BIVŠA PROČELNICA GOVORI O TOME KAKO JE ZORIČIĆ VODIO PULU,  TE ZAŠTO SE PRIKLJUČILA LISTI GORANA MIHOVILOVIĆA 
Najbolji uvid u stvarno stanje gradske uprave u  Puli  i osvrt na protekle četiri godine upravljanja gradom Filipa Zoričića  ne dolazi samo iz političkih govornica, već od ljudi koji su radili unutar gradske uprave, svakodnevno suočeni s njenim stvarnim izazovima i posljedicama političkih odluka. Očajni zbog lošeg kadroviranja i lošeg donošenja odluka koje je provođeno od samog vrha, 

Sanja Kljajić Dakić, bivša je  pročelnica za imovinu i imovinsko-pravne odnose u Gradu Puli i kandidatkinja s Nezavisne liste Gorana Mihovilovića, danas jasno poručuje : “Gospodine Zoričiću, nerad ima ime i prezime!“ , otvoreno govori o razlozima svog političkog angažmana, stvarnom stanju u gradskoj upravi, kao i o jasnom planu za novi početak te tome kako je odlazak službenika  Zoričić uspoređivao s odlascima šofera Pulaprometa, ne cijeneći pritom niti jedne niti druge.

Filip Zoričić je politiku spustio na najniže redove gradske uprave, što nije bilo dobro. Svaki službenik bio je opterećen njegovom političkom nesigurnošću. Gradonačelnik ne može i ne smije biti sam protiv svih, nego lider koji okuplja. Glavni razlozi mog odlaska bili su nesposobnost i neodlučnost u vođenju Grada, često mijenjanje odluka, projekata i službenika svih kategorija, što je za posljedicu imalo kroničnu nerealizaciju onoga što se najavljivalo. Zoričić je razmontirao gradsku upravu i više je ne zna sastaviti, a izgubljeno je puno više od radnih mjesta – izgubljena je stručnost, odgovornost i ljudi koji su uistinu radili za boljitak ovoga Grada. – ističe Kljajić Dakić. 

Iako imate iskustva s radom u gradskoj upravi, do sada niste bili politički angažirani. Što se promijenilo i navelo vas na tu odluku?

Kada sam upisivala Pravni fakultet u Zagrebu imala sam jasan cilj – služiti zajednici i djelovati u javnom interesu. Nakon položenog pravosudnog ispita nisam odmah krenula u privatni sektor, kao većina mojih kolega, naprosto iz razloga što me uvijek vodila želja da moje znanje koristi društvu u cjelini. Karijeru sam započela u odvjetništvu u Zagrebu, gdje sam stekla vrijedno iskustvo, ali i uvidjela koliko kapital često određuje smjer pravde, a pravo i pravda nisu uvijek isto. Kao odvjetnik, nerijetko morate zastupati i one slučajeve s kojima se osobno ne slažete. Zato sam svoj profesionalni put nastavila na Općinskom sudu u Puli, no ni tamo nisam osjetila da u punoj mjeri mogu utjecati na šire društvene procese već isključivo na pojedinačne slučajeve. Upravo zato, prirodan slijed za mene bila je uprava, koja je najbliža stvarnim javnim pitanjima i svakodnevnim problemima građana. U gradskoj upravi radila sam gotovo 6 godina, od čega 2 godine na rukovodećim pozicijama. Do sada sam u cijelosti bila usmjerena na profesionalni rad unutar gradske uprave vjerujući da se i izvan politike može doprinositi boljitku zajednice. No, s vremenom jednostavno shvatite da je to borba s vjetrenjačama i da bez aktivnog političkog angažmana mnoge dobre ideje ostaju nerealizirane. Pridružila sam se Goranu Mihoviloviću jer dijelim njegovu viziju transparentnog, odgovornog, timskog i konkretnog rada za građane. Vrijeme je da se uključe ljudi koji poznaju sustav iznutra, a koji su dosad djelovali bez ikakvih političkih kalkulacija. Svoje znanje i iskustvo želim staviti u službu stvarnih promjena, a Goran je to prepoznao i hvala mu na tome što me pozvao da se priključim njegovoj Listi.

U gradskoj upravi radili ste od 2019., a u mandatu Filipa Zoričića bili ste i pročelnica Odjela za imovinu i imovinsko-pravne odnose. Zašto ste podnijeli ostavku i otišli iz gradske uprave?

Više sam puta o tome javno govorila, a možda je najveći šok u javnosti bilo tzv. protestno pismo aktualnom gradonačelniku, koje je uslijedilo ubrzo nakon što sam postala pročelnica. Naime, uz ostalih 10 kolegica i kolega, redom svih na rukovodećim pozicijama, pokušala sam u samom startu dati do znanja što do tada nije bilo dobro i zašto bismo trebali mijenjati način rada. Bilo je to negdje na polovici mandata aktualnog gradonačelnika. Odluka da napustim gradski sustav nije bila nimalo laka, donesena je nakon godinu dana vođenja jednog od najtežih Odjela u Gradu. Najteže od svega bilo mi je ostaviti divne ljude, kolegice i kolege, s kojima sam zbilja stvorila dobar tim, a s nekima i vrlo lijepa prijateljstva. Tijekom mandata Filipa Zoričića, što kao pročelnica Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne odnose, što na drugim radnim mjestima, uložila sam maksimalan trud kako bi gradska uprava funkcionirala, kako bi se gradska imovina vodila odgovorno, transparentno i zakonito. Međutim, u određenom trenutku došlo je do razilaženja u pristupima i prioritetima, posebno kada je riječ o načinu upravljanja i donošenju odluka. Kao pravnica i osoba koja vjeruje u institucionalni poredak i proceduru, nisam bila spremna odstupiti od svojih profesionalnih načela, a još manje od onih životnih. Umjesto da ostanem dio sustava u kojem više nisam mogla djelovati u skladu s tim vrijednostima, odlučila sam dati ostavku. 

Je li za vašu odluku o odlasku bio presudan neki konkretan slučaj ili događaj?

Glavni razlozi mog odlaska bili su nesposobnost i neodlučnost u vođenju Grada, često mijenjanje odluka, projekata i službenika svih kategorija, što je za posljedicu imalo kroničnu nerealizaciju onoga što se najavljivalo. Mislim da sve govori činjenica da je više od 70 službenika napustilo gradsku upravu. Aktualni gradonačelnik odlaske službenika uspoređivao je s odlascima šofera autobusa Pulaprometa, što ukazuje na to da ne cijeni ni jedne, ni druge onako i onoliko koliko bi trebao. Žalosti me činjenica da iz njegovih usta i dan danas čujemo konstrukcije: „pojedinci iznutra me sabotiraju; naslijedio sam dio uprave koji je neradnički“. Gospodine Zoričiću, nerad ima ime i prezime! Koji su to neradnici koje ste naslijedili, prije bih rekla da ste Vi za sobom dovukli jednu neradničku mašineriju, redom postavljenu na rukovodeće pozicije bez ikakvog iskustva za date funkcije, ali samo transparentno, onako kako Vi najbolje znate. Gradonačelnik voli sebi preuzimati zasluge za dobre stvari, a kad nešto ne ide, onda su tu ti službenici neradnici, uhljebi i tzv.„bušači“. Zoričić je politiku spustio na najniže redove gradske uprave, što nije bilo dobro. Svaki službenik bio je opterećen njegovom političkom nesigurnošću. Čovjek se hvali time da je političko umijeće imati većinu u Vijeću na način na koji ju je on imao umjesto da se pokrije po glavi od srama što u 4 godine mandata nije bio osoba koja je u stanju izgraditi stabilnu većinu i jasnu suradničku mrežu. Gradonačelnik ne može i ne smije biti sam protiv svih, nego lider koji okuplja. Ovaj Grad ne treba superheroja koji se bori protiv izmišljenog otpora iznutra. Građani nisu tražili niti Supermana niti Batmana, tražili su osobu koja zna voditi grad, okupljati ljude i donositi vidljive rezultate. Mislim da je dovoljno jasno zašto sam otišla iz gradske uprave, razmišljam kako je dobro da i iz grada nisam odselila. Filip Zoričić razmontirao je gradsku upravu i više je ne zna sastaviti, a izgubljeno je puno više od radnih mjesta – izgubljena je stručnost, odgovornost i ljudi koji su uistinu radili za boljitak ovoga Grada.

Dobro poznajete sustav, radili ste na mnogim gradskim projektima. Gradonačelnik se hvali postignutim rezultatima, ali je dojam u javnosti da je vrlo malo toga napravljeno i da se mahom radi o nedovršenim projektima. Što je konkretno realizirano u ove četiri godine?

Kada gledate na sve što je napravljeno u ovom mandatu kao prosječan građanin, kada vam PR službe to serviraju na način na koji serviraju, naravno za siću eura iz vlastitog džepa, onda bismo rekli - pa dosta je i napravljeno. Kada to gledate kao osoba koja je unutra radila i koja do najsitnijih detalja poznaje sve to skupa, ne možete se načuditi tolikom obmanjivanju javnosti. Najfascinantnije od svega mi je kada gradonačelnik izjavljuje da je naslijedio „devastiranu Pulu“ od bivše vlasti. Naslijedio je većinu projekata s visokom razinom gotovosti, npr. naslijedio je Zaobilaznicu, Paduljski put, Valdebečki put – s doslovno dva-tri imovinsko-pravna odnosa neriješena, s ishođenom projektnom dokumentacijom pa i dozvolama, a gdje su nam sada Zaobilaznica, Paduljski put i Valdebečki put? Mogli su biti realizirani u cijelosti, ali nisu ni započeti. Stajali su dvije godine u ladici, tako naslijeđeni. Dakle, ako mene pitate što je to točno Filip Zoričić postigao – od ideje do realizacije – gotovo ništa. Malo krpamo cestu tu, malo tamo – to je, ljudi moji, tekuće održavanje prometnica. Tu se slavodobitno ne naslikavamo. Onda postojeće zelene površine proglašavamo parkovima, donesu se dvije vaze hortenzija, napravi se slikica, a onda nema tko kositi travu u tom istom parku? Zadnji je bio Park Grada Lavova, ako se ne varam. To nisu kapitalni projekti kakve ovaj Grad zaslužuje. Dva-tri su projekta koja možemo reći da su krenula od ideje do realizacije konkretno ove vlasti – igralište na Valkanama, POS stanovi i Marsovo polje. Realizacija? Igralište na Valkanama. Tog igrališta također ne bi bilo da osobno direktori nadležnog poduzeća i ja na sebe nismo preuzeli odgovornost da se nastavi s radovima i da okončamo tu priču, nakon cjelokupne dramatike koja se tamo odvijala. Gradonačelnik se povukao i nije on svoj potpis stavio na nastavak radova, već ja kao odgovorna osoba ispred Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove. Sad vidimo kako se sve zakompliciralo i s Marsovim poljem i sportsko-rekreacijskom zonom na tom području. Žalosno je to gledati i slušati i ne moći pomoći da se te stvari ipak realiziraju jer jasno je da mogu za one koji znaju, a mi sigurno znamo, možemo i hoćemo. Ne mogu se oteti dojmu da sve što je Gradonačelnik rješavao s Ministarstvom u Zagrebu, u onih svojih 90 odlazaka u Zagreb, samo je odmogao, a ne pomogao. Propali su svi projekti nakon njegovih odlazaka u Zagreb. Tragikomično. Malo izlazim van teme, ali kad smo već kod Zagreba, je li netko bacio računicu na papir za ta prikazana nam službena putovanja Gradonačelnika? S obzirom na to da znam koje sam dnevnice i osobno dobivala kada bih išla na službeni put, izračunala sam da je naš Gradonačelnik noćenja plaćao cca 20 eura, naravno vozio je na vodu, a umjesto ENC-a koristio je zrak. Projekti? Zaključimo sami zovemo li projektima sadnju stabala, postavljanje par rasvjetnih tijela i krpanje desetaka metara ceste?

Spomenuli ste naslijeđene projekte, što je nova vlast promijenila u odnosu na IDS-ovu upravu?

Gotovo ništa. Opći akti po kojima radi gradska uprava doneseni su za vrijeme IDS-a, uz neka kasnija zakonska usklađivanja ili minorne izmjene, a u nekim aktima imamo još i Poglavarstvo kao nadležno tijelo. Nije, primjerice, promijenjena ni politika upravljanja poslovnim prostorima, stanovima, niti oko komunalnog reda. Udarili smo džonom na sve ugostitelje u gradu inzistirajući na tome da svoju urbanu opremu usklade s nekim našim odlukama koje ne prate vrijeme. Želimo da rade zimi, a ne dopuštamo im grijalice ili zatvorene terase?!? To nisu velike stvari o kojima se priča, ali itekako su bitne. Svi ti ugostitelji, zakupnici poslovnih prostora, itekako prihoduju gradskoj kasi – donosili smo akte kojima im se nameću veća davanja, a zauzvrat su dobili – progon po komunalnom redu koji je vapio za izmjenama i vapi dan danas, osobito uzimajući u obzir da je Grad donio i odluku o pomorskom redu, pa imamo dvostruku normiranost za pomorsko dobro. Ali eto, prosvijetlili smo se po toj temi nakon 4 godine. Treba mijenjati! Mi smo zapravo sve ove 4 godine živjeli u budućnosti za naredne 4 godine.

Jedini pozitivni projekt ove uprave je što su prepoznali ideju Udruge AIA i Udruge Institut pa su određena sredstva osigurana za rješavanje problema beskućništva. Ali najvećim promašajem ove gradske vlasti smatram propuštanje prilike da se kupi Uljanik standard za 20 milijuna kuna – puno je zvučalo u kunama, danas kad prebacimo u eure – to je samo 3 milijuna eura za 700 stanova u suvlasništvu, 60-ak u vlasništvu, dva samačka doma, zgrada na Rivi, prostor disko kluba Uljanik te još nekoliko manjih zemljišta. Preko milijun eura dalo se za gradnju 6 stanova na Gregovici? A nismo mogli u proračunu pronaći novac za sve ove gore nekretnine i riješiti mnoge probleme u Gradu. Tko nam je to vodio Grad, ne možete, ne zapitati se.

Što se dogodilo s POS stanovima koje je Zoričić najavio, nije izgrađen niti jedan?

POS stanovi mu baš i ne idu pa je obećao 400 drugih stanova. Ovih 65 iz POS-a je bio premali zalogaj za čovjeka s toliko velikom ambicijom. O ovoj temi bih mogla do sutra odgovarati, ali bit ću kratka i jasna, malo za promjenu. Projekt POS stanova u Puli najslikovitiji je primjer odraza svih fluktuacija u gradskoj upravi. Kada se na čelu odjela u čijoj je nadležnosti realizacija istog, od samog početka projekta pa do sada, izmijeni 5-6 pročelnika, koji se svaki put iznova upoznaju s projektom i gdje smo stali, rekla bih lud, zbunjen, a normalnih nema. Snosi li netko odgovornost prema građanima kojima više cijena po kvadratu neće biti ista? Koji možda više neće biti niti kreditno sposobni? A puna su nam usta priuštivog stanovanja jer za iduće 4 godine uspješnog mandata garancija je to da se prve 4 godine imalo praksu. Cijenu te prakse platili su građani, nije bila besplatna. 

Zašto se odustalo od nekih najavljenih projekata, primjerice, od društvenog centra Rojc, Pulskog informativnog centra, škole Valdebek...?

Od navedenoga, moram priznati, da čak i ja sada prvi put čujem za Pulski informativni centar. Ne znam da li možda mislite na Nadzorno-operativni centar ili pak PIC Vallelunga? Kako god, ništa nije realizirano niti u nekoj fazi pokretanja projekta. Gradonačelnik diže idejna rješenja i servira to građanima kao već gotovu stvar. Ljudi moji, ja ću naručiti idejno rješenje da Pulu pretvore u otok iako se nalazi na poluotoku. Imamo idejno rješenje za Rivu pa gdje smo u realizaciji danas? Političari se jako vole prsiti u javnosti idejnim rješenjima, građani se naprosto zaljube u tu neku novu vizuru koja se nudi. Ajmo se osvijestiti i ne zaljubljivati se na prvi pogled. Dok u Puli još uvijek imamo makadamske pristupne puteve, dok nema kanalizacije i osnovne infrastrukture, nemojmo pričati o tome kako ćemo u 4 godine napraviti čuda. Imati viziju za budućnost je jedno, ali predstavljati građanima program za mandatno razdoblje od 4 godine je drugo. Mislim da nisam odgovorila zašto se odustalo – zbog neodlučnosti i neznanja, ali i vaganja što će donijeti više političkih bodova pa gdje da prebacimo novce. 

Imate li informacije koliko je točno grad Pula povukao sredstava iz EU? Gradonačelnik tvrdi da se radi o ukupno 173 milijuna eura u četiri godine, od čega je 113 milijuna prijavljeno i provedeno, dok je 60 milijuna u pripremi?

Jako mi je zanimljiv taj podatak. S obzirom na to da nisam gradski službenik ne mogu točno znati iznose, ali mogu objasniti kako stvari stoje, bar po onome što iz medija saznajem. Prvo se zapitam je li ovih 173 milijuna Gradonačelnik objasnio i prezentirao koji su to točno projekti i koliko sredstava? Ulazi li tu aglomeracija Pula-Sjever, koja odnosi 40% tog iznosa, a sam direktor Vodovod-Labina izjavio je da se nada da sredstva neće izgubiti radi situacije sa stečajem izvođača i da se nadaju najboljem. Od Rojca se odustalo i 8 milijuna iz ITU mehanizma trebalo bi se prebaciti na PIC Valelungu, je li održano Koordinacijsko vijeće koje o tome odlučuje? Naravno da nije, a Gradonačelnik je to još pred koji mjesec prikazao kao gotovu stvar. Imamo vidljivu realizaciju u dogradnjama škola, vrtića i gradnji dvorana. Prosudimo sami je li se pretjeralo s brojkama? Što znači 60 milijuna u pripremi? Ti i kad prijaviš nešto, ne znaš hoćeš li proći. Kada je DV Sisplac bio prijavljen, Ministarstvo nas je odbilo s obrazloženjem da isti uz izgradnju Valmada i po sadašnjim kapacitetima i broju djece nije potreban. 

Mihovilović je u svom programu najavio reorganizaciju gradske uprave. S obzirom na vaše dosadašnje iskustvo, što je ono što prvo treba mijenjati u funkcioniranju grada?  

Prvo što treba mijenjati u funkcioniranju grada je način na koji gradska uprava komunicira i rješava potrebe građana. Potrebna je temeljita reorganizacija uprave – digitalizacija procesa, jasna odgovornost službi, transparentno trošenje javnog novca i depolitizacija zapošljavanja. Česta je pojava preklapanja ovlasti i nejasnih nadležnosti među odjelima, a građanima slijedi odgovor: „Nije u našoj nadležnosti!“ pa ljudi prošetaju po svim odjelima i dalje traže nadležnoga. Potrebno je definirati jasne uloge, odgovornosti i mjerljive ciljeve za svaki Odjel. U tom dijelu smo u potpunosti spremni za preuzimanje uprave, Odluku o ustrojstvu smo već osmislili i ona ide odmah na prvo Gradsko vijeće. Nemamo vremena za gubljenje i slaganje sustava 6 i više mjeseci. Mi želimo da se na prvom polugodišnjem izvješću Gorana Mihovilovića kao novog gradonačelnika već vidi ta nova energija, znanje i timski rad kojim ćemo motivirati sve službenike da daju svoj maksimum. U sustavu je preko 210 službenika. Smatram da bi se reorganizacijom sadašnjeg stanja moglo bolje iskoristiti postojeće ljudske resurse, smanjiti preklapanja u radu i sukob nadležnosti između službenika, te bolje rasporediti zadaci. To prije svega znači vratiti odgovarajuće struke na rukovodeća mjesta unutar odjela jer ne mogu svi biti sve. Svakako idemo u smjeru edukacija, usavršavanja i razvoja zaposlenika, poboljšanja radnih uvjeta i uvođenja novih sustava za motivaciju i nagrađivanje.

Sadašnji ustroj nije usklađen s određenim zakonima koji predviđaju koji poslovi JLS-ova moraju biti unutar istog Odjela, a ne rascjepkani na dva ili više, što svakako ukazuje ne samo na želju i potrebu nego i na obvezu reorganizacije iz tih razloga.  Želimo pozitivnu gradsku upravu koja nalazi rješenje za svaki problem, a ne problem u svakom rješenju. Uz to, treba ojačati kontrolu nad komunalnim poduzećima, urbanistički planirati s mjerom, te aktivno privlačiti investicije kroz brže i jasnije procedure. Pula mora postati grad koji služi ljudima, a ne sustav samome sebi.  

(D.B.M./ Foto Arhiva Regional Express)