SLATKI ŽIVOT AUSTROUGARSKE PULE
Slatki život austrougarske Pule nije bio samo naslov s razglednice, bio je to miris svježe pečenog štrudela od jabuka, tople pinze i fritula koji se miješao s mirisom mora i skupog duhana iz mornaričkih klubova. U gradu koji je preko noći od ribarskog mjesta postao glavna ratna luka Carstva, stolovi su bili mjesto gdje se nije ratovalo, već se, osvajalo nepcima.

Dok su se u elitnom Mornaričkom kasinu (Marine-Kasino) krojile sudbine flota uz Sacher tortu , u građanskim stanovima u centru Pule spravljali su se recepti koji su pokušavali pomiriti moderni s lokalnim sastojcima. Časničke supruge, pristigle iz dalekog Graza ili Praga, brzo su naučile da se najbolji bademi i limuni kriju na pulskoj tržnici, pa su njihove kuharice spajale preciznost monarhije s mediteranskom raskoši.

S druge strane, u prigradskim selima i radničkim oštarijama, slatko je bilo rijetko, ali trijumfalno. Tamo se nije mjerilo u gramima, nego „od oka”. Umjesto čokolade, vladali su suhe smokve, bademi , med i rakija, a recepti o kolačima prenosile su se uz smijeh i pjesmu uz ognjište.

Ova serija članaka vodi vas na putovanje kroz kuhinje triju svjetova koji su činili Pulu: onaj uštirkani i carski utkan u vile na Verudi, onaj građanski čiji su mirisi izlazili kroz kuhinjske prozore uz via Sergi , i onaj težački, prometnog protoka dolazećeg iz Medulina, Ližnjana, Premanture, Velog Vrha  i Šijane,  koji je u svako jelo utkao miris istarske zemlje.

Pula: Kozmopolitski dragulj Jadrana pod krilima Monarhije

Dok sunce zalazi nad ogromnim čeličnim trupovima u Arsenalu, Pula ne spava. Grad koji je prije samo nekoliko desetljeća bio tek pospana ribarska utvrda, danas je pulsirajuće srce Austro-Ugarske ratne mornarice i pravo europsko veleučilište kultura.

Pulska svakodnevica odjekuje mješavinom njemačkog, talijanskog, hrvatskog, slovenskog, češkog i mađarskog jezika. S gotovo 60.000 stanovnika, Pula je postala kozmopolitski centar koji po svojoj dinamici nadmašuje čak i susjednu Rijeku. Ulice su popločane, osvijetljene plinskim svjetiljkama, a gradski vodovod i željeznica donijeli su dah moderne civilizacije izravno iz Beča.

Društveni život vrtio se oko nekoliko ključnih točaka

Mornarički kasino (njem. Marine-Kasino) u Puli služio je prvenstveno kao elitni društveni centar za razonodu i zabavu austrougarskih časnika, plemstva i njihovih obitelji. Utemeljen je po uzoru na engleske klubove s ciljem "njegovanja društvenosti i duhovnog saobraćanja" u gradu koji je tada bio glavna ratna luka Monarhije.  U velebnoj palači održavali su se prestižni balovi (poput Kaiserbala), koncerti, kazališne predstave i modna okupljanja pulske elite. Zgrada je bila mjesto za tematska predavanja, a u njoj su se nalazile i prostorije za kavane, čitaonice te dvorane za prijam. Kasino su posjećivale najviše ličnosti onog vremena, uključujući cara Franju Josipa I., cara Karla I. te njemačkog cara Wilhelma II..

Narodni dom u Puli (dovršen 1906. godine) bio je ključno političko, kulturno i gospodarsko središte istarskih Hrvata u južnoj Istri. Služio je kao simbol nacionalnog buđenja i otpora potalijančivanju, okupljajući tadašnju hrvatsku inteligenciju i građanstvo. U zgradi se nalazila Istarska posujilnica (kreditna zadruga) na čelu s Matkom Laginjom, koja je bila temelj gospodarske samostalnosti Hrvata u Istri. Dom je bio dom Hrvatske čitaonice i prve javne pučke knjižnice koja je čuvala oko 7000 knjiga, uključujući djela svjetskih klasika i izdanja Matice hrvatske. Bio je krovna kuća za brojna hrvatska i slovenska kulturno-prosvjetna, zabavna i sportska društva. U njemu su svoje urede imali istaknuti preporoditelji poput dr. Ive Zuccona (autora himne "Krasna zemljo, Istro mila") i Lovre Škaljera.

