OD ARENE DO ROJCA, GRAD ŽIVI KULTURU
Ponekad je dovoljno pogledati oko sebe i zapitati se – u kakvom gradu opet živimo?
Mi Puležani volimo gunđati. Promet, parking, gužve, cijene, radovi... uvijek se nešto pronađe. Ali ponekad treba stati i priznati ono očito. Ovoga ljeta grad od pedesetak tisuća stanovnika ima kulturnu i koncertnu ponudu kakvom se ne bi posramili mnogo veći europski gradovi.
Samo kroz Arenu prošli su Lenny Kravitz, Ricky Martin, David Byrne, Jovanotti, John Legend, Moby, Kraftwerk, Black Coffee, Sting i Nick Cave & The Bad Seeds koji su održali čak dvije večeri. Stižu Severina, Haris Džinović, Lorde, Tom Odell i Judas Priest.
Ali prava vrijednost Pule nije samo u velikim imenima.
Malo rimsko kazalište dobilo je vlastiti identitet i publiku. Ondje je Alen Vitasović obilježio 35 godina karijere, nastupila je Hanka Paldum, a slijede Al Bano, Silente, Matija Cvek te programi klasične glazbe i opere.
Na Forumu je Night Express obilježio 20 godina rada, dok Kaštel, Portarata, De Villeov uspon i druge lokacije tijekom cijelog ljeta imaju svoje programe.
A onda je tu Rojc, bez kojeg nije moguće govoriti o glazbenoj Puli.
Alternativna scena ne može se kupiti preko booking agencije. Ona se stvara desetljećima. Antitodor je u Rojcu proslavio 30 godina rada, Viva La Pola! dovela je legendarni Agnostic Front, održani su Rojc Open Air i 34. Monteparadiso Hardcore Punk Festival, a početkom rujna stiže GoatHell.
Od Stinga do Agnostic Fronta, od Nicka Cavea do Antitodora – sve je to isti grad.
I nije sve glazba.
Pula je od 9. do 16. srpnja ponovno živjela svoj Filmski festival. Uz recentna domaća ostvarenja, manjinske koprodukcije, regionalne i strane filmove, Festival je donio premijere, izložbe, razgovore s autorima i popratni program. Čak se i film spojio s glazbom pa su u Festivalskom centru nastupali Partibrejkers, Let 3, Sara Renar i drugi.
Istodobno rade pulske galerije – Sveta srca, Makina, SKUC, HDLU Istre, HUiU, Gradska galerija, Rock galerija i drugi prostori. Tu su i kazališni programi na Brijunima.
Tek kada sve stavimo na isto mjesto shvatimo koliko je ponuda široka: Arena, Malo rimsko, Kaštel, Rojc, Filmski festival, galerije, Brijuni, Forum, Portarata...
Naravno, kultura živi i drugdje u Hrvatskoj. Dubrovnik ima Ljetne igre, Split Splitsko ljeto, Šibenik svoje tvrđave, Tisno festivale, Varaždin Špancirfest. Ipak, teško se oteti dojmu da velik dio hrvatskog javnog prostora krajem srpnja i početkom kolovoza ulazi u gotovo neprekidan obljetnički ritam.
Obljetnica za obljetnicom, govor za govorom, zastava za zastavom.
Obilježavati povijest treba. Problem nastaje tek ako toliko dugo gledamo unatrag da zaboravimo živjeti sadašnjost.
Pula je pokazala da jedno ne isključuje drugo. Petog kolovoza više od tisuću branitelja prošlo je gradskim ulicama i dostojanstveno obilježilo Dan pobjede. Navečer je u Areni svirao Nick Cave.
Jedno drugome nije smetalo.
Možda je upravo to zdrav odnos prema prošlosti – poštuj je, pamti je, ali živi danas.
Jer ovoga ljeta u Puli jedne večeri možemo gledati svjetsku zvijezdu u dvije tisuće godina staroj Areni, druge slušati punk u bivšoj vojarni, treće pogledati film, četvrte izložbu, pete otići na Brijune, a šeste poslušati lokalni bend na Forumu.
Za pedesetak tisuća stanovnika to je vraški puno kulture.
Možda ćemo već sutra opet gunđati zbog parkinga i prometa. Takvi smo.
Ali ovoga ljeta treba priznati: Pula je jedan veliki kulturni prostor na otvorenom i ponovno pokazuje da može biti jedan od predvodnika ovog dijela Europe.
(NMF)
