LIDER ZABRANJENOG PUŠENJA UOČI NJIHOVOG KONCERTA ''NEUŠTEKANI'' U PULI
Nakon rasprodanih koncerata u Sarajevu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Zadru, Osijeku i Splitu legendarni bend u akustičnoj postavi stiže i u Pulu, gdje će ovog ljeta, 18.7.2026. nastupiti u čarobnom ambijentu pulskog Malog rimskog kazališta, kada publiku očekuje večer koja se ne propušta: Zabranjeno pušenje svirat će kao Neuštekani prvi put na otvorenom.

U subotu, 18. srpnja, jedan od najdugovječnijih i najomiljenijih bendova regije donosi svoj akustični program u intimnijem i emotivnijem izdanju. Poznati hitovi dobit će novo ruho – ogoljeni, iskreni i bliži nego ikada, s naglaskom na priču, emociju i izravnu vezu s publikom.

Ovaj koncert bit će dodatno obogaćen nastupom gudačkog kvarteta, koji će poznatim pjesmama dati novu, raskošnu i gotovo filmsku dimenziju. Upravo ta kombinacija sirove akustike i elegantnih gudača čini Neuštekane jedinstvenim glazbenim iskustvom koje osvaja na prvo slušanje.

Pula će imati čast ugostiti prvo open-air izdanje Neuštekanih, u autentičnoj mediteranskoj scenografiji koja obećava večer za pamćenje, a mi vam donosimo razgovor s liderom banda Sejom Sexonom, koji nam objašnjava kako je došlo do "Neuštekanih".

Turneja Neuštekani donosi poznate pjesme u sasvim drugačijem ruhu. Kako je nastala ideja da "ogolite" repertoar Zabranjenog pušenja i predstavite ga bez električne buke?

- Projekt "Neuštekani" nastao je iz želje da se zaboravljenim, nikada izvođenim ili nedovoljno cijenjenim pjesmama benda "Zabranjeno Pušenje" pruži novi život kroz akustične izvedbe. Ideja se rodila spontano, kada sam u kafiću čuo kako vlasnik pušta rijetke i neizvođene pjesme "Zabranjenog Pušenja". Shvatio sam da su te "ružni pačići" možda i najbolje pjesme koje smo ikada napisali, ali su bile zapostavljene iz raznih razloga (previše mračne, predugačke, nepraktične za koncerte, bez spotova, bez radijske promocije). Osjetio sam potrebu da ispravim tu nepravdu i povežem te pjesme s publikom. 

Jesu li vas neke pjesme iznenadile kada ste ih prvi put odsvirali u akustičnoj verziji? Koja je doživjela najveću transformaciju?

- Kompletan repertoar "Neuštekanih" predstavlja veliki izazov, jer se pjesme vraćaju u svoju najrudimentarniju formu – sviranje uz akustičnu gitaru ili lupanje rukama po stolu, bez struje i tehnologije. Ovaj proces otkriva da li pjesma posjeduje izvornu snagu i magiju bez produkcije. Veliki izazov su i očekivanja publike koja je navikla na producirane
verzije pjesama. Unatoč dugogodišnjem iskustvu, članovima benda je bilo potrebno skoro četiri mjeseca intenzivnog rada kako bi akustične verzije postigle istu širinu i bogatstvo kao originali.

Nakon više od četiri desetljeća karijere, mijenja li se vaš odnos prema pjesmama koje ste napisali kao vrlo mlad čovjek?

- Iako bi danas možda neke stvari napravio drugačije, većina pjesama mi se čini prilično savršenom i definiranom. Pjesme su dugo "brušene" i dorađivane tokom nastajanja, tako da su slabosti otklanjane već u procesu stvaranja i produkcije. Zadovoljan sam većinom pjesama i ne vidim šta bi na njima značajno mogao promijeniti.

Publika često vaše stihove doživljava kao duhovite, ali iza njih se krije i ozbiljna društvena kritika. Je li danas teže ili lakše pisati takve tekstove nego osamdesetih?

- Ne doživljavam se kao analitičar ili kritičar društva. Smatram da umjetnost ne može bitno promijeniti društvo ili tijek povijesti. Muzika mi, slično crkvi, služi kao utjeha i način komunikacije sa svijetom i samim sobom. Doživljavam je kao vlastitu terapiju, način da se olakšam i ispraznim dušu, a ako je pri tome prihvate i drugi ljudi, to je samo dodatni bonus.

