DUBOKO PLAVETNILO NA ISTARSKI NA?IN
Dvadeset?etverogodišnji Josip Urti živi u Medulinu, student je Odjela za ekonomiju pri pulskom Sveu?ilištu Jurja Dobrile, voli glazbu, no?ne izlaske, ima mnogo prijatelja. Uz to posjeduje i dar kojim se rijetki mogu podi?iti – vrhunski je podvodni ribolovac. Poznavaju?i Josipa od malih nogu osobno sam prisustvovao kad smo kao klinci puni mašte kretali roniti školjke i “pretraživati” teren za pecanje. Katkada nam je za ta morska putovanja poslužila stara drvena batana na vesla, a u nešto dalje ekspedicije poveo bi nas njegov djed Nini, vrsni medulinski ribar. Josip bi redovito ronio metar-dva dublje od ostatka “ekipe” i ?inio je to s lako?om - ve? tada se mogao nazrijeti njegov talent, prirodne predispozicije, ali, što je možda i važnije u ?itavoj pri?i, njegova iznimna volja i ljubav prema dubokom plavetnilu. Prikupljao je iskustvo i upijao saznanja starijih podvodnih ribolovaca. Od skromnih ulova s prvom podvodnom puškom do danas prošlo je desetak godina. Zato ljudima koji ga poznaju i nije bilo sasvim neobi?no kada je na državnom natjecanju u podvodnom ribolovu koje se održavalo od 29. lipnja do 1. srpnja ove godine u Puli osvojio naslov. Rezultat je to vrijedan divljenja, pogotovo ako znamo da je konkurencija bila vrlo jaka, a da je Josip bio me?u najmla?im natjecateljima.
R: Što ti je bilo draže: držati u rukama ulovljene ribe ili pokal prvaka Hrvatske u podvodnom ribolovu? Jesi li se nadao takvom plasmanu?
Sigurno je pokal jedna sveobuhvatna nagrada za ?itav trud tijekom pretrage i natjecanja. Teško mi je razlu?iti što mi je draže, oboje mi pri?injavaju zadovoljstva svaki na svoj na?in. Bilo mi je neizmjerno zadovoljstvo podignuti pokal u zrak nakon što sam utrošio mnogo snage i vremena da bi došao do toga. Znao sam da postoji mogu?nost za osvajanje titule, ali jednako tako bio sam svjestan da ima mnogo sudionika koji su slovili za potencijalne osvaja?e, s ve?im izgledima od mene.
R: Može li se ronjenje, odnosno podvodni ribolov, svrstati u skupinu ekstremnih sportova?
Po meni bi se ono svakako trebalo svrstati u tu skupinu pošto je za vrhunsko bavljenje ovim sportom potrebno iznimno mnogo snage i kondicije. Dubinsko ronjenje na dah uklju?uje mnoge potencijalne probleme, od preoptere?enja organizma što dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema, do naizgled banalnih slu?ajeva poput zaplitanja u stare mreže koje leže na dnu, a u ljetnim mjesecima ?esti su i slu?ajevi prelaska glisera “iznad glave”. Samo je natjecanje, primjerice, jako iscrpno, svakog dana lovi se pet uzastopnih sati i tako tri dana za redom.
Tu je i pretraga terena koja je najiscrpniji dio pri?e jer zna potrajati i više od 10 dana prije natjecanja, pa se tako zna dogoditi da zbog iscrpljenosti na samom natjecanju ne možete dati svoj maksimum. Bez vrhunske pripremljenosti nemogu?e je odraditi kvalitetno natjecanje. Iz svog primjera mogu re?i da sam se fizi?ki pripremao šest mjeseci prije natjecanja ?estim odlascima na more kako bi stekao pravu formu za samo natjecanje.
R: Jesi li se sam ikada našao u životnoj opasnosti?
Nerado se sje?am jedne neugodne situacije kad sam ronio kod svjetionika Porer. Dok sam na dnu radio ?eku ?uo sam zvuk motora i znao da mi se neki gliser približava. I prije mi se to doga?alo, ali nikad kao tada. Zvuk je bio sve ja?i. Pomislio sam da ?e gliser vidjeti ronila?ki balon i udaljiti se da me ne bi ugrozio, no protutnjio mi je ravno iznad glave. Imao sam sre?e da nisam prije izronio jer ne bi dobro završilo. Nakon toga od uzbu?enja nisam mogao više roniti. Takvi voza?i su nepažljivi i needucirani i smatram da bi policija trebala to bolje regulirati. S druge strane i sam (u)lov može stvoriti poteško?e. Jednom prilikom upucao sam velikog gofa na dubini od oko 25 metara, kasnije se ispostavilo da je imao 21 kilogram. U trenutku kad sam pucao u njega ve? sam bio pri kraju daha. Otvorio sam mulinel (mali kolotur na podvodnoj pušci, s kojeg se popušta konop kako bi se ulovljena riba izvukla iz mora s ?amca, op.a.) i “beštija” je po?ela bježati prema dubini. Par metara prije površine mulinel se zaglavio te mi tako onemogu?io normalan izron. Našao sam se u situaciji u kojoj sam se morao odlu?iti ili pustiti pušku ili povu?i ga sa sobom na površinu. Ipak, odlu?io sam se za težu opciju i uspio sam, ali teškom mukom.
R: Nedavno, to?nije 21. i 22. srpnja, u mjestu Cadiz (Španjolska) naš je podvodni ribolovac Danijel Gospi? iz Malog Lošinja osvojio naslov prvaka Europe, dok je Hrvatska ekipno osvojila drugo mjesto. Jesmo li me?unarodno prepoznati po tom pitanju?
Danijel Gospi? je vrhunski ronioc kojemu ?estitam na velikoj pobjedi i ovime je dokazao da Hrvatska raspolaže pravim potencijalom za sam vrh ovog sporta. Moram istaknuti da Hrvatska ima dugu tradiciju s dobrim rezultatima na europskim i svjetskim natjecanjima te se uvijek kre?e me?u pet najboljih ekipa. Branko Iki? je svakako centralna li?nost hrvatskog podvodnog ribolova u posljednjih 20 godina. Prije nekoliko godina osvojio je 6. mjesto u svijetu, a u karijeri je osvojio 7 državnih naslova te niz ostalih natjecanja kojih se zbog brojnosti, vjerujem, teško i on sam može sjetiti. Nakon svega navedenog ne preostaje mi nego re?i da smo itekako me?unarodno priznati i smatram da ?e popularnost Hrvatske što se ti?e ovog sporta u svijetu s godinama samo rasti.
R: Kako na tvoje rezultate gledaju mještani, a kako ?elni ljudi Medulina?
Stekao sam dojam da su ljudi zadovoljni s tim što u svom mjestu imaju osobu koja je na hrvatskom vrhu pogotovo iz razloga što je rije? o podvodnom ribolovu. Smatram da primorska mjesta imaju jednu neizbježnu bliskost i povezanost s morem i ribarenjem te da su mještani tih krajeva ponosni na ?injenicu da mla?i naraštaji njeguju ribolov i stare obi?aje i tako nastavljaju jednu tradiciju koja je prisutna od davnina. Drago mi je da tako misle i ?elni ljudi od kojih sam dobio ?estitke za naslov i podršku za daljnja natjecanja. Mislim da ?e se ribolov u Medulinu s godinama još više razvijati te da ?e imati još prvaka.
R: Reci nam ponešto i o tvojim najve?im uspjesima/ulovima van natjecanja, o najdubljim zaronima? Što ti se posebno utisnulo u pam?enje?
Sje?am se ulovljenih kapitalaca, gofa od 28 kg, kirnje od 13 kg, grdobine od 7 kg, zubatca od 7.5 kg, brancina od 6 kg itd. Najdublji zaron kojeg pamtim iznosio je 37 metara i dvaput sam ga ponovio. Prvi put je to bilo prije par godina kod otoka Suska gdje me bistra voda povukla da zaronim do dna, tek kasnije sam na satu vidio kolika je bila dubina... Drugi put bilo je to na ekipnom prvenstvu Hrvatske na Hvaru kad su me šargi odvukli preko ruba do te dubine.
R: Kako izgleda jedan tvoj dan proveden u ribolovu, koja su tvoja odredišta?
U pravilu u ribolov uvijek odlazim s pratnjom, barkajolom koji me prati gliserom. Ronim izme?u 5 i 7 sati, katkada kre?em ujutro, katkad poslijepodne. Imam ustaljenu praksu da se prvih pola sata zagrijavam na pli?im terenima kako bi kasnije bio spreman za dublje zarone. To opet ovisi o godišnjem dobu i o tehnici ribolova koju želim primjenjivati. Tako se u kasnu jesen znam odlu?iti za ribolov u kraju te cijeli dan ne premašiti dubinu od 5 metara. Naj?eš?e lovim u Medulinu i Premanturi jer mi je taj teren najbliži pa ga i najbolje poznajem, a od nekih daljnjih destinacija drag mi je ribolov na Susku i Premudi. Miješana dna posidonije i kamena su moj omiljen teren jer tamo naj?eš?e obitava bijela riba, a kad se s time poklopi bistra voda tada sre?i nema kraja.
R: Što bi na umu trebali imati po?etnici u ovom sportu, kakve savjete imaš za njih?
Nikakav rezultat ne dolazi preko no?i, tako je u svemu ?ime se ?ovjek bavi. Potrebno je strpljivo raditi i slušati savjete iskusnijih ribolovaca te biti oprezan. Kod nas ronioca ?esta je izreka: “Glava je samo jedna, a ribe ?e uvijek biti”. Osobno mi je zadovoljstvo prenijeti znanje mla?ima, jer znam koliko je teško kad se po?inje. Prvi koji me je uveo u ?udesan svijet podmorja bio je Vili Cviti? iz Medulina. Bio je uvijek raspoložen objasniti kako se što odvija u moru, koje su ribolovne tehnike. Katkad bi me poveo sa sobom, što je meni bilo neizmjerno drago. Mogao sam vidjeti u praksi kako se koja riba lovi, koje su tehnike zaranjanja, disanja. Ve? sam spomenuo prijatelja Branka Iki?a koji mi je tako?er mnogo pomogao u sportskom sazrijevanju. S Brankom sam u istom klubu te se ?esto zajedno natje?emo na ekipnim natjecanjima i na taj na?in tako?er usvajam nova znanja poznata samo tako iskusnim meštrima. Njih dvojicu iznimno cijenim, kao sportaše i ljude, uz njih sam se isprofilirao kao podvodni ribolovac.
R: Kakvi su tvoji budu?i ciljevi – vidiš li sebe kao predstavnika Hrvatske na me?unarodnim natjecanjima?
Rado bih se i s ponosom odazvao pozivu u reprezentaciju, to je san svakog sportaša. Radoznao sam i volio bih upoznati druga mora, vidjeti druge morske vrste i druga?ije uvjete ribolova. Presudnu ulogu u svemu tomu imat ?e sljede?a državna natjecanja u kojima se moram potvrditi kao konstantan u hrvatskom vrhu što je preduvjet za ulazak u reprezentaciju.
Razgovarao: Milan Radoševi?
Fotografije: osobna arhiva Josipa Urtija
