KONFERENCIJA ZA NOVINARE - 14.09.09. PULA
Prvi put u posljednjih 10-tak godina desilo se da se plaće radnika u turističkim tvrtkama Istre nisu povećale. Naime, neizvjestan početak turističke sezone, najave o drastičnom padu booking za čak 20%, slabiji booking na početku sezone u pojedinim destinacijama poslodavci su „iskoristili“ (vjerujem ne svjesno i sa namjerom) kako ne bi povećali plaću svojim radnicima. Pregovori koji su obično započinjali koncem prethodne godine i koji su se završavali prije početka sezone, ove godine nisu ni započeli. Sindikati su redovito sa poslodavcima održavali informativne sastanke u cilju izvješćivanja o stanju bookinga i ostvarenju prihoda, te iako se već koncem lipnja vidjelo da se situacija tamo gdje je bila lošija popravlja, Uprave društva nisu prihvaćale konkretne pregovore o poboljšanju materijalnih prava radnika, pravdajući se, da financijski efekt turističke godine nose upravo srpanj i kolovoz, te da nekoliko loših dana u srpnju i kolovozu mogu izgubiti sve ono što je ostvareno u predsezoni. Dogovor o takvom postupanju (nepovećavanju plaća) postignut je na koordinaciji predsjednika Uprave turističkih poduzeća Istre, iako to oni negiraju.
Međutim, svi strahovi pokazali su se neopravdanima, te se crni scenariji i predviđanja nisu ostvarili. Naprotiv, sezona je bila i više nego dobra, u nekim tvrtkama čak i bitno bolja u odnosu na prošlogodišnju sezonu i sada zaista nema nikakvog razloga da se ne samo povećaju plaće za preostali dio ove godine, odnosno iduću godinu, već da se isplati razlika plaće retroaktivno. Ukoliko to poslodavci ne prihvate, znači da su svjesno, iskorištavajući tkzv. recesiju i neizvjesnu turističku sezonu prevarili svoje radnike i socijalne partnere. Na temelju rezultata koji su turističke tvrtke postigle vidljivo je da su plaće se mogle povećati najmanje za onoliko koliko su se povećale i u prethodnoj godini i to u svim tvrtkama. Ovako je standard turističkih radnika koji su „ključ uspjeha u turizmu“ kako to svi kažu, bitno opao, a posebno nakon uvođenja sramotnog poreza na plaće. Godinama plaće u turizmu stagniraju, posebno u Istri gdje se plaće radnika povećavaju ispod prosjeka povećanja plaća na nivou RH. Prema posljednjim podacima DZS prosječne plaće radnika u djelatnosti turizma za prvih šest mjeseci iznose 4.491 kunu i za 18,4% niže su u odnosu na prosječne plaće RH. Prosječne plaće u Istri su većim dijelom na nivou prosjeka djelatnosti, a samo rijetke tvrtke imaju nešto veći prosjek od djelatnosti. Pri tome, ne smije se zaboraviti da su u taj prosjek i plaće menedžera koje povećavaju navedeni prosjek i za 20%, ali i dodaci za otežane uvjete rada (dvokratni, nedjeljni, rad praznikom i slično), a ako se sada oduzme i „krizni porez“, odnosno harač, onda je jasno za kakvu plaću rade obični turistički radnici kao što su sobarice, čistačice, radnice u praoni ili kuhinjama, konobari, kuhari ili recepcioneri.
Imali smo razumijevanje početkom godine kada su se pregovori trebali odvijati, pa i na početku sezone. Informacije koje su dolazile bile su zaista katastrofične iako je već sam početak sezone u većini tvrtki bio na nivou prošlogodišnje sezone. Na zahtjev Sindikata svi poslodavci isplatili su dodatke za srpanj u visini od 300 do 400 kuna netto, ali to nitko osim Plave lagune kojima je to obaveza po Kolektivnom ugovoru nije napravila za kolovoz iako su svi imali prostora za takvu isplatu.