Koncert u Malom rimskom kazalištu ima posebnu atmosferu. Koliko vam je važan ambijent prostora u kojem nastupate i može li on promijeniti tijek koncerta?

- Ambijent je presudan za "Neuštekane". Dobra akustika i koncentracija publike su ključni, jer izvedbe uključuju dosta razgovora i priče, predstavljajući kombinaciju stand-up komedije i muzike. Pozorišni ambijent (amfiteatar) je izuzetno zahvalan jer omogućava visok nivo fokusa publike, što je teško postići u klubovima ili klasičnim koncertnim prostorima.

Vaše pjesme slušaju generacije koje se nisu ni rodile kada su nastale. Kako objašnjavate tu dugovječnost?

- Važno je prije svega koliko ljudi na planeti dođe do vaše muzike, te kroz koliko generacija tvoja muzika opstaje. Naša teorija dugovječnosti je neprestano objavljivanje albuma, spotova, turneje; nikada nismo odustajali od tog svog poslanja. Naša muzika je utemeljena u politici, povijesti i događajima prošlog vremena, služeći kao sredstvo novim generacijama da razumiju društvenu klimu u kojoj su živjeli njihovi roditelji.

U vašim tekstovima često se pojavljuju mali ljudi i njihove svakodnevne priče. Imate li osjećaj da su se njihove brige promijenile ili su ostale iste, samo u novom pakiranju?

- Danas nije vrijeme "malog čovjeka", brige su danas dramatično veće, s obzirom na rezanje socijalnih davanja, nezaštićenost, potcijenjenost i mizernu plaću radnika, ali postoji jedan paradoks da sirotinja često glasa za "velike lidere" (poput Trumpa, Orbana), što je pak tema za sociologe.

Da danas napišete pjesmu poput "Yugo 45" ili "Zenica Blues", da li bi imale isto značenje ili političko podneblje mijenja stvari?

- Političko okruženje mijenja odnos medija, izdavača i establišmenta, više nego same publike. "Jugo 45" prve dvije godine pjesma nije bila primjećena, jer je tadašnja klima u Hrvatskoj smatrala blasfemičnom svaku priču o pružanju ruke komšiluku ili spominjanje pozitivnih aspekata bivšeg sistema (školovanje, zdravstvena zaštita, radnička odmarališta, sportski uspjesi). Nakon smrti Franje Tuđmana, odnosi u regiji su se relaksirali, a pjesma je postala metafora života i podsjetnik nekih drugih vremena. Pjesma je ohrabrila ljude da slobodno govore o tom vremenu i da se ne stide ako im je tada bilo dobro, uz napomenu da to ne amnestira režim od postupaka prema političkim disidentima. 

Postoji li neka pjesma koju publika možda nije dovoljno prepoznala, a vi smatrate da zaslužuje više pažnje?

- To je proces koji je pokrenut ("Neuštekani" projekat). Kad se malo smiri situacija, planiram da se posvetim pjesmama koje zaslužuju više pažnje nakon trenutne turneje, nadajući se turneji "Neuštekani new edition" za koju godinu.

Nakon svih ovih godina na pozornici, što vas i dalje tjera da putujete, nastupate i iznova pričate iste priče kroz pjesme? Postoji li penzija za vas muzičare?

- John Lennonova izreka "All you need is love" primjenjiva je na muziku, posao i sve odnose. Ako postoji ljubav i posvećenost, relacija će trajati. Bend i dalje ima ljubavi za muziku. Ja ne razmišljam o penziji. Trenutno radimo na novom albumu, a odluku o prestanku karijere donijet će publika kada više ne bude imala interesa za bend. Sigurno mi kao band nećemo produžavati karijeru svirajući za stranke ili modne etikete.

Kada se ugase svjetla nakon koncerta i publika ode kući, što za Seju Sexona predstavlja uspješan nastup?

- Uspješan nastup je kada ljudi ostanu poslije koncerta pričaju, diskutuju, piju piće, a dvorana je i dalje puna ljudi kojima se ne odlazi, a ja kao muzičar diskretno sve posmatram iza zavjese.

(dv)