RAZGOVOR S DEANOM SINKOVIĆEM 
Dean Sinković, profesor na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma te istaknuti sportski djelatnik, priključio se timu nezavisnog kandidata Gorana Mihovilovića za predstojeće lokalne izbore u Puli. Njegovo dugogodišnje iskustvo u obrazovanju i sportskom menadžmentu čini ga vrijednim pojačanjem liste, a njegovo sudjelovanje otvara pitanja o viziji razvoja grada, posebice u području sporta, obrazovanja i ekonomije.

Razgovaramo s njim o razlozima pridruživanja Mihovilovićevom timu, njegovim planovima te kako vidi budućnost Pule kroz prizmu svog profesionalnog iskustva i angažmana.

Što vas je motiviralo da se angažirate na ovim lokalnim izborima?

Prije svega činjenica da se  Goran odlučio kandidirati za gradonačelnika. Nikada nisam preferirao tzv. cjeloživotne političare, autoritete bez pokrića koje krasi demagogija i jeftini populizam, a ne konkretni rezultati i stvaranje dodane vrijednosti. Nažalost, takvih smo se u proteklih 30 godina nagledali na lokalnoj i nacionalnoj razini. Takvi ljudi nisu dio mog društvenog habitata. Drugo, činjenica da je svijet u geopolitičkom smislu postao šizofren s previše neizvjesnosti pa će lokalne politike i strategije imati sve važniju ulogu u stvaranju održivog i uspješnog socio-ekonomskog okruženja. Živim u Puli cijeli život osim nekoliko godina koje sam proveo na studiju u SAD-u, tu je moja obitelj i smatram da naš grad zaslužuje drugačiji model upravljanja i hrabriju viziju budućnosti. 

Zašto ste se odlučili pridružiti baš Goranu Mihoviloviću i njegovoj Pulskoj uniji?

S Goranom intenzivno surađujem posljednjih 4-5 godina gdje smo vrlo aktivno surađivali na konceptu Pula Family - idejom povezivanja sportskih klubova pod nazivom Pula (futsal, košarka, odbojka).  U tom razdoblju futsal je osvajao brojne trofeje, igrao Ligu prvaka s Barcelonom, OK Pula se kompletno reorganizirala, vratila u Prvu ligu, ali i modelu kvalitetnog rada u mlađim kategorijama u kojem predstavljamo jedan od vodećih klubova u državi, a kako stvari stoje i Košarkaški klub Pula se dogodine vraća u Prvu ligu. U tom razdoblju zajedno smo prošli kroz brojne izazove te u konačnici stvorili puno dobrih stvari i vrijednosti za pulski sport. U cijelom tom procesu shvatio sam da je Goran osoba s istinskim liderskim sposobnostima, timski igrač koji kvalitetno rješava tekuću problematiku i promišlja dugoročne strateške ciljeve, jednostavan u komunikaciji, nema problema prihvatiti kritiku, a pored svega ima odličan smisao za humor. Goran je realizirana osoba u privatnom i profesionalnom životu, uspješan poduzetnik i sportski djelatnik koji sada, s bogatim iskustvom i dovoljno utakmica u nogama može puno napraviti za naš grad.  Međutim, pored uspješne poduzetničke i sportske priče ono što me kod njega još više dojmilo su njegovi tekstovi uobličeni u kazališne predstave Teatra Naranča. Svaka od tih predstava me oduševila, a osim smijeha do suza, spoznaja da na najbolji mogući način promovira već pomalo zaboravljenu istarsku besidu. Uglavnom, za razliku od cjeloživotnih političara, Goran u punom smisli izlazi iz svog svakodnevnog komfora i stavlja se na raspolaganje građanima. 

Kako ocjenjujete njegov program za razvoj Pule? 

U svojim je dosadašnjim istupima oko modela upravljanja bio jasan. S jedne strane vrlo efikasno treba rješavati svakodnevnu problematiku građana, ali hrabro i aktivno promišljati dugoročne ciljeve. To mogu potvrditi da je zapravo njegov modus operandi u svim već spomenutim aktivnostima koje je realizirao. Njegov fokus je vrlo jasan po svim domenama, a neki konkretni potezi već su najavljeni. 

