Piše: Vladimir Kapuralin Mineralna ili troskina vuna, koju neki pogrešno nazivaju i staklena, vlaknasti je materijal kojemu niska toplinska vodljivost omogu?ava dobra toplinska, ali i zvu?na izolacijska svojstva, a mala gusto?a jednostavno i lako rukovanje. Kao takav neizostavan je materijal prilikom izgradnje modernih gra?evinskih i strojarskih energetskih konstrukcija. Prvotno se kao sirovina za njeno dobivanje koristila troska, nastala kao nusproizvod u visokim i kupolnim pe?ima, što je rastaljena smjesa ne?isto?a i uklju?aka, iz rude, pepela koksa, talioni?kih dodataka i obloge pe?i koja je zbog niže specifi?ne težine plivala iznad rastaljenog željeza. Nekoliko je razra?enih postupaka za dobivanje mineralnih vlakana: upuhavanjem mlaza pare ili zraka na rastaljenu trosku ili vrcanjem tako da mlaz rastaljene troske dolazi na obod izžljebljenih brzorotiraju?ih kolutova koji talinu razvla?e u tanke niti koje skru?ene tvore vunu. Stoga su i pogoni za njenu proizvodnju bivali locirani unutar željezara kao najekonomi?nijeg izvora sirovine. Rastu?a potreba tog izolacijskog materijala dovela je i do razvoja drugih tehnologija, a taj je dobivanje mineralne taline taljenjem bazaltnih stijena vulkanskog porijekla, pa joj od toga i jedan od naziva, kamena vuna. Postupak dobivanja vune u Pi?anskoj tvornici bio bi upravo ovaj potonji, ako Istrani ne uspijemo sprije?iti njezinu izgradnju. Kako u blizini Istre nema željezara, niti stijena vulkanskog porijekla, one ?e se dovoziti kamionima, a kako u Istri nema potrebe za plasman cjelokupne proizvodnje, ve?i dio proizvodnje odvoziti ?e se tako?er kamionima. To ?e za posljedicu imati veliko pove?anje teretnog cestovnog prometa, a time i optere?enje prometnica, pove?anje rizika i dodatno zaga?enje. Rje?nikom ekonomista re?eno, tvornica se gradi daleko od sirovinske baze, daleko od mjesta korištenja proizvoda, a i ve?i dio radne snage dolaziti ?e izvan zone. Što je prvi, ali ne i najzna?ajniji argument, protiv izgradnje te tvornice na predvi?enoj lokaciji. Sljede?i, ali puno zna?ajniji argument protiv te tvornice, je onaj o kojemu se najviše i govori, a odnosi se na veliku emisiju vrlo toksi?nih ?estica, opasnih po zdravlje, koje ?e zaga?ivati ve? i onako ekološki vrlo one?iš?eno podru?je. Svima nam je poznat slu?aj plominske termoelektrane i što ona predstavlja u ekosistemu. Prisutni su i parametri na koje ne možemo utjecati, a to je podatak da je ugljen koji se vadio ili se još nalazi na tom podru?ju i do 15 puta radioaktivniji od svjetskog prosjeka. Nije dokazano, ali nije dokazano ni suprotno, pa ostaje kao pretpostavka, nije li možda razlog tome i relativna blizina Žirijevskog Vrha, najve?eg od tri nalazišta uranove rude u nekadašnjoj Jugoslaviji? Imaju?i sve to u vidu dolazimo do još jednog argumenta protiv izgradnje takve tvornice, u blizini poznate, uhodane i perspektivne turisti?ke zone, ali i lokaliteta izuzetne prirodne vrijednosti, kao što je park prirode U?ka, i za istarsko podneblje jedinstveni Gologori?ki Dol sa svojom okolinom. Ekonomski interes, koji bi Istra imala od te tvornice, kroz rad 130-ak najamnih radnika, uz sav profit koji bi odlazio stranim vlasnicima, ne opravdava, niti je realna kompenzacija za trajnu devastaciju jedne od tri najvrjednije poljoprivredne cjeline u Istri. I upu?uje na jednu vrlo neugodnu politi?ku usporedbu. Za vrijeme talijanske okupacije Istre, dakle za vrijeme fašizma, tadašnje nametnute vlasti uložile su sredstva da bi isušili ?epi?ko jezero i dobili vrijedno i kvalitetno obradive površine, a današnja od naroda ustoli?ena vlasti beskrupuluzno uništava te površine i još daje investitorima neobjašnjive beneficije u obliku osloba?anja pla?anja energetike, komunalnih i ostalih pristojbi, a to?ka na i trebalo bi biti i prošlogodišnja dodjela nosiocima tog projekta Zlatne plakete županijske Gospodarske komore. Znaju?i da živimo u tržišnim odnosima kad profit dominira nad svim drugim ljudskim vrijednostima i kad nitko nikome ništa ne daje za ništa, umjesno je upitati se otkuda lokalnim vlastima takva darežljivost i ?ime je ona kompenzirana Takav tretman ili, bolje re?eno, tetošenje investitora poti?e ovoga da još gra?ane Istre vrije?a odvra?aju?i pažnju od problema, lekcijama tipa, kako nismo dovoljno stru?ni da bi razumjeli problematiku. Time omalovažava i stru?njake koji argumentirano podastiru ?injenice o štetnosti projekta, ali i nesvjesno dokazuje da sama struka ne može biti štetna dok nije u interesnoj sprezi s vlaš?u. Inicijative koje su pokrenute da bi se gra?anima Istre omogu?ilo da se demokratskim putem izjasne o banalnom pravu žele li tvornicu kamene vune, dokazanog zaga?iva?a u svojoj sredini ili ne, najvjerojatnije ?e biti izigrane, kao i mnogo puta do sada. To se nazire iz muljanja kako referendumsko pitanje nije pravilno formulirano. Simptomati?no je i to da je tih šest hiljada i nešto potpisa, koje su aktivisti skupili, dovoljan, ali ipak najmanji dosadašnji broj skupljenih potpisa. Manji od broja koji je skupljen protiv izgra?enosti obale, a puno manji od onoga skupljenog protiv termoelektrane. Uzrok tome je letargi?no stanje gra?ana, ali i pomalo nespretan pristup jedne uske grupe ljudi koja se uhvatila zahtjevnog zadatka, izbjegavaju?i uklju?iti i ostale zainteresirane subjekte kojih u Istri pouzdano ima.