NEZAVISNOST ISTRE
Piše: Ernie Gigante Deškovi?
Na kioscima širom Istre po?etkom godine u nakladi zagreba?kog izdava?a Zoro našla se knjiga „Bojno polje Istra“ Danila Brozovi?a koju je uredio naš Istrijan Davor Šišovi?, ?ovjek koji pohvalno promovira vampira iz Kringe i više zadnjih godina daje veliki obol svemu što Istru povezuje sa znanstvenom-fantastikom, fantastikom i hororom. Ovaj cyberpunk roman, što zna?i da je rije? o djelu koji u sferi znanstvene fantastike obiluje svim zavrzlamama koje se mogu povezati s kompjuterima i novim tehnologijama, donosi nam sliku budu?nosti gdje je Hrvatska izolirana i osiromašena kvazi-država kojom upravlja mafija i kojoj Europska unija još drži zatvorena vrata. Još su jedino bliži isto?ni susjedi izvan Unije i zajedno s Hrvatskom ?ine crnu-rupu kontinenta. Istri je ve? navrh glave takve Hrvatske i pokre?e rat za nezavisnost. Glavni junak je Oliver Riemer, vrstan haker i hrvatski gastarbajter koji dolazi iz Njema?ke i priklju?uje se Hrvatskoj vojsci koja pokušava slomiti otpor Istrijana. Rat je nemilosrdan, a glava fronta nalazi se u razrušenoj Opatiji gdje se vode žestoke borbe za svaku ku?i. Sudbina Istre visi o niti, a budu?nost joj može biti potpuna predaja i utapanje u mafijaškoj državi ili nezavisnost koja ?e ju u?initi najprosperitetnijoj državi Europe. Ne?u više govoriti o knjizi jer preporu?am da ju nabavite i pro?itate. ?ak i ako ne volite znanstvenu-fantastiku, kompjutere, ratne pri?e, sasvim sigurno mora privu?i tema borbe Istre za nezavisnost od Hrvatske.
Mra?na slika izolirane i siromašne Hrvatske nije novost. Ivo Brešan je u svojoj „Državi Božjoj 2053“ iz 2003. Hrvatskoj namijenio sli?nu sudbinu. No borba Istre za nezavisnost, u obliku romana, ipak je nešto novo – barem za hrvatsko tržište. Naime, temu su ve? koristili Lino Dussi, rodom iz Buja koje je napustio 1956. i otišao u Ameriku, u svojemu romanu „A.D. 2045. – Rebus Istriano“ iz 1994. u kojemu Istru, dok se upravo po?etkom 21. stolje?a odlu?ila gr?evito boriti protiv Hrvatske i Slovenije za svoju nezavisnost, 2011. poga?a razoran potres i fizi?ki ju odvaja od kopna i pretvara u otok. Preživjelo stanovništvo bježi, a UN devastiran otok dodjeljuje esulima koji ga imaju pravo nastaniti i stvoriti novu samostalnu istarsku državu – što naposljetku naravno i ?ine. Francuz Francois-Regos Bastide u svojemu romanu „?ovjek što ?ezne za dalekom ljubavlju“ (L'Homme au désir d'amour lointain) Istru je pretvorio u otok i dao joj nezavisnost – doduše u obliku parlamentarne monarhije koja, kao nezavisna i nesvrstana država, tokom hladnog rata predstavlja pravi špijunski poligon u kojemu jedino nedostaje Ludlumov Bourne. Hrvatska se publika nažalost (još) nije imala prilike susresti s tim romanima, ali praznine su punili doma?i autori obra?uju?i temu nezavisnosti Istre kroz kratke pri?e, dok Brozovi? nije svojim romanom definitivno probio led. Istrijanka Marina Jadrej?i? je istarsku nezavisnost smjestila u – svemir, u vrijeme kada ?ovje?anstvo bježi sa zaga?ene Zemlje. Svaka „zemaljska“ zajednica dobiva pravo na jedan planet i tako Istrijani dobivaju svoj. Zoran Krušvar u humoristi?noj znanstveno-fantasti?noj pri?i „Dvoboj“ istarska borba za nezavisnost se vodi izme?u hrvatskog i istarskog robota. Simpati?no je, a za neke vjerojatno i malo zlo?esto, da svi autori (koliko sam mogao primijetiti) Istri u nekom budu?em periodu predvi?aju rajski prosperitet nakon odcjepljenja od Hrvatske. Zanimljivo je i da ih ve?ina temu nezavisnosti Istre gura u budu?nost, valjda smatraju?i da je nezgodno ili suviše neuvjerljivo (?ak i za znanstvenu fantastiku) smjestiti ju u sadašnjost. No da tome nije tako pobrinula se ovoga puta realnost. ?esto se pitalo, napose nakon devedesete prošlog stolje?a, ima ne?eg u toj ponekad prešu?ivanoj i nepriznavanoj, ponekad potenciranoj i preuveli?avanoj pri?i o nezavisnosti ili autonomiji Istre? Uglavnom, o Istri koja nije tek geografski pojam, podru?je multi-kulturalnosti, prostor rascjepkan trima državama, jednim Schengenom, u Hrvatskoj dvama županijama, nego ipak nešto više od toga? Da uistinu tu ima nešto više pobrinuli su se kulturolozi, politolozi, sociolozi, etnolozi i mnogi drugi koji su se osje?ali pozvanima da napišu nešto o tome. K tome, što je najvažnije, posla su se ponajprije uhvatile osobe koje su osobno povezane s tim istarskim „modusom vivendi“ o kojemu pišu. Taj svojevrsni istarski bum posve neopravdano prolazi vrlo nezapaženo, a tih radova koje na „istrijanski“ na?in pokušavaju poimati Istru ima više nego beletristi?kih djela. Samo neki od njih su Filozofske premise o Istrijanima dr. Romana Ugussija iz 1994.; iste godine su se javili radovi dr. Loredane Bogliun naslovljeni L'interculturalismo istriano – L'identità etnice; 1995. godine knjiga Putokaz istarske povijesne zbiljnosti dr. Lucijana Mohorovi?a; 1997. godine knjiga O Istri i istrijanstvu je rije? (ili njezina pra-verzija Razmišljanja i rasprave o Istri i istrijanstvu) dr. Petra Pina Janka; 1999. godine knjiga Histria kolaž Ivana Corrada Paulette; 2002. godine znanstveni rad Rock po istrijanski – o popularnoj kulturi, regiji i identitetu Sanje Kalapoš; 2006. knjiga Disceptatio autora ovih redaka koje upravo ?itate. Svi oni su nastali od po?etka devedesetih, a razlog tome je što se u tom periodu u Istri ipak nešto desilo po njezinom pitanju o samosvijesti, a tome je svoj neupitan, možda i klju?an doprinos dala politika. No, malo toga što se pisalo i govorilo o samobitnosti Istre, njezinoj autonomiji se preto?ilo u zbilju. Pojavljivale su se zamisli poput projekta Zemlja Istra koji je tražio da Istra bude federalna jedinica Hrvatske, i koji je u tom trenutku više odisao poletnim romantizmom nego ozbiljnim secesionizmom. Ruku na srce – re?i ?e mnogi – osim što Istru svi vole prisvajat, suvremenih politi?kih pri?a o ovakvoj-onakvoj vrsti autonomije koja nikako da do?e (gotovo kao Europska unija za Hrvatsku u Brozovi?evom romanu) ili razvodnjenih oblika u decentralizaciji i regionalizaciji što nikog suviše ne zadovoljava, ali niti ljuti, nezavisnost Istre ipak svoje mjesto može prona?i samo u znanstvenoj-fantastici i nju nitko nikada nije zagovarao. No, da li je to upravo tako?
Nakon što je za mnoge s nestankom Austro-ugarske nestalo i ure?enog svijeta, što ponekad izgleda i to?no, Istra je dijelila kataklizmi?ku sudbinu europskih peripetija me?uratnog razdoblja, II. Svjetskog rata i nekoliko godina za njim. Taj period je stvorio prostor za ra?anje raznih ideja koje su htjele odgovoriti: što s Istrom u takvom nezavidnom vremenu? Za razliku od Rijeke, koja ima snažnu autonomašku tradiciju i državotvorne ideje tada okupljene oko Riccarda Zanelle, koje su po?etkom prošlog stolje?a sukladno Rapallskim ugovorom rezultirale Slobodnom Državom Rijeka, Istra ih nije imala sve dok kapitulacija fašisti?ke Italije. Tada više ništa nije bilo važno osim spasiti živu glavu i kako koliko-toliko sa?uvati što se može sa?uvati. Nakon što je jedna od najvažnijih rije?kih li?nosti tog vremena rije?ki gradona?elnik, intelektualac i talijanaš Riccardo Gigante u mjestu Saló na jezeru Garda shvatio da Mussolini ne može pomo?i situaciji koja se, prvenstveno za Talijane, u Rijeci i okolici razvija izrazito nepovoljno, 1944. ustanovljen je „Komitet tridesetorice“ koji je uvidjevši nasilje koje se može desiti nakon rata napravio memorandum koji je planirao stvaranje Liburnijske Federacije. Samostalne države kantonalnog ure?enja od kojih bi jedan bio hrvatski s centrom u Sušaku, drugi slovenski s centrom u Ilirskoj Bistrici i talijanski s centrom u Rijeci. Predvi?eno je da pod zajedni?kom upravom kantona budu otok Krk, Cres i Lošinj, a kasnije su težnje išle prema mjestima uz isto?nu obalu Istre što bi osiguravalo razvitak ove države. Ova država obuhva?ala bi isto?ni dio Istre i istarskih otoka, dok nije bilo predvi?eno što bi se desilo s južnim i zapadnim dijelovima istarskog poluotoka. Njezin cilj nije bio samo izvla?enje tog podru?ja iz okrilja Jugoslavije (Slovenije i Hrvatske) i Italije, ve? i neka vrsta europskog i svjetskog sjedišta mira prema ?emu je išla i izjava nekadašnjeg talijanskog ministra vanjskih poslova grofa Carla Sforze koji je 1943. iznio prijedlog da upravo Rijeka, u nekoj samostalnoj državici koja bi obuhva?ala ako ne cijelu, onda sigurno dio Istre, bude sjedište nove Lige naroda. Nakon što su Titove snage ušle u Rijeku i isto?ni dio Istre osje?ale su opasnost od autonomaških ideja. Po?etak obra?una s „Komitetom tridesetorice“ zbio se u no?i s 2. na 3. svibanj 1945. kada je ubijen Riccardo Gigante. Uslijedila su ubojstva drugih istaknutih osoba poput industrijalca i lije?nika Nevia Skulla, antifašiste i autonomaša Maria Blasicha, a u narednim danima OZNA je pogubila oko 300 ljudi. Tajna policija je u Trstu uhvatila rije?kog gradona?elnika Gina Sirolu i prebacila ga u Rijeku gdje je pogubljen po?etkom 1946. Bio je to kraj Liburnijske Federacije, ali ne i kraj ideje samostalne države na prostoru Istre. Ve? je bilo jasno da ?e odluka o priklju?enju komunisti?koj Jugoslaviji krajeva koji su bili u sastavu Kraljevine Italije sudbonosno utjecati na živote ljudi, i što je bilo još važnije, bilo je upitno kako ?e se postaviti zapadni saveznici (ponajprije Britanci i Amerikanci) znaju?i da je Churchill sumnji?avo gledao prema komunizmu, Titu, njegovu širenju na Rijeku, Istru i Trst. ?ak je u izradi bio plan o iskrcavanju Saveznika u Istru prije ulaska Titovih snaga, ?ime bi im se presjeklo koridor prema Trstu, od ?ega se ipak odustalo smatraju?i da ?e Tito biti zaustavljen u Rijeci. Kada su Titove snage zaobišle Rijeku i Istru, i uputile se ravno prema Trstu u njega su stigle prije Britanaca koji su dolazili iz pravca Monfalconea. Tito je se sada mirno mogao spustiti prema Rijeci i Istri, što je zna?ilo po?etak pregovara?kog spletkarenja. Titova je vojna pobjeda bila osporavana i razmišljalo se da Britanci i Amerikanci oružjem oslobode Trst, a Britanci su nekoliko puta izrazili želju da osvoje cijelu zapadnu obalu Istre i Pulu nakon ?ega je Staljin zatražio od Tita da se povi?e iz grada. O mogu?em napadu na Titovu vojsku Churchill je 22. svibnja 1945. obavijestio i ameri?kog predsjednika Trumana, i iznio da je spreman napasti 1. lipnja. Pod pritiscima Tito je pristao da sporazum koji ?e rezultirati Morganovom linijom, zonom A. i zonom B. U takvim odnosima, gdje je vojna prisutnost odlu?ivala da li ?e budu?i istarski naraštaji smatrati se Talijanima, Jugoslavenima, Slovencima, Hrvatima ili Istrijanima, iznošene su ideje koje su težile da cijela Istra, a ovisno o prijedlogu ponekad joj se priklju?uju Trst, Gorica i Rijeka, ima administrativnu autonomiju kojom bi bila izdvojena iz Italije i Jugoslavije i osiguravana savezni?kom vojskom. Nešto poput današnjeg kosovskog položaja koje je administrativna autonomna cjelina, nije ni dio Srbije, ni Albanije, a mir osigurava NATO. Prema tvrdnjama povjesni?ara Luciana Giuricina, jedan od tadašnjih istaknutih jugoslavenskih komunista Vladimir Bakari? u vrijeme i neposredno nakon rata zastupao je ideju o autonomiji Rijeke i Istre u okviru Jugoslavije dok se još nije znalo kako ?e biti ure?ena poslijeratna Jugoslavija. Kada je postalo jasno da ?e ona biti zajednica republika razvila se ideja o sedmoj jugoslavenskoj republici koja po obuhva?enom teritoriju komotno se može nazvati Republika Istra plus Rijeka. Politi?ke zavrzlame oko Trsta, Pule, slovenskih pretenzija za dobivanjem izlaza na more, masovnog protjerivanja/iseljavanja stanovništva Istre i Rijeke koje nije s oduševljenjem gledalo na novu državu i novonastale politi?ke ili jednostavno gospodarske prilike, hrvatske težnje za dobivanjem Rijeke i cijele Istre s Pulom, pokopale su ideju o Republici Istri u sastavu Jugoslavije.
Po?eli smo s knjigom „Bojno polje Istra“, i kada se ve? možemo prepustiti mašti razmislimo što bi bilo da je Istra uistinu postala jedna jugoslavenska republika, i kako bi danas stvari izgledale kada su sve jugoslavenske republike – nezavisne.