PULAPROMET BROJI ŠEST VOZAČICA AUTOBUSA
Nakon što je prva vozačica, Marija Stevanović, sjela za volan pulskog gradskog autobusa, Pulapromet je dobio još pet vozačica. Sada ukupno broje šest žena u ovoj ulozi, od kojih su četiri u stalnom radnom odnosu, dok su dvije u fazi školovanja. Kako bi doznali više o njihovim iskustvima, odlučili smo razgovarati sa vozačicama Pulaprometa i saznati kako su se snašle u ovoj zanimljivoj, ali i izazovnoj profesiji.

Za početak, razgovoru su se pridružile Marija Stevanović, prva vozačica u Pulaprometu, te Adelisa Keljić, obje stalno zaposlene u ovom poduzeću. Također, svoje iskustvo podijelile su i dvije vozačice na školovanju, Patricia Kresina i Silvija Alilović. Zajedno, ove četiri simpatične žene otkrile su nam što znači biti žena za volanom u svakodnevnoj vožnji. Odgovarale su na pitanja o tome zašto su odabrale baš ovaj posao, što im je najteže, a što najlakše, te kako ih doživljavaju muški kolege i putnici.

Otvoreno tržište rada za žene vozačice

Tomislav Josipović, direktor Pulaprometa, ističe da je firma do nedavno bila u potrazi za novim vozačicama i vozačima. "Obzirom da nakon dugo imamo dovoljno vozača/ica trenutno imamo listu kandidata koji čekaju na posao. Inače, nakon što se osoba javi, obavlja se razgovor, razgovaramo o radnim uvjetima, a onda slijedi liječnički pregled i školovanje za one koji nemaju D kategoriju. Nakon školovanja, kandidatkinje su obvezne ostati u firmi do 5 godina, ovisno o financiranju", rekao je Tomislav.

Dodao je da su, nakon što su zaposlili prvu vozačicu, "otvorili žensko tržište rada", jer su pokazali da žene mogu vrlo uspješno obavljati ovaj posao. "Pokazalo se da i putnicima odgovara, jer žene vozačice često ne voze agresivno, više čuvaju autobuse i smirenije su prometu. Mi smo zadovoljni i, osim toga, postoji bolja atmosfera u firmi kad imamo i žene i muškarce u kolektivu."

Tomislav je također napomenuo da su kolege i kolegice u firmi vrlo podržavajući: "Kolege su uvijek tu da pomognu, a uvjeti u firmi su se poboljšali, uključujući i nedavno povećanje plaća za 25% pa je tako prosječan primitak sada preko 1.500 €."

Marija Stevanović: Studentica matematike i majka troje djece

Marija Stevanović, prva vozačica Pulaprometa, već je dobro poznata u javnosti. Uz dinamičan rad, Marija studira matematiku i kaže kako joj vožnja autobusa savršeno odgovara jer je to za nju “meditacija.” Marija ima obitelj s troje djece, a upravo njezini školarci veselo pozdravljaju mamu dok vozi gradom. "Meni je vožnja uvijek bila opuštajući trenutak. Kad sam vidjela oglas za vozačicu, jednostavno sam se prijavila. Oduvijek sam voljela biti za volanom", izjavila je Marija.

Adelisa Keljić: Ljubav prema vožnji naslijeđena od oca

Adelisa Keljić, studentica prometnog fakulteta iz Travnika, pridružila se timu Pulaprometa prije mjesec dana. Ljubav prema autobusima naslijedila je od oca, koji je cijeli život bio vozač. "Htjeli smo kao obitelj biti zajedno u Puli, a kad smo vidjeli da Pulapromet traži vozačice, odlučila sam se prijaviti. Kada sam napunila 24 godine, odmah sam položila za vozača autobusa jer sam uvijek željela biti vozačica", ispričala je Adelisa. 

Adelisa dodaje kako joj smjene odgovaraju, a najteže joj je bilo na početku naučiti sve stanice i ulice, no sada je sve puno lakše. "Svi vozači su mi puno pomogli na početku, a mentori su bili smireni i strpljivi. To je u ovom poslu veoma bitno", rekla je Adelisa.

