Rukom i vremenom do jedinstvenog zida

20 ZIDOVA NA NJIH TEK PET
Još danas moguće je pogledati izložbu fotografija »Rukom i Vremenom« koja je postavljena u galeriji pulskog MMC-a Luka. Autorica dvadesetak fotografija veličine po cirka metar kvadratni je Vinkovčanka Jadranka Letinić koja je Puljanima ponudila djela izdvojena iz ciklusa »Zid kao slika«. Letinić je svoje stručno obrazovanje stjecala na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1978. diplomirala na nastavnom odjelu Likovne umjetnosti, ali i na studiju Likovne kulture u klasi profesora Diminića na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Fotografijom se započela baviti tek prije deset godina otkad fotografiju koristi kao svojevrstan slikarski medij. Posebnost Letiničinog odnosa prema fotografiji vidljiv je već na udaljeni pogled prema njezinom radu. Ona je svježa, tajnovita, zanimljiva, razigrana i estetski ugodna, a opet riječ je o motivima koji su stari, poznati, oronuli, ustajali i nagrđeni. Riječ je o fotografijama koje su do svojih ivica ispunjene fragmentima zidova. Vidljivo je da, pa i unatoč intervencijama u photoshopu, autorica foto-aparat okida precizno, ujedinjujući tehničku i umjetničku stranu stvaranja fotografije u čistu frontalu koja isključuje bilokakva iskrivljenja u perspektivi. Promatraču je vrlo lako udubiti se uslikane zidove, na kojima tako ubrzo pronalazi čitave nove priče, od pravilnosti ponavljanja motiva na tapeti i nezaobilaznih mrlja do namjernih ljudskih tragova, potpisa i prepoznatljivih znakova, svjedoka vremena. Autorica u svoje radove uspješno uvlači gledatelja namjernika, ali i slučajnog prolaznika koji tek letimičnim pogledom u izlog MMC-a Luka teško da je mogao shvatiti da u galeriji na zidovima naprosto vise zidovi, što je, između ostalog, ustvrdila i Marina Viculin u tekstu »Mimikrija, entropija, pogled« koji prati izložbu »Rukom i Vremenom«: »…Mimikrija staroga zida. Trenutak, izrez, kontingencija fotografije u kojoj ne možemo sasvim jasno vidjeti je li to zid ili ploha oblikovana s namjerom da bude slika…« Stoga, i ako dosad niste, skoknite do izložbe, nećete požaliti, naprotiv predviđam vam val zidnih iznenađenja, koji će se manifestirati u vidu želje za posjedovanjem barem jedne od izloženih fotografija ili vašim zaljubljivanjem u vlastite, tuđe i imaginarne zidove koji su rukom i vremenom, ali i maštom, postali sasvim jedinstveni. (N.T.)