni” udžbenici i radne bilježnice za osnovnoškolce, valjda ovo prvo bolje zvuči. Tu treba biti jasan, “besplatni” vrtići nisu nikakva demografska mjera već socijalna pa bi barem bilo dobro razraditi neki dohodovni cenzus. Ključna demografska mjera bila bi kreiranje gospodarskih struktura koji omogućuju bolje karijere mladima, više dohotke i životni standard. Nažalost malo čujemo pravih prijedloga kako povećati prihode proračuna a da to ne bude kroz povećanje nameta prema građanima i poduzetnicima, prodajom gradske imovine ili dotacijama od strane države ili EU fondova. Proračun je lako trošiti, to je igra raspodjele a u tim “besplatnim” prijedlozima pojedinih kandidata mislim da im ni brojke ne drže vodu. Šta će biti ako se desi negativna konjuktura u turizmu pa se proračun smanji? Hoćemo li ostati bez “besplatnih” vrtića ili će se zagrabiti prema kulturi, sportu, socijali da se obećanje održi? Takve stvari treba planirati, modelirati, razraditi različite scenarije i sukladno tome primjeniti različite alate lokalne politike.
Najave gradnje stotinu ili više stanova djeluju lijepo. Ali ima li grad snage da mu stoji 15-20% proračuna blokirano u zidovima koje renta idućih 40 godina za povrat?
Obećanja oko izgradnje više stotina stanova putem programa poticanja stanogradnje uopće ne treba ni komentirati, to je level up od “besplatnih” obećanja. Grad ne samo da ne zna kvalitetno upravljati postojećim resursima i nešto suvislo izgraditi nego se kod nas sada dozvole i dokumentacija čeka godinama. Koliko mi je poznato Zagreb je nedavno raspisao javni natječaj za investitore u svrhu izgradnje POS-ovih stanova i nije se javio niti jedan građevinar. Znači trenutni problem nije samo u neefikasnoj i sporoj upravi nego i na strani ponude. Pa eto i u takvom okruženju netko se usudi obećati izgadnju stotinu stanova.
Na slici: Lokacija za POS stanove u Puli na kojoj za Zoričićevog mandata nije sagrađen niti jedan stan, a najavio ih je još 400
Trenutni gradonačelnik se hvali uspjesima. Vidite li ih vi ili je to lijepi PR efekt?
Uglavnom vidim puno naslikavanja i raznih objava a malo sadržaja, ako stvarnog sadžaja uopće i ima. Po narodnom, puno zuji a malo meda daje. Filipa dugo poznajem, dali smo mu zasluženu podršku prije četiri godine da se maknemo od prijašnjeg modela upravljanja gradom ali u konačnici možemo zaključiti da smo izgubili dobrog srednjoškolskog profesora i dobili ispodprosječnog gradonačelnika. Ne mogu reći da nije bilo dobrih stvari ali s konačnim rezultatima malo tko može biti zadovoljan.
Zoričić tvrdi da je napravio puno za sport time što je našao dodatnih 97.000 eura u zakladi za 57 klubova. S druge strane Mihovilović je stvorio prvake države, uloženo je nekoliko puta više, ali mu je nalaženje novaca za tu djecu teret. Objasnite taj paradoks?
Zaklada za sport je dobar koncept ali treba jasno reći da su tih 97 000 eura dobrim dijelom sredstva koje su oduzeta NK Istri 1961 sukladno dogovoru s prijašnjom gradskom upravom pa je malo toga zapravo dodatno. To valjda nije bilo dosta pa smo kao Grad poručili većinskim vlasnicima kluba da njihov nogometni kamp ne želimo u Puli. U konačnici možemo biti sretni da su investitori iz Baskonije Alaves uopće ostali u Puli te na zadovoljstvo svih nas navijača Istre 1961 nastavili realizirati svoju viziju u takvom okruženju. Nakon što smo napokon privukli ozbiljnog i kvalitetnog privatnog investirora u daleko najskuplji sport, koji pomaže ostale klubove i biva povezan s lokalnom zajednicom, mi opet imamo one kojima takav investitor smeta. Umjesto da nađemo rješenje da privatni investitor koji se dokazao u zajednici sagradi moderan nogometni kamp kojeg već imaju u Baskiji mi smo rekli – nema smisla, mi ćemo sve to bolje iz proračuna.
Velika navijačka podrška NK Istre 1961
Stanoinvest futsal Pula je uz Istru 1961 jedini pulski klub u ekipnom sportu koji je organiziran na profesionalnoj razini. Goran i cijeli njegov tim su doslovno iz ničega kreirali najljepšu sportsku priču u našem gradu u zadnjih 20-30 godina. Od ideje s kave do utakmice Lige prvaka u samo nekoliko godina i to na način da naši domaći dečki čine okosnicu te ekipe. Danas je tu odlično posložen omladinski pogon, juniorski prvaci Hrvatske, nekoliko reprezentativaca u svim kategorijama, dobro plaćeni domaći igrači, ne naplaćuje se članarina djeci. Koliki je to uspjeh može razumjeti samo osoba koja je upravljala klubom u ovom okruženju. Istovremeno dok je Goran rastao s futsalom i ja sam sa svojim timom pruzeo vođenje Odbojkaškog kluba Pula kojeg smo reorganizirali u svakom segmentu i vratili u Prvu ligu ali za najvišu razinu osim upravljačkog znanja i struke na terenu trebate jake financije.
Sportski djelatnici u Puli su zapravo ultimativni “luđaci”, to su volonteri koji ulažu svoje znanje, vrijeme, poznanstva i financije da bi stvorili neku vrijednost za zajednicu, da se djecu vrati u dvorane, da im se osigura oprema, uvjeti ali i potencijalne karijere. Na tom putu stvaranja malo puta čujete bravo ili hvala, puno češće razna gunđanja, uglavnom od onih koji nisu kreirali ništa. I pored svega toga, nakon što je Goran stvorio vrhunski klub, on sada biva prozivan zbog jednog od sponzora kluba. Sponzora s kojim je suradnja pokrenuta puno prije nego mu je u primisli bila kandidatura za gradonačelnika. Na razna gunđala se lako naviknuti ali na ovakve gluposti zaista je teško. Što je najgore, takve promašene teze dolaze od onih koji jako malo znaju o sportu i stvaranju vrijednosti u zajednici. Ne kaže se uzalud da te nikada neće kritizirati netko tko radi više od tebe nego onaj koji radi puno manje.
Koliko ljudi shvaćaju da kada im se političari hvale gradnjom vrtića, cesta, fasada ustvari im govore da su samo potrošili njihov novac. Nije to napravio političar, već sami ljudi, jesmo li toga svjesni?
Upravljanje resursima grada nije nimalo lak posao, to je sustav koji zahtjeva znanje i iskustvo u upravljanju ljudskim fizičkim, financijskim i prirodnim resursima. Svaka sitna pogreška se demonizira od strane oporbe i stavlja pred povećalo od strane medija. Ono što je nevjerojatno da svatko tko zasjedne u neku političku fotelju ne želi se iz nje maknuti bez obzira na rezultate. Ima valjda nešto magično u toj fotelji. Netko tko je upravljao nekim većim sustavom a ujedno i stvarao vrhunske rezultate prije ili kasnije bude istrošen i zna da je vrijeme za svježu novu ekipu. Političari se izgleda uopće ne troše na tim pozicijama pa tako dobijemo dementne predsjednike svjetskih velesila. Onako generalno, čini mi se da imamo vladavinu mediokriteta i čistih karijerista na brojnim institucijama. S druge strane, ako znaš da si ostvario odlične rezultate, ako si realizirao stavke iz svog programa, ponašao se onako kako si najavljivao onda ti ne treba naslikavanje i konstantno uvjeravanje javnosti jer su rezultati očiti svima. Kada gradnja vrtića ili izgradnja 100 metara ceste postane mjesto glorifikacije lokalnih političara onda znaj da tu nema nekih posebnih rezultata. Sve proračunske stavke pune građani direktnim putem iz raznih nameta lokalne uprave ili indirektnim putem iz dotacija države i EU fondova. Političari to dobiju na korištenje, čisti minimum bi bio da se realizira izgradnja ponekog vrtića ili piturivanje nekoliko fasada.
Za kraj, Mihovilović je od starta meta napada, posebno kada je sponzor kluba u pitanju. Kada bi usporedili ostale kandidate i njega, što biste rekli?
Izgleda da bi bilo bolje da je Goran svoje vrijeme, živce i financije koje je utrošio u stvaranje vrhunskog kluba trebao uložiti u sebe, svoju obitelj ili posao. Tada bi zli jezici ostali bez ikakvih konstrukta protiv njega. Izbori koji bi trebali biti spektakl demokracije, mjesto debate o programima, timovima i vizijama postala je teška močvara nevjerojatnih manipulacija, lažnih obećanja, blaćenja i ideoloških stupidnosti. Prvo što Puležani moraju znati je da Goran nije odgovoran za katastrofalno urbano planiranje grada kao ni za jednu građevinsku dozvolu izdanu bilo kojoj građevinskoj tvrtki već su to redom bili IDS, Zoričić, HDZ, SDP pa dijelom i Možemo koji su doduše u koaliciji vladali kratko. Drugo, onaj koji se barem malo razumije u upravljanje klubovima zna da je pronalazak sponzorstva sizifov posao te da se svaki cent ulaže u funkcioniranje kluba ako želiš rasti. S jedne strane želimo vrhunski sport, da gledamo Mataju, Vukmira, Bilića, Galešića i braću Moravac kako nas ponosno predstavljaju na sportskoj pozirnici a s druge kada se to realizira onda je to nekome sada problem. Nadalje Futsal Pula uz Istru 1961 jedini ne naplaćuje djeci članarine, štoviše futsal ne naplaćuje djeci niti opremu niti odlazak na turnire. Eto to je besplatno za građane, netko je pronašao sredstva da djeci omogući dobre uvjete za uživanje u sportu bez da roditelji plaćaju jedan euro. Dušebriznici koji sada napadaju Gorana vjerojatno nisu nikada kupili nekom djetetu majicu za treniranje. Zar svi koji su upravljali klubovima i pronašli sponzore su automatski etiketirani kao “mračni igrači” ako se kandidiraju za gradonačelnika?
Juniori Stanoinvest Futsal Pule osvojili su naslov državnih prvaka u futsalu
Kada se sagleda tko je najviše profitirao od sponzorstva Stanoinvesta to su redom igrači koji imaju profesionalne ugovore, djeca koja imaju besplatan pristup sportu, ljubitelji sporta koji uživaju u vrhunskom utakmicama, Grad Pula koja dobiva besplatnu reklamu putem raznih prijenosa pa tako i Lige prvaka te na kraju i sam Stanoinvest koji time dobio vidljivost i reklamu zbog ulaganja u zajednicu. Goranu i njegovom timu ostaje samo teški umor i zadovoljstvo stvaranja vrijednosti. Na kraju krajeva, zar netko stvarno misli da ljudi koji su se godinama realizirali u svojim područjima, pa tako i Goran u poduzetništvu, sportu i kulturi bi svoje dostojanstvo i uspjeh prodali za Judine škude? S aspekta psihologije svi koji sada lametiraju o njegovom sukobu interesa ako postane gradonačelnik su upravo ljudi koji bi prvi napravili sve ovo za što lažno terete Gorana, jer oni sebe stavljaju u tu poziciju tj. ono što bi oni tada htjeli napraviti.
Poštujem sve kandidate, svatko od njih ima svoje ideje i program a vjerujem i želju da nešto dobro napravi za naš grad. S druge strane, želja je samo dio puta do pravog uspjeha jer za vrhunske rezultate moraš imati znanje i iskustvo stvaranja vrhunskog te okupiti tim kvalitetnih ljudi u brojnim područjima. Goran je svoje iznimne rezultate itekako dokazao u poduzetništvu, sportu, kulturi i humanitarnom radu. Smatram da ostali kandidati nemaju tu kompletnost.
(D.B.M. /Foto Regional Express)