Koji su, po vama, ključni projekti iz programa čijom bi realizacijom grad oživio? 

Prije svega tu su prijedlozi koji su trenutačno građanima najaktualniji, a tiču se prometa, parkinga, Fratarskog otoka, pa do nove paradigme u smislu upravljanja u domeni sporta i kulture te aktivniji odnos s poduzetnicima. Ono bitnije je da se ne boji razmišljati i promišljati o velikim projektima i idejama koji će dugoročno transformirati naš grad u pozitivnom smislu. Grad jednostavno treba kvalitetni investicijski zamah i programsku transformaciju u većini domena, a poznavajući Goranov mindset znam da će on krenuti tim putem prve sekunde bude li izabran za gradonačelnika. 

Kako biste ocijenili sadašnje stanje u Puli?

S preko 20 godina znanstveno-nastavnog rada na FET-u održao sam podosta predavanja i sudjelovao na brojnim projektima i konferencijama na međunarodnoj razini. Istovremeno sam s kolegama organizirao brojne konferencije i druge evente u Puli gdje bih pozivao kolege iz cijelog svijeta. Svatko od njih bio je oduševljen našim malim mediteranskim draguljem zvan Pula. U tom kratkom razdoblju što borave u Puli oni upoznaju našu bogatu povijest, kulturu, gastronomiju i predivnu prirodu. Sve je to nasljeđe koje iz oka vanjskog promatrača Pulu čini predivnim mjestom za život. S druge strane, za sve nas koji smo ovdje rođeni ili živimo u Puli, stvari nisu baš tako bajne. Osobno sam osjetio brojne europske i svjetske gradove i regije koje su uspješno transformirale svoje zajednice, proučio njihove strategije i modele upravljanja te shvatio koliko smo mi u Puli izgubili vremena u prazno.  

Iako mi nije lako prihvatiti, mogu shvatiti da smo uslijed brojnih društvenih promjena izgubili identitet grada jake industrije i vrhunskog rocka, ali teško mogu prihvatiti činjenicu da smo postali grad koji ne nudi perspektivu mladima u smislu kvalitetnog zapošljavanja, zabave i s vrlo malo vrhunskih sportskih ili kulturnih događaja izvan sezone. U razvojnom smislu, postali smo turističko-trgovačka zona sezonskog karaktera, a ključni razlog tome je loš model i politike upravljanja resursima koji je prisutan dugi niz godina. Promjena asfalta i piturivanje fasada nazivamo investicijama, javne investicije su često preplaćene i loše realizirane osim ako nisu financirane sredstvima EU fondovima. Svaka privatna inicijativa je u startu demonizirana i to ponajviše od glasne manjine koji nikada nisu stvorili nikakvu dodanu vrijednost za zajednicu. Bez jakog investicijskog impulsa koji bi stvarao kvalitetnije prilike mladim ljudima, a istovremeno punio proračun za kvalitetniji javni servis građana nemoguće se pomaknuti iz trenutačne apatične pozicije. Čim prije prihvatimo tu činjenicu, moći ćemo krenuti u pravom smjeru. 

Što se u zadnje četiri godine moglo napraviti bolje?

Prvenstveno promijeniti model upravljanja jer ne vidim neke velike razlike od onog što smo imali prije sadašnjeg gradonačelnika. U prostornom i razvojnom smislu ništa novog nije ponuđeno što bi uistinu moglo dugoročno transformirati naš grad. Izgradnja vrtića, proširenje cesta i nove fasade su zapravo minimum koji očekujemo od gradskih uprava za sav novac koji građani i poduzetnici uplaćuju u proračun. Istovremeno su cijene komunalija odletjele u nebo, proračun se bolje punio uslijed inflacije i dobre turističke sezone pa se eto malo više preraspodijelilo po djelatnostima da se apetiti zadovolje. Nekome se to može činiti dovoljnim pogotovo kada se to promovira kao nekakav kvantni skok. Gledajući sve te cjeloživotne političare oni se samo bave preraspodjelom proračuna i kao papagaji ponavljaju da su im programi socijalni ali razvojni. Neki obećavaju besplatne vrtiće, drugi više sredstava za socijalu, treći besplatne parking sate, četvrti bi otvarali neke nove kvartove i to je uglavnom to. Tu zapravo nema ničega razvojnog što bi Puli dalo toliko potreban jači impuls u srednjem i dugom roku. Slikovito rečeno, dok mnogi trče mi se polako gegamo s noge na nogu, malo naprijed, malo nazad. 