Patricia Kresina: Razbijanje predrasuda o ženama vozačicama

Patricia Kresina, koja je već 27 godina članica DVD Pula, odlučila se prijaviti za posao vozačice nakon što je vidjela Mariju Stevanović u medijima. "Vidjela sam kako žene prepoznaju prednost za vožnju autobusa i odlučila se prijaviti. Iako je sve počelo kao šala, brzo je postalo ozbiljno", rekla je Patricia, koja se sada školuje za vozačicu autobusa.

Patricia se nada da će njezino iskustvo u vatrogastvu pomoći u budućem radu kao vozačica.  "Htjela sam razbiti predrasude o ženama vozačicama i pokazati da i mi možemo obavljati ovaj posao jednako uspješno", ispričala je s osmijehom.

Silvija Alilović: Ispunjenje dugogodišnjeg interesa za vožnju

Silvija Alilović, koja je godinama radila u ugostiteljstvu, sada je u fazi školovanja kako bi postala vozačica autobusa. "Oduvijek me zanimalo voziti, no zbog predrasuda nisam se odlučila za mehaničarski posao. Sada, vožnja autobusa me ispunjava, a nadam se da ću uskoro početi voziti", kaže Silvija, koja je odrasla u obitelji gdje su 'muški poslovi' bili dominantni.

Pozitivne reakcije kolega i putnika

Sve vozačice slažu se da imaju samo pozitivne komentare od svojih kolega i putnika. "Kolege su uvijek tu da pomognu, a to stvarno puno znači", kaže Adelisa. Marija ističe kako je rad s ljudima najteži dio posla, ali kroz osmijeh i pozitivne reakcije putnika, dan prolazi brže. "Kad mi putnici kažu: 'Uljepšali ste mi dan', to me čini sretnom. A i sama vožnja je čini se puno lakša kad se smiješite", rekla je Marija.

 „Zna biti jedan čovjek koji upadne u autobus kod MUP-a, izađe na stanici i trči do Giardina da bi nam donio sendvič, sok ili nešto slično“, ispričala je Marija.

„Za blagdane sam dobila veliku vrećicu slatkiša i medu“, dodala je Adelisa.

Vozačice također ističu da im kolege uvijek pomažu, a atmosfera u firmi je sjajna. "U početku sam se bojala da ću imati problema, ali kolege su uvijek tu da pomognu", kaže Adelisa.

Vozačice koje se trenutno školuju, Patricia i Silvija, objasnile su kako polažu ispit na većim, putničkim autobusima, pa će im nakon prelaska na gradske autobuse biti potrebno prilagoditi se jer su ti autobusi niži i imaju kombinaciju sjedećih i stajaćih mjesta, što nije slučaj s onima na kojima se školuju.

Adelisa je pak ispričala kako joj je na početku bilo najteže snaći se u gradskim ulicama i pronaći stanice, ali sada joj je mnogo lakše. Kružni tokovi joj više ne predstavljaju problem, no ističe kako vozači osobnih automobila često pokušavaju ući u kružne tokove dok autobusi već ulaze, što stvara poteškoće. Također, svakodnevno je suočena s automobilima, biciklistima i romobilima koji iznenada iskrsnu ispred autobusa. "Na to se jednostavno moraš naviknuti", kaže Adelisa. Za vrijeme svog početnog razdoblja, mentori su joj bili od velike pomoći. Svi su bili smireni, strpljivi i uvijek su se trudili pomoći joj u vožnji. Na pauzama su, pak, razgovarali o hrani i šalili se, a najvažniji savjet koji je dobila od svojih kolega bio je da ne žuri. 

Marija se također prisjetila svojih početaka, kada je povremeno promašila stanicu, no ističe da je to normalno i da se takve stvari događaju svakome.

Podrška obitelji

Sve vozačice slažu se da su obitelj i kolege pružili ogromnu podršku. "Moji su svi bili oduševljeni mojom odlukom da postanem vozačica. Čak mi je i automehaničar rekao: 'To je baš za tebe', što mi je dodatno dalo motivaciju", zaključuje Silvija.

Pulapromet se pokazao kao otvorena firma koja podržava žene u ovoj profesiji, a sve vozačice slažu se da je rad u takvom okruženju ne samo izazovan, već i vrlo zadovoljavajući. Putnici, kolege i direktor podupiru žene vozačice, dok one neprestano ruše predrasude i pokazuju da vožnja autobusom može biti i ženski posao.

(Hana R.)