Svjesni smo da će pregovori za povećanje plaće, neovisno o financijskim rezultatima poslovanja koji su i bolji u odnosu na prošlu godinu biti teški. Uostalom, pokazalo se to i proteklih godina kada nije bilo ni krize, ni recesije, a turističke tvrtke ostvarivale su dobit, dijelile su dividende i bonusi menedžmentu i nadzornom odboru, a od dobrih rezultata najmanje su profitirali turistički radnici. Međutim ne pada nam na pamet da nasjedamo na iste priče da će i 2010. biti teška i neizvjesna, pa da bi se plaće trebale „zamrznuti“ i za iduću godinu kako dobivamo neformalne informacije iz nekih turističkih tvrtki. Činjenica je da je turistička sezona 2009. godina bila uspješna, da su uspješnosti turističke sezone pridonijeli radnici, da je s aspekta radnika bila veoma teška zbog manje zaposlenih sezonskih radnika i da sada kada se zbroje rezultati imaju pravo i na rezultate toga rada.
Financijski rezultati su bolji od lani, u većini tvrtki i veći od budžeta, s tim da moram naglasiti da su neovisno o najavama o neizvjesnoj sezoni poslodavci za 2009. godine išli sa povećanim budžetom koji je, obzirom na situaciju bio nerealan. U svim segmentima rezultati su bolji, osim kod troškova osoblja koji su niži i u odnosu na budžet i u odnosu na prošlu godinu. Stoga ne vidim nikakvog razloga da iz tih rezultata profitiraju samo poslodavci, odnosno njihovi vlasnici. Profitirati moraju i radnici, jer u protivnom iduća sezona zasigurno neće proći u miru i socijalnom dijalogu koji se svodio na informiranje, već u socijalnom buntu.
Stoga će Sindikat Istre i Kvarnera u predstojećim pregovorima koji započinju u svim turističkim društvima poslije 20. tog rujna tražiti dosljednu primjenu svih ugovorenih postojećih prava iz Kolektivnog ugovora (regres, božićnice, dar u naravi), povećanje plaće za preostali dio godine, kao i povećanje plaće za 2010 te isplatu razlike plaće od svibnja 2009.
Ono što isto tako moram napomenuti da hrvatska Vlada i Ministarstvo turizma nemaju jasnu strategiju razvoja turizma. Akcijski plan hrvatskog turizma koje je donijela hrvatska vlada nije donijela nikakve pozitivne učinke u poslovanju hrvatskog turizma. Turizam u hrvatskoj iako ima sve preduvjete za cjelogodišnje poslovanje svodi se na svega 3 mjeseca sezonskog poslovanja, radi čega u turizmu radi gotovo 70% sezonskih, a svega 30% stalno zaposlenih radnika. Iz toga proizlazi i nedostatak kadrova za rad u turizmu, pa nije ni čudo što ni mjere ministarstva kojem sufinancira obrazovanje učenika za djelatnost radnika u turizmu nije donijela nikakve pozitivne učinke. Rasterećenje turističkih poduzeća raznoraznih parafiskalnih nameta koje je najavljivano, nije se desilo, a upravo preusmjeravanja tih sredstava kroz zakonsku regulativu u korist stvaranja uvjeta za cjelogodišnje poslovanje, a time i zapošljavanja na neodređeno vrijeme i povećanja plaća odnosno standarda radnika može biti rješenje.
U konačnici mogu samo konstatirati da su najveći gubitnici u turizmu upravo radnici. Jer Država dobiva svoj dio kolača od prihoda u turizmu, dobivaju vlasnici ili kroz dividende ili povećanjem vrijednosti Društva zbog reinvestiranja dobiti u hotele, dobiva menedžment koji osim visokih plaća dobivaju i bonuse, a radnici nerijetko niti pohvalu, a kamoli veće plaće ili pak sudjelovanje u dobiti.

Predsjednica Odbora za turizam SIK-a -Marina Cvitić