Problem je što Pula već godinama stagnira, koji je glavni razlog da ne uspijeva iskoristiti svoje potencijale?

Lideri bez jasne strategije i vizije gdje želimo biti sutra, ali i za 20 godina. Prepušteni smo demagozima koji oko sebe pretežno okupljaju klimače glavama ili one koji su to zbog nekog vlastitog interesa. Svaki grad pa tako i Pula ima svoje potencijale bilo ljudske, infrastrukturne, financijske, prirodne i geostrateške. Mi jednostavno ne znamo organizirati sve te domene na pravi način i najbolje ljude postaviti na tražene pozicije. Sve se svodi na modele pokušaja i pogreške pa ako nešto na tom putu i uspijemo onda idemo to promovirati kao veliki strateški doseg. Pula ima kvalitetnu struku u svim domenama i takvim ljudima treba dati podršku i prostor za djelovanje. Ponekad se struka i sama povuče pred nekakvom glasnom manjinom pa tako i moje kolege u akademskom svijetu, izuzev pojedinaca, izbjegavaju javno komentirati ili analizirati pojave iz područja u kojima su stručni.  To nikako nije dobro jer bez propitivanja, objektivnih analiza i prijedloga od strane stručnih i iskusnih, stagnacija i degradija su zagarantirane. Ivo Andrić je po tom pitanju bio jasan – kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati. 

Što su, po vašem mišljenju, danas najveći problemi u gradu?

Prije svega sretan sam što smo mi još uvijek relativno sigurna mala sredina jer kada vidim što se dešava i na što liče pojedini gradovi u Europskoj uniji bojim se da i to ne nestane. Ključan problem je struktura gospodarstva koje ne kreira kvalitetna radna mjesta i ne potiče ostanak ili dolazak kreativnih mladih ljudi u našu sredinu. Turizam, trgovina i ugostiteljstvo mogu generirati puno dobrih stvari, no tu su limiti rasta jasni, a trenutačni model sezonski. Zato i naši studenti nakon završetka studija često moraju odlaziti u druge destinacije u potrazi za boljom karijerom. Poznato je da jedan posao u proizvodnji kreira četiri posla u uslužnom sektoru, a mi smo takve poslove uglavnom gubili uslijed gubitka proizvodnih i industrijskih kapaciteta. Time i mala obiteljska poduzeća pate pa nam grad živi samo po ljeti kada se ponovno generira potražnja. To pak rezultira manjim prihodima u proračunu pa se bilo koja veće stavke moraju pokrivati većim nametima prema građanima i poduzetnicima ili dodatnim zaduživanjima. Sve je to mehanizam povezanih posuda.  Problem je što navedeni procesi traju predugo pa od spore destrukcije dolazimo do apatije ili kako mi u Puli volimo reći tapije. Istovremeno nismo promišljali kada se uključiti u nove trendove i privući domaće i strane investitore u području tzv. Industrije 4.0. Ne samo da nismo razmišljali o novim trendovima nego smo se svim snagama trudili i postojećim investitorima zagorčati život pa smo postali grad slučaj kojeg investitori zaobilaze u širokom luku.  Primjerice, uvijek se pitam zašto nitko nije razgovarao s Infobipom da svoju investiciju u kampus realiziraju na području Grada Pule. Da se na vrijeme promišljalo o izgradnji modernog tehnološkog parka, kreirao odjel koji bi se bavio gospodarskom diplomacijom i privlačenjem investitora, danas bi se u proračun slijevalo puno više novaca od komunalnih naknada i poreza na dohodak, a grad bi živio tijekom cijele godine. Tada bi bilo puno više sredstava za bolji infrastrukturu, sport, kulturu, obrazovanje, socijalu i mlade. Kvalitetne sportske i kulturne manifestacije pak produžuju turističku sezonu, za dobar primjer te vrste dovoljno je ići do Poreča ili Umaga. Naša pulska društveno ekonomska spirala nažalost konstantno se okreće u krivom smjeru. Srećom, nešto se uspije povući iz EU fondova pa se tu nešto kreira. 