U povijesti Pule s kraja 19. i početka 20. stoljeća, Pro Concordia i Politeama Ciscutti bila su središnja mjesta društvenog i kulturnog života talijanskog građanskog sloja, odražavajući identitet i prestiž te zajednice. Zgrada Pro Concordia podignuta je 1887. godine na pulskoj rivi kao sjedište istoimenog talijanskog dioničkog društva. U zgradi su se nalazile prostorije pulskog talijanskog čitalačkog društva Gabinetto di lettura (1876. - 1915.). Čitalačko društvo na današnjoj adresi Riva 6 organiziralo je niz predavanja, koncerte i društvene zabave. Povezanost s Pro Concordiom govori najvjerojatnije o financijskoj potpori koju je Gabinetto dobivalo od Pro Concordije. Dok je obližnji Mornarički kasino (Marine-Casino) bio rezerviran prvenstveno za austrijsku vojnu elitu, Politeama Ciscutti bila je "građansko" kazalište. Tu se okupljao talijanski građanski sloj kako bi pratio operne predstave, koncerte i kazališne komade, čime se održavala snažna veza s talijanskom kulturom. Ova su dva zdanja funkcionirala kao komplementarni prostori: Pro Concordia za svakodnevno druženje, informiranje i političko-društveno umrežavanje, a Politeama Ciscutti za javne kulturne manifestacije i potvrdu društvenog statusa pulskih Talijana.

U gradskim kavanama miris svježe pržene kave i bečkih kolača miješa se s dimom cigara. Kavana je mjesto gdje se čitaju jutarnje novine i dogovaraju poslovi koji pokreću grad.

I dok elita uživa u balovima, radnička klasa iz Arsenala i mornari iz cijele Monarhije pune lokalne oštarije i tržnice. Kultura slobodnog vremena doživljava procvat – osnivaju se sportska društva, izvode se kazališne predstave i izvode  koncerti sa slavnim puhačkim orkestrima kojima je ravnao i čuveni kompozitor Franz Lehar. Oduševljen naši gradom skladao je i kompoziciju  Le belle Polesane. Treba li spominjati operete Vesela udovica i Zelja smješka? To je Pula. 

Austrougarska Pula više nije samo luka; ona je simbol napretka, spoj vojne discipline, znanosti, umjetnosti, kulture i mediteranske opuštenosti koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Postala je magnet za europsku elitu, od okrunjenih glava i vojnih stratega do avangardnih umjetnika i znanstvenika. Njihova prisutnost pretvorila je grad iz obične luke u intelektualni i društveni laboratorij Monarhije.

Dakle, ugostiteljski objekti austrougarske Pule, od elitnog Mornaričkog kasina do popularnih gradskih kavana nisu bili tek mjesta konzumacije, već ključne poluge društvene stratifikacije i integracije. Dok su raskošni balovi i saloni Kasina učvršćivali status vojnog i plemićkog sloja, razgranata mreža kavana i restorana transformirala je Pulu iz zapuštenog provincijskog gradića u modernu, multikulturalnu metropolu Mediterana. Upravo kroz taj dinamičan ugostiteljski život, Pula je u kratkom razdoblju usvojila srednjoeuropski građanski stil života, ostavljajući trajni pečat na identitet grada koji je i danas vidljiv u njegovoj arhitekturi i kulturi okupljanja.

Reklame su otkrivale Pulu kao moderno tržište na kojem su se nudili proizvodi iz cijele Monarhije i Europe. Činjenica da su se uz domaća istarska vina reklamirala i piva iz poznatih pivovara u Beču, Grazu ili Trstu ukazuje na visoku kupovnu moć: Veliki priljev vojnog osoblja, časnika i državnih službenika stvorio je tržište za luksuzniju i uvoznu robu. Isto tako brza željeznička i pomorska povezanost omogućila je da se u pulskim kavanama pije svježe pivo iz udaljenih krajeva Carstva. Reklamiranje alkohola u novinama bila je odraz Pule kao dinamičnog, multikulturalnog središta u kojem su se susretali srednjoeuropski navike (pivo) i mediteranski stil života (vino), stvarajući jedinstvