IZ KNJIGE BRANKA PEROVIĆA „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“

Kao već iskusni mornarički časnik, Miecislaus Ritter von Siemuszowa-Pietruski, u vrijeme svog službovanja u Puli na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće dao je sagraditi romantičnu obiteljsku samostojeću vilu. On je među rijetkim austrougarskim časnicima najviših činova, tzv. “flaggenofizieren”, V ranga, u činu kontraadmirala umro u Puli i pokopan na Mornaričkom groblju, na kojem su se sahranjivali samo pripadnici austrougarske ratne mornarice.

Za svoju jednokatnu ali vrlo prostranu i arhitektonski jedinstvenu vilu, odabrao je, a mjesne civilne vlasti i Lučki admiralitet odobrili, mjesto u rezidencijalnom kvartu na Soborgo Veruda. U to vrijeme od Mornaričke bolnice, u bivšoj Via dell Ospedale, sadašnja Alda Negrija, prema brdu Era, bile su rijetke stambene i druge građevine rezervirane samo za elitu pomorskih časnika, kojima je, neosporno, i Mieceslaus pripadao.
Po priči cijenjenog Vladimira Uršiča, kolekcionara starih razglednica i dobrog poznavatelja prilika u Puli toga doba, imanje obitelji Pietruski protezalo se od zida Mornaričke bolnice do brda Ero gdje je kasnije sagrađen “Neue Sisplatz”, tj. Nova vojna garnizonska streljana. S obzirom da je Ritter Pietruski bio među starijim časnicima u Puli, njegova vila sagrađena je oko 1890., među prvima na ovom području, a na jednim od istočnih vrata pronašao sam obrađeni kamen s uklesanom 1851. godinom. Najvjerovatnije je da je na ovom području bila neka starija zgrada, na kojoj je sagrađena vila “Noelting”, koju je 1894. preuredio i proširio investitor, po projektu poznatog pulskog arhitekta Angela Lenuzze. Po “Projekts planu” od 17. svibnja 1894., koji su odobrili svi nadležni i dokumentu broj 5999 iz 1894., kojeg je izdao “Comune di Pola, servizi tecnici”, vlasnik de Siemuszova Ottilia Pietrusca / napisano pogrešno Siemuzgova/, koja je stanovala u ulici Via Amiragliato broj 204, sada Lodovica Rizzija, bivša Marka Oreškovića, a certifikat potpisao osobno gradonačelnik- podesta dr. Lodovico Rizzi, odobrena joj je adaptacija i proširenje vile “Nolting” i izgradnja potkrovlja i spremišta na katastarskoj čestici broj 201. S obzirom da se na svim dokumentima ne pojavljuje ime plemenitog Miecislausa, već najvjerovatnije, njegove supruge Ottilie, njeno se ime vezuje za još neke zgrade na ovom prostoru, a priča se da je ona bila vrsna glazbenica na klaviru, o čemu svjedoče priče među stanovnicima da su u vili često priređivani privatni koncerti.
Na širokom prostoru, ovog sunčanog dijela grada, sagrađen je prekrasan objekt, dostojan društvenog položaja koji je obitelj imala u ratnoj mornarici i gradu. Vila je jednokatnica, visine do krova 8, 30 m, širine zapadne strane 28, 62 m, širine južnog dijela 15, 60 m, a sjevernog 18, 60 m, dok je glavni ulaz bogato ukrašen i pokriven bio lociran prema jugozapadu, na kome se i danas ističe uklesan naziv “Starza”. Pročelje zgrade bilo je uređeno vrlo atraktivno s ukrašenim prozorskim kapcima i dvama izbočenim od 5 prozora za pogled na vrt, a na krovnoj terasi bilo je postavljeno 7 muških i ženskih kipova.
Unutrašnjost vile bila je raskošna, sastojala se od svih potrebnih prostora za luksuzan i ugodan život, s verandom, brojnim spavaćim sobama za domaću čeljad i goste, blagovaonicama, kuhinjom, ostavama, klavir- salonom i prostranom bibliotekom. Okolni dio zgrade bio je raskošno uređen brojnim trajnim i sezonskim zasadima, borovima, lovorom i drugim rijetkim stablima, u vrtu je bila i cisterna za vodu, a cijeli dvorišni prostor ograđen ukrasnom željeznom ogradom, s ukrasnim vratima na koja su ulazile kočije i, kasnije, automobili.
Pored osnovnog objekta, istočno od njega bio je sagrađen pomoćni, u kome su bili odlagani tepisi, pribori za jelo i ostala oprema, tj. ”obiteljsko srebro”, za ovako bogatu obitelj. U njoj je, pored ostale brojne pomoćne radne snage, služila i obitavala Marija Zović iz istarskog mjesta Ruhci, sa suprugom, sve dok nisu sagradili vlastitu kućicu u blizini.
Miecislaus Ritter von Siemuszowa-Pietruski rodio se 1848. u Lembergu i 1866. sudjelovao u Viškom boju na oklopnoj fregati “Drache. 1891. primio je zapovjedništvo nad S. M. S. Taurus”, stacioniranom u Kostantinopolju, a 1897., u opsadi Krete zapovijedao je brodom “Cyklop” U činu kapetana linijskog broda, postaje 1903. “Arsenalskommandant” u Puli, a sljedeće godine promaknut je u čin “konteradmirala” i postavljen za zapovjednika Eskadre na zastavnom brodu S. M. S. ” Habsburg” radi krstarenja po Levantu, na kojoj je dužnosti umro u 57. godini života.