PUNO ODRICANJA I RAD FORMULA SU PROFESIONALNOG SPORTAŠA
Danas vam donosimo intervju s dva iznimno talentirana brata, naravno, riječ je o braći Perković! S obzirom na njihove godine i dosadašnje uspjehe ne sumnjamo kako se ovim mladićima smiješi vrlo uspješna karijera, no krenimo redom. Toni i Mauro Perković, rodom iz Pule, u sportu su od malih nogu, a svojim napornim radom i mnogim odricanjima doveli su ih do današnjih rezultata.

Toni Perković svoju profesionalnu košarkašku karijeru započeo je sa samo 16 godina kada je njegov talent prepoznala Cedevita. Toni igra na poziciji beka šutera, a s Cedevitom je osvojio  A-1 ligu 2017/18 i ABA Superkup 2017. te dva Kupa Hrvatske (2018., 2019.). Nakon Cedevite, prešao je u KK Split gdje je doslovno procvjetao i nizao fantastične rezultate! Od ove sezone po prvi puta u karijeri sreću je odlučio potražiti u inozemstvu, točnije u Francuskoj gdje trenutno igra za KK Orleans! A ne sumnjamo kako ćemo ga uskoro gledati u prestižnim klubovima koji su u Euroligi. Perković već godinama niže uspjehe i u Hrvatskoj reprezentaciji gdje je vrlo bitan i cijenjen igrač. 

Mauro Perković za seniore NK Istre 1961 počeo je igrati sa samo 18 godina, te igra na poziciji lijevog stopera. Od prvog starta za seniore pa sve do danas, Mauro svake godine pokazuje izniman talent a to govori i činjenica kako mu je vrijednost rapidno porasla. Lani u ovo vrijeme prema Transfermarktu vrijedio je 450 tisuća eura, dok se njegova današnja vrijednost procjenjuje na 2,5 milijuna eura. Istri 1961 već davnih dana počele su stizati ponude za Perkovića i ne bi nas niti iznenadilo kada bi već sljedeće sezone sreću pronašao u novom klubu, a šuška se kako bi njegov transfer mogao biti postati najveći transfer u povijesti Istre 1961! No, skromni Perković rekao nam je kako je još mlad te da ne razmišlja previše o transferima i da je trenutno više nego zadovoljan svojim klubom. Prošle godine debitirao je i za Hrvatsku U21 reprezentaciju, a ukoliko nastavi ovim tempom, samo je pitanje vremena kada će mu stići poziv i od seniorske reprezentacije.

Kada se rodila ljubav prema njihovom sportu i gdje su bili njihovi prvi počeci otkrili su nam u nastavku.

Dva brata, dva različita sporta… Kako ste se odlučili za košarku i nogomet te kako se rodila ljubav baš prema tom sportu?

Toni: Kako sam se odlučio za košarku? Prije košarke trenirao sam judo, kojeg sam se jednostavno zasitio i tražio sam neki novi sport. Kako su svi moji prijatelji u to vrijeme trenirali košarku, odlučio sam i ja. U vrlo kratkom roku sam je zavolio i dan danas radim ono što volim. Moji počeci bili su u osnovnoj školi Šijana s legendarnim profesorom Bibijem gdje sam trenirao samo mjesec dana prije nego što sam se prebacio u Košarkaški klub Stoja. U KK Stoji proveo sam nekih 5. – 6. godina, gdje je moj trud i rad prepoznala Cedevita, te sam sa svojih 16 godina prešao u Cedevitine redove. U Cedeviti sam napravio svoje prve seniorske korake, to razdoblje mi je bilo predivno. Kada se Cedevita selila iz Hrvatske tako sam ja prešao u KK Split gdje sam imao najljepše tri godine mog igranja. Od ove sezone prešao sam u Francuskoj i igram za KK Orleans.  

Mauro: Za razliku od svog brata, ja sam svoju sreću pronašao u nogometu. Treniram nogomet od kako znam za sebe. Sa svojih 6. godina krenuo sam trenirati u NK Pula Ici jer klub bio najbliže KK Stoja gdje je trenirao moj brat.  Nakon godinu dana stigao je poziv od NK Istre 1961 te sam u Istri prošao sve generacije. U U10 prvobitno sam igrao na poziciji napadača gdje sam bio među najboljim strijelcima. Nakon nekog vremena trener me stavlja na poziciji lijevog beka pa lijevog stopera i tu sam ostao dan danas. U juniorima me odlično krenulo pa je moj rad i trud zapazio trener seniora. Pozvao me da treniram sa seniorima, gdje sam nakon nekog vremena polako dobio i minutažu. I evo, danas sad sam standardni igrač seniorske ekipe.

Obojica ste vrlo važni i cijenjeni igrači u svom klubu. Koliko vam je bilo naporno i teško dogurati do tu gdje ste danas? Da li ste se morali puno toga odricati?

Toni: Pa sigurno da je bilo naporno! Sa samo 16 godina otišao sam od kuće gdje jednostavno više nije bilo ni mame ni tate nego si se kroz neke stvari praktički trebao sam snaći. Ja sam stvarno imao vrhunske uvjete da mi se sve to olakša, ali opet svaki dan treba ići u školu, učiti pa dva puta dnevno na treninge, pa tu su još i utakmice tako da je bilo jako puno odricanja. Dok su drugi moji prijatelji izlazili vani i zabavljali se, ja sam ostao doma spavati jer me sljedeći dan čekalo sve to ispočetka. Bilo je stvarno jako puno odricanja da dođem do ovoga di sam sada, ali nije mi žao jer se na kraju sve isplatilo. 

Mauro: Kada pitate uspješne sportaše kako su uspjeli većina isto odgovara: trud, trud i trud. Moraš se truditi na treninzima, a kad nema treninga onda treniraš individualno i naravno paziš na prehranu. U sportu nema pauze, konstantno moraš trenirati da se održi forma. Znam da to zvuči teško, ali ako voliš onda ti je to način života. I ja i brat stvarno se maksimalno dajemo i trudimo, ali s druge strane imamo vremena i za uživanja u slobodnom vremenu.

Tko vam je (nogometni/košarkaški) uzor i zašto?    

Toni: Rekao bih da nemam baš nekog uzora, ali od malena sam volio Kobe Bryanta. Jednostavno mi se dojmio njegov pobjednički mentalitet koji je ostavio traga na meni.

Mauro: Također kao i brat nemam uzore, ali pratim jako puno igrača kao što su van Dijk, Gvardiol, Ramos, čiji rad iznimno cijenim.

Pretpostavljam da ste si međusobno najveća potpora, koliko vam to znači?

Toni: Naravno da mi puno znači potpora mog mlađeg brata, ali mislim da sam ja njemu puno veća potpora jer sam prije njega prošao taj put kroz koji on sad prolazi. Nažalost ja nisam imao tako nekog pored sebe i drago mi je da ga mogu savjetovati i biti mu potpora u dobrim i lošim danima.

Mauro: Njegova potpora mi stvarno jako puno znači, jer je kroz neke stvari prošao prije mene i njegovi savjeti su mi uvijek na prvom mjestu!

Obojica ste već igrali za Hrvatsku reprezentaciju, koliko vam je značio poziv od reprezentacija? Da li vam je to dalo dodatan vjetar u leđa?

Toni: Već dugi niz godina igram za reprezentaciju Hrvatske i smatram da nema ljepše stvari od toga nego kad braniš boje svoje zemlje! Kada bih kao mlađi pratio reprezentaciju na televiziji, sanjao sam da ću baš ja igrati za nju, a sada mi se upravo to i ostvarilo! Ove godine bio sam i na Europskom prvenstvu te osjetio čar uspjeha na tako velikim prvenstvima. Naravno, stekao sam jako puno iskustva i ono najbitnije, stekao sam jako puno prijatelja.  Veoma sam ponosan na sebe što sam došao do reprezentacije Hrvatske.

Mauro: Kao i svakom igraču pa tako i meni, poziv od reprezentacije puno znači jer je to prvenstvo velika čast a onda i potvrda da dobro radiš. 

Kako provodite dane kada nemate treninga i utakmica? Da li imate neki hobi?

Toni: Kako provodim dane? Pa evo dok sam bio u Splitu dane sam provodio tako što sam bio s prijateljima, di sam jednostavno imao više vremena za otići popiti piće s nekim i prošetati. Dok recimo u Francuskoj je totalno drugačiji mentalitet, sve je nekako puno profesionalnije tako da više provodim vremena kući uz Netflix. 

Mauro: Na slobodnim danima se trudim maksimalno odmoriti, ali naravno da pronađem vremena i za putovanja i druženje s prijateljima.

Koji su planovi za budućnost?

Toni: Zaista ne gledam i ne razmišljam o nekim planovima za budućnost. Jedini cilj mi je da ostanem zdrav i da prođem bez ozljeda. Trenutno sam jako zadovoljan i ponosan na svoju dosadašnju karijeru te se trudim svakim danom biti sve bolji i bolji i onda će ostalo doći samo.

Mauro: Kao i svakom igraču san mi je igrati za reprezentaciju, ali trenutno ne razmišljam previše o tome jer svi znamo da poziv u reprezentaciju ne dolazi samo tako nego da to treba zaista i zaslužiti. Fokus mi je trenutno na treninzima i cilj da svaki put dam cijelog sebe na utakmici kako bi mi se taj san i ispunio.

(Sara Vranek)