PIŠE: NENAD POPOVIĆ
Jučer je, tako reći kriomice, 'predstavljen' film Mirotvorac. Na projekciji s nedostatnim ozvučenjem, u Istarskom narodnom kazalištu u 19 sati, popodnevnoj, jer kad izađeš van, još je dan. (Slogan festivala je Filmovi pod zvijezdama). Predstava bez plakata, bez ikakve naznake što se u kazališnoj zgradi eventualno dešava. Vrata zatvorena ali nezaključana, tako da moraš isprobati probati kvaku. Pred ulazom Jurica Pavičić i ja, stojimo i klaframo kao da smo se našli na praznom autobusnom kolodvoru. Pet minuta prije početka projekcije pojavljuju se the usual suspects, pulski, koje skoro sve znam iz viđenja (a stvarno ih znam desetak); nekoliko njih kimaju mi kao pred tajnom pušionicom opijuma.
Unutra u pateru rahlo, svo vrijeme mrak da ne možeš naći ni reda ni sjedalice. Raspoređuje se stotinjak, ako, šutljivih spodoba, prva četiri reda prazna.
Kao reklama neumorno se vrti kratki spot Regional expressa, jednog od pedesetak (medijskih) sponzora Festivala. Regional Express je minijaturni pulski portal jednog lica, starijeg rokera 'dr. Fritza', i, ali pod drugim imenom, izvrsnog kolumnista jednih pokrajinskih novina.
Većina mase koja je pristigla učinila je to u zadnji čas, kad su grobna tišina i mrak bili na vrhuncu; to su, po onima u mojem redu sudeći, bili razni zagrebački pacijenti producenta Nenada Puhovskog, valjda da ih on ipak poslije vidi.
Konačno, pali se malo svijetla pred platnom, na proscenij izlazi hostesa. Kaže u na polutiho naravnan ručni mikrofon hostesni minimum (Pozdravljam Vas, Drago mi je, Gledat ćete, Pozivam gospodina autora filma da Vam se obrati). Pojavljuje se autor filma, i on govori u stišani mikrofon i zapanjeno gleda u njega da li uopće radi. Veli i zapanjujuću rečenicu da mu je drago da smo došli u tako velikom broju. Ako se uzme da u Areni sjedi po tri do pet tisuća ljudi, čemu svjedočim svaku večer, zagonetna izjava, jer ne djeluje kao da je pao s Marsa.
Tada kreće dokumentarni film Mirotvorac koji je suh kao barut. Takav tajac tokom filma ili neke kazališne predstave nikad nisam čuo. Prikazuje se čisti eksploziv. To što je ozvučenje u kazalištu loše a i projekcija traljava na rubu zvižduka operateru, čini atmosferu još sablasnijom. Kao da smo u enormnoj kripti.
Jedino što sam čuo u dvorani bilo je od usamljenog starijeg čovjeka tri sjedala dalje od mene, koji je nakon pet minuta projekcije dobio nešto kao napadaj paničnog poremećaja, prigušivao je prisilne astmatične hroptaje, no uspio ih je savladati.
Pred kraj, tišina je bila na rubu prsnuća. Film Mirotvorac ima finale ravan Hitchcockovom Psychu s Anthonyjem Perkinsom. Finale je tako jak, da je publika počela pljeskati misleći da je kraj - jer stvarno, prikazan je bio kraj - no onda je uslijedila jedna vrsta dramatizirane odjave ad personam i tek tada odjavna špica.
Bio sam kao ukočen, no i čovjek koji je sjedio do mene, tokom sat i pol nije se ni pomaknuo. A jedan je od onih najraritetnijih hrvatskih intelektualaca koji se, kad se mogla izgubiti glava, iznio, u prvom licu, istinu o prljavštini HV-a koju je kao njen pripadnik osobno doživio. Vrlo poznat, znaju ga svi čitaoci novina, piše o sasvim drugim stvarima. A tada i o tome ničim izazvan bio objavio je duplericu. Sat i pol i on niti makac, niti je pustio glasa, nakašljao se. Kad je u dvorani ugašen mrak, na prosceniju pod otužnim platnom - koje bi trebalo biti festivalsko - redatelj se zahvalio ekipi filma i rekao publici par melankoličnih rečenica, sasvim nefilmskih. Nenad Puhovski kao producent promrmljao je nešto kratko i svi skupa smo krenuli iz dvorane.
U foajeu ledena pustinja, ni koktela ni ćaskanja, ni ljubaznih kimanja nekog 'službenog'. 'Od Festivala'. Rječitije Van jedva da je moguće.
No nije bilo potrebno. Izlazili smo šutke, kao da smo prisustvovali javnoj obdukciji ili misi zadušnici. Jedan po jedan, jer na vratima je ostalo otvoreno samo ono jedno krilo s kvakom za ulaz; nismo se uspjeli 'izliti na pločnik', izlazili smo kao kažnjenici. Na svijetlo dana opojnog ljetnog predvečerja, u vrevu bulevara Giardini, svu u festivalskoj gužvi i pokretu: žurnih filmski ljudi, dotjeranih i veselo obučenih žena, radosnu gomilu koja struji prema Areni, gdje je sve kako treba: obustavljen promet, prolaze samo vipovi i keterinzi. Uzbuđenje, uzbuđenje.
Naredna i zadnja festivalska projekcija filma Mirotvorac: nedjelja u 12 sati u podne, kad su svi na kupanju. Matineja, ulaz besplatan.
Nenad Popović
13.7.2025
(FOTO: Pula Film Festival)