Svojedobno ste bili savjetnik za gospodarstvo i financije Boži Petrovu, čelniku Mosta. Hoćemo li vas u toj ulozi vidjeti i u timu Gorana Mihovilovića?

S Božom sam proveo nekoliko mjeseci kao savjetnik dok je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade te sam zajedno sa sadašnjim rektorom pulskog sveučilišta prof.dr.sc. Marinkom Škarom napisao ekonomski program za izbore. Ono što me privuklo je činjenica da se mogu baviti pitanjima strateških investicija jer je Božo dobio na upravljanje povjerenstvo za strateške projekte. Tu sam spoznao nevjerojatne potencijale koje ima naša država, potencijale koje smo iz raznih razloga ignorirali i zapostavili. U nekoliko mjeseci rada,  uspio sam zajedno s mladim kolegama iz brojnih ministarstva i agencija obraditi 15-ak velikih strateških projekata koji su u ladici godinama skupljali prašinu. Takvih projekata bilo je na stotine. Tada bi te projekte digli na listu strateških investicijskih projekata čime bi se omogućila njihova brža realizacija. Najviše je takvih projekata u tom kratkom mandatu otišlo upravo u Istru, primjerice jedan od tih je rekonstrukcija Hotela Park u Rovinju, sada jednom od najljepših hotela na Mediteranu. 

Što se tiče Gorana i Pulske unije najviše me privukla ideja o osnivanju gospodarskog tima za upravljanja i planiranje strateških razvojnih projekata u našem gradu. To bi bio tim koji bi okupio struku iz područja ekonomije, poduzetništva, urbanog planiranja, upravljanja okolišem. Takav tim ne bi bio samo slovo na papiru nego struka koja aktivno promišlja, kreira i upravlja investicijskim potencijalom grada te pravovremeno informira gradsku upravu i javnost o svim potrebnim detaljima. Svakodnevna politika i političke funkcije nisu nešto što me motivira, uostalom imam još toga odraditi do kraja mandata u upravi FET-a dok nastava i znanstveno-istraživački rad je moje prirodno okruženje. Rektor nam je zadao jak tempo u novom mandatu, a sjedenje na dvije stolice ne dolazi u obzir. Tada uobičajeno ni na jednoj ne ostvariš željene rezultate, a na kraju dana to je jedino bitno. 

Jeste li ideološki bliski Mostu, može li se očekivati da i Most podrži Pulsku uniju?

Ideologija je zadnja stvar koja me zanima i svi koji ideologiju stavljaju u prvi plan zapravo nemaju ništa pametno za ponuditi. To je još jedna domena koja ljude razdvaja i koju političari koriste za svoje interese iako možda ni sami ne vjeruju u to što u javnosti propagiraju. Time samo tjeraju ljude u još gore ekstreme što onda postaje opasno po društvo. Sjetimo se samo koliko su nas plašili sa zločestim Zagrebom koji je pred svake izbore uvijek kriv za neuspjehe na lokalnoj razini. Stvari su se toliko promijenile da mi se čini da više ni nema istinske ljevice koja je u prvi plan stavljala radnike, malog čovjeka i obitelj. 

Uostalom, svi se mi kroz život u tom smislu pomalo mijenjamo, dok smo mladi često smo buntovni i kontra nekakvog sistema dok s godinama primarni fokus postaje obitelj, prijatelji, posao te u tom procesu možda i nesvjesno postajemo više konzervativniji. Da li netko više liberalan ili konzervativan manje je bitno ako znamo da su nam ciljevi u smislu stvaranja boljeg standarda i života zajednice isti. Uvjeren sam da će Gorana i Pulsku uniju prepoznati svi ljudi koji žele bolju viziju i rješenja za naš grad pa tako i kolege iz Mosta. (D.B.M.)