BUDITE SPREMNI NA SVE
U godini koja je na izmaku moglo se nagovijestiti što nas sve očekuje na lokalnim izborima koji slijede u novoj godini, bit će tu svega, a prljave igre sigurno neće manjkati. Mi ćemo se zadržati u Puli, jer će zasigurno biti obrazac i za ostale općine i gradove u Istri. Ako je suditi po okruženju mediji će i ovaj put imati važnu ulogu, no sigurno znatno manju nego što je to bilo u zadnjih tridesetak godina, mlađe generacije nalaze svoj izvor informacija na drugom mjestu, novine, televizije i konvencionalni izvori starijih generacija, za njih ne postoje.

Biti će to prvi put da će se ozbiljnije političke opcije okrenuti modernijim medijskim platformama, što bi mogao biti i posljednji hroptaj pred konačni kraj medija poput Glasa Istre, TV Nove i sličnih nekada vrlo moćnih medija. Na stranu što u Istri medijsku sliku pokušavaju oblikovati pojedinci koji su više od pola radnog vijeka proveli u redakcijama novina i medija koje su finacijski punili svi sistemi, sve lokalne samouprave, općine, gradovi. županije i turističke zajednice, novinari koji su po nekoliko desetljeća dijelili plaće ne razmišljajući od kuda se novci sijevaju u njihovu redakciju, takvima nije smetao monopol njihovih redakcija na proračunska sredstava i što je još gore, nije ih smetao monopol na "istinu". Dobivali su plaće od medija koji su kreirali „istinu“ vrlo često na štetu nevinih ljudi. Zašto oni misle da je novac za njihove plaće dolazio s Marsa, pa znaju koje su mizerne tiraže imali, nemojmo se zavaravati, od prodanih novina mogli su platiti čistačicu, a da stvar bude gora, iz takvog Glasa Istre neki od njih su potjerani, nisu otišli svojom voljom. To prebrojavanje apoena Regional Expressa koje je uz Zoričića započeo " komunalni uhljeb nad uhljebima" čovjek bez ijednog dana odrađenog u realnom sektoru, ta prijetnja Regionalu baš je legla jednom od onih "a on je takav, a znaš njega", ne znam i ne zanima me, znam gdje i za koga je radio i za koga su radili gotovo svi oni, ne jedan dan, radili su desetine godina, ne radili, služili...

Taj i takav medij više ne postoji, no taj stil ponašanja duboko je ukorijenjen u istarsku medijsku scenu i svako toliko pomoli glavu, javi se, skrene pozornost na sebe, a način na koji pokušava ukazati na istinu podsjeća na vrijeme kada su ili šutjeli ili služili onome tko ih je plaćao.
Takvima će ovi izbori poslužiti da se svojim vlasnicima, osnivačima, financijerima, ma ko oni bili, oduže i da nastave raditi ono što se od njih očekuje. Politika će i dalje raditi svoje, tražiti će svoj put do birača, ništa se neće promijeniti niti na ovim lokalnim izborima, no ono što je izvjesno je činjenica da se politika sve manje prati preko i kroz prizmu ljudi koji pate od kroničnog odsustvo samokritike i koje je vrijeme dok su čekali sigurnu plaću pregazilo.

No vratimo se na konkretne primjere političara  koji će nam se ponuditi  slijedeće godine i koji će koristiti svaki prostor da skrenu pozornost na sebe. Prvi je svakako gradonačelnik Pule Filip Zoričić,  koji će navodno u veljači odlučiti hoće li na izbore, blef naravno! Premazan kakav je pokušat će sve svoje predizborne bravure predstavljati kao rad, posao, realizaciju projekata, a raditi će na vlastitoj kampanji, djeca u svim oblicima, fotkanja, prijemi, stari, bolesni, potrebiti u svim kombinacijama, otvaranja cesta, parkova, slavina, znakova, predstavljanja budućih gradilišta, staračkih domova, vrtića, škola, a onda za finiš on će objaviti neposluhe IDS-a, objaviti će to kako je Regional Express deset godina dobivao dvije i pol tisuće eura od grada kojeg on vodi, ali za javnost će podlo spomenuti 19 tisuća kuna, zvuči bomba, to je više nego 2 i pol tisuće eura. Spomenut će deset godina, ali će pritom zaboraviti napomenuti da on portalu koji postoji dvije godine i portalu koji ne postoji već deset godina (Ipress) daje novce, njega to ne zanima, njega brine Ordinacija dr. Frica, njega brine istina.

No istine radi, odmah po završetku fakulteta postaje korisnik proračuna, nemilice ga guta od prvog radnog dana pa do danas, nije se zaposlio u privatnu školu, nije pokrenuo svoj posao, već uz pomoć IDS-a postaje ravnatelj Gimnazije! Nije bez njihove potpore mogao raditi niti kao portir,  ali postao je ravnatelj, evo do danas je na proračunu, no to nije važno, on dela, on radi, on rinta, on kopa, on je svaki fening zaradio, ostali kradu...
 

Pritom će aktualni gradonačelnik zaboraviti bivše novinare Glasa Istre koji i sami zaboravljaju da su tih istih godina, u vrijeme IDS-a, u vrijeme LIZAPU pa opet u vrijeme IDS-a, dijelili plaće koje su ostali novinari mogli sanjati, nitko od tih novinara nije nakon prestanka rada u Glasu Istre održao konfekciju za tisak i rekao : Uzimao sam plaću od medija kojeg je financirao proračun, stidim se, sve ću vratiti, sve ćemo moje kolege i ja, ima nas desetak, mi ćemo sve vratiti jer nije u redu što smo novce dobivali iz proračuna. Nije u redu što smo uzimali plaću, a znali smo da Žmak i Faggian muljaju, sve do lipe ćemo vratiti...

Ne mora to Zoričić reći, neka kaže zbroji i objavi sve moguće kompenzacije s kulturnim, sportskim udrugama, sve ugovore Regional Expressa neka  zbroji i da medijima, tri i pol godine prijeti, tri pol godine laže, sve pet, ali neka istom mjerom pokaže koliko su tih godina dobivali Glas Istre za koje su pisali deseci danas aktivnih novinara, TV Nova, Danijel Sponza, blog Ipress, urednik HR Pula Bruno Krajcar (za koncerte iz proračuna)  i ostali... Nisu oni kopali u rudniku Raša, svi su oni ili novinari državnih medija ili novinari koji rade u medijima koji se pokrivaju iz proračunskih sredstava, za sve one koji ne znaju, radi se o regularnim stavkama proračuna, mediji se za njih javljaju na natječajima, ako je netko nekome nešto "dao" onda to treba tako nazvati, predati nadležnim službama, no pred zakonom smo svi na sreću isti, bar bi to trebao znati onaj koji je sakrio svoje troškove spavanja, putovanja, pojedenih patki itd, itd....

Drugi je Peđa Grbin, on će pokušati povratiti nešto političkog ugleda preko potencijalne pobjede na izborima za gradonačelnika, prepoznatljivost ima,  medije ima. Dva sigurno, jedan u rukama stranačke kolegice, jedan kojeg politički oblikuje stranački kolega, ima sve što bi se reklo, no pitanje je koliko ima onih koji dolaze i koji se ne informiraju na tržnicama, koji ne jedu grah za 1.maj i kojima ništa ne znači "slobodno novinarstvo" kojeg predvode nekadašnje perjanice HRT-a ili Glasa Istre. Grbin je svakako veći političar od Zoričića, ne samo visinom nego i znanjem, iskustvom, urbanim štihom jer ma što god o Puli mislili ona ipak nije selo, nije vukojebina, a Peđa je najprije čuo gitaru pa  tek kasnije gangu. Sasvim realni kandidat da postane gradonačelnik, kad bude jasno je li njegova stranačka baza za njega ili neki od njih još uvijek grle Zoričića moći će se nadati dobrom rezultatu.

Goran Mihovilović, sportski dečko, reklo bi se iz naroda, ima svoju priču, sasvim realnu, za sada ne pokazuje elemente licemjerja, stječe se dojam da je svjestan svojih vrlina i mana i da ne misli da je najpametniji čovjek u Puli, to ga za sada odvaja od konkurencije, točnije od onoga kome bi želio preuzeti čelno mjesto u gradu. Zna sa medijima, pisao je o sportu, radio je i radi u sportu, radio je i radi za kazalište, dovoljno zna jer iza njega gotovo nikada nije stajao sustav. Nije radio u sustavu, nije čekao plaću u Gimnaziji, niti je čekao da se napuni proračun pa da "podjeli" malo za fritulice, malo za sport. Mogu ga prozivati za Salvadora i Stanoinvest, mogu ga prozivati zbog TV Nove, no problem je kad to čine oni koji su desetljećima čekali da im Žmak ili Faggian donesu plaću, a bilo je tu poslova sa puno većim mangupima od Salvadora…

Osnivačica Kuće istarskog maslinovog ulja Lorena Boljunčić jedna je od ženskih kandidatkinja, koliko su njene šanse realne teško je prosuditi, no sigurno je da se za njom ne vuku nikakvi repovi niti je bilo tko do sada stao iza nje. Ono što se čulo na predstavljanju svrstava je među vrlo realne političke pojedince, nema bombastičnih najava, pretpostavlja se da će baš zbog toga pokupiti neke simpatije i da će imati kakvu takvu podršku medija, za sada ne smeta nikome, no još je dalek put pred svima nama.

Dušica Radojčić kandidatkinja platforme Možemo!, vjerojatno najopasnija protivnica za Filipa Zoričića, ne zato što mu može pobrkati i onako slabu računicu nego zato što je profesor alergičan na njenu pojavu, ona ga toliko nervira da njegovi protivnici i politički oponenti uživaju kada se oni susretnu. Ima podršku jednog dijela medija, u njenim stavovima "iskupljenje" od grijehova vide već puno puta spomenuti novinari, ona svojim stavovima nikoga ne ostavlja ravnodušnim, neke njen formalizam, medijski nastup i teme oduševljavaju, nekoga nije briga primjerice je li Goli otok imao uporabnu dozvolu ili nije, nego kakvo je to mjesto bilo, no Dušica Radojčić je osoba koja radi u interesu platforme Možemo!, a sigurno će nekima od favorita uzeti glasove. IDS nema kandidata, ali kako bi rekao Zorčić imaju medij...

PIŠE: Nenad Marjanović dr Fric