ORDINACIJA dr FRICA
Piše: Nenad Marjanović dr Fric
Najveći sin svih naših kvartova napokon je uspio u akciji „Dođi u grad“, ponosno sam se uključio u procesiju povodom dana Svetog Tome, pogođen je program i grad je živnuo. Finalmente, napokon je nakon Dođi u grad, Dođi u park, zaživjelo Dođi na procesiju.
Koračao sam s vatrogascima, tik pokraj njih, pazio sam kao i oni da se netko u masi pretjerano ne zapali, da ga ne ponese ova strast koja se evo već drugi puta u kratko vrijeme provlači kroz grad. Jedan gospodin s kojim sam razgovarao tijekom procesije nije se prestajao diviti snazi ljudi koji su na tridesetak stupnjeva celzijusa držali konstrukciju s kipom Svetog Tome, ne držali, nosili su, "ajme kako su jaki, po ovoj temperaturi, ajme kakva šteta što je propao Uljanik, ajme pa oni bi mogli sami sagraditi brod, oni bi mogli obnoviti Baniju, samo ih treba netko potaknuti".
Hodao sam i razmišljao kako prava vjera stvarno daje snagu, moj suputnik je bio van sebe, meni "nositelji" nisu izgledali kao neki snagatori više ko paćenici, ljudi koji su nažuljali ramena, koji riknjavaju, ljudi koji se znoje a ne mogu se obrisati maramicama koje su im supruge ispeglale kao i za svaku drugu misu, ali pustimo to, za mog susjeda u hodu, oni su bili junaci, snagatori, titani, trostruki junaci rada s zlatnom lentom, velereda kralja Tomislava.
Uglavnom nakon otkrića Adventa i promjene imena manifestacije "Prosinac u gradu" u Advent, pa promjena menija prvomajskog graha u sardele na gradele, dobili smo dvije procesije u kratko vrijeme, e pa da ga jebeš ako to nisu promjene onda ne znam što su promjene.
Preuzvišeni Filip Zoričić, neslužbeni i neokrunjeni gradski reformator, duhovni obnovitelj kirurškom točnošću prepoznao je potrebe građana, u Pulu je vratio sve ono što nismo znali da je ikad postojalo.
Vjeru na ceste, tradiciju, sretne obitelji, nadahnute pjesme, procesije i to usred građanske regresije. Par dana nakon Svetog Tome obilježen je Dan borca, ništa spektakularno, ni blizu onome kao što je bila procesija, pa možda i zbog toga što su ti "borci" oslobodili Pulu, ujedinili je s Hrvatskom, ali jebiga, ukinuli su procesije?
Ne ide to skupa, ne možemo slaviti one koji su ukinuli najljepše duhovno sladostrašće Pule i njezinih žitelja, zato neka je nama Svetog Tome, neka je hoda za život, neka je vjere, jer ko nema vjere taj nema ni mjere.
Za Dan borca brine Kapuralin iz SRP-a, on još ima love za vijence, a slavi Svetog Josipa, znate kojeg, onog iz Kumrovca. Jedini Toma kojeg oni štuju je Toma - dotako sam dno života.
Iskreno, nije ni meni loš taj Toma, u ostalom njegova kćerka se rodila u Puli, a pojma nemam ima li ovaj drugi nekakve formalne nasljednike, mislim naravno na Josipa iz Kumrovca i Malog Brijuna.
Oglas Istre je odmah po kapitulaciji zadnje linije obrane objavio intervju s ravnateljicom Pula film festivala u kojem sam pročitao slijedeće:
Prema svemu što vidimo oko sebe, je li stav gradonačelnika Filipa Zoričića da Pulu sadržajno vidi kao hrvatsku Veronu, ispravan? Ili je pogriješio kad nije pustio da što voda donese, to u Puli i ostavi? Je li naprosto zabrana »nižih« vrsta glazbe politička samovolja i nasilje nad dijelom sugrađana koji tako nešto vole ili – smislena kulturna politika grada?
– Smatram da gradonačelnik ima pravo na svoju viziju grada. Malo prije ste sami istaknuli da nas oblikuje nekontrolirana provala svakakvih »kultura«.
Eto, hvala preuzvišenom što stopira "svakave" kulture, to je naprosto sjajno, ja smatram da bi šef "ravnateljice Pule Film Festivala" trebao poduprijeti poljoprivrednu kulturu u Puli, sadnju u Areni, da se malo zasade neke naše autohtone sorte raštike, kupsa, kapulce, presimula, pumidora.
To je kultura koju ne bi tribalo mišat, to je naša prava kultura u kojoj nima mišanja. Jer ako dozvolimo eto tute nama priko noći Balkana, Srbije, Jugoslavije…
Znam dosta razvratnih kulturnjaka koji ne razumiju da se kultura nekog prostora gradi razgradnjom drugih kultura, budale, najbolje sve kulture koje ne razumijemo na vrijeme zabraniti, koji će na kurac. Na kraju nam se provuku kojekavi likovi poput Tome, Zdravkovića naravno. Siguran sam da bi i taj Toma imao svoje obožavatelje, ali njemu nije mjesto u javnom prostoru kao Svetom Tomi.
Kad se mišaju kulture dobijamo "šargarepe, kelerabe, boranije..." Zabranama do zaustavljanja nekontroliranih prodora svakakvih kultura. Da pojednostavim, svi vi koji ne volite istu muziku, glazbu kao gradonačelnik "sišite brate, sišite Glovo" kako bi rekao Ajs Nigrutin.
Uglavnom, sve što rade različiti prislužnici, nabiguzice i profesionalne zanatlije (morao sam - imam obitelj), službenici preuzvišenog, pasti će u zaborav, ali jedino Google i moja malenkosti neće zaboraviti, jebiga, ima nas svakakvih.
Da nije bilo "nekontroliranog miješanja kultura" naša Pula, u stvari trenutno njihova Pula, bila bi i dalje europski Sibir, negdje bogu iza nogu, a neki današnji umišljeni statisti čuvali bi koze po svojim vukojebinama.
