OPISAO JE I KAKO JE "KRALJ LEAR" POSTAO ZAŠTITNI ZNAK ULYSSESA
„Ovako vjerojatno izgleda raj, govorio sam samome sebi dok sam prolazio kroz taj najdivotniji prirodni park“, napisao je Rade Šerbedžija u nedavno tiskanoj monografiji o Brijunima koju su izdali bračni par Sabine i Reiner Opoku. Poznali svjetski fotografi specijalno za monografiju snimili su izvanredne fotografije, a Šerbedžiji je posvećeno poglavlje u kojem govori o prvom dolasku na otok i Kazalištu Ulysses.
„Dragi moj prijatelju Reiner. Poznajemo se nekoliko godina, otkako si, ne znam kako i kojim povodom, zalutao u ovaj naš brijunski raj. Umjetnici i jesu lutalice, u stalnoj potrazi za 'božanskim nadahnućem', ili za magičnom svjetlosti na freskama Giotta di Bondonea. Svojom crvenom zemljom i mirisima sasušenih ljekovitih trava, Istra podsjeća na Provansu i žuto i zeleno na slikama Vinsenta Van Gogha, moglo je biti i ovdje naslikano“, napisao je veliki glumac za monografiju koju je pripremio Reiner Opaku, jedan od najuglednijih kustosa suvremene umjetnosti.
Za Brijune je Šerbedžija prvi put čuo u tinejdžerskim godinama, a iako je postao jedan od najpoznatijih glumaca u bivšoj državi nikad nije bio u izaslanstvu izabranih i podobnih umjetnika koje je primao Josip Broz, najčešće tijekom Pulskog festivala. „Godine 1986. imao sam koncert u Puli. Tada sam upoznao admirala Jugoslovenske ratne mornarice Marijana Pogačnika. Bio je Slovenac i jedan od najsjanijih ljudi sa kojim sam sklopio blisko prijateljstvo. Marijan me pozvao da posjetim te znamenite Brijune. Šetao sam se dakle prvi puta, po tim Titovim čarobnim Brijunima i divio se toj nebeskoj ljepoti“.
Godine 1999. Šerbedžija se vratio u Istru, gdje je sa svojim prijateljem Dejanom Aćimovićem snimao film „Je li jasno prijatelju“. „Prijatelji iz Vodnjana me nagovaraju da im otvorim teatar i pokazuju mi razne prostore u kojima bi se to moglo ostvariti. Jednoga jutra, odvode me na Mali Brijun da mi pokažu vojnu tvrđavu Minor, koja je bila najveća vojna utvrda u Austro-Ugarskoj monarhiji. Dok smo moja žena Lenka i ja hodali tom veličanstvenom tvrđavo ja sam naglas govorio Hamletove stihove. Odgovarao mi je šum valova i vjetar koji je jureći kroz duge hodnike i prazne vojničke sobe zavijao poput neke nestvarne i podivljale violine. Otkrili smo našu oazu i mjesto na kojem ćemo pohraniti naše umjetničke snove i nade u sigurno utočište“.
Brijunsko otočje, zaključuje glumac, prepuno je mogućih prirodnih pozornica u kojima se mogu održavati najrazličitiji umjetnički događaji. „Sa svojim čudesnim zelenim proplancima, visokim borovima, stoljetnim maslinama i najrazličitijim drvećem i biljkama, Brijuni predstavljaju jedan od najljepših nacionalnih parkova i nadam se da će doći vrijeme kada će ti parkovi i hoteli zasijati pravim sjajem i postati svjetski poznate destinacije kulture i visokog turizma“.
Šerbedžija je u monografiji detaljno opisao i kako je Shakespearov „Kralj Lear“ postala predstava koja je bila zaštitini znak Ulyssesa. „Što je bilo tako zamamno u toj našoj kazališnoj avanturi da publika sa nesmanjenim interesom dolazi godinama na tu našu predstavu? Pa upravo avantura“.
(DV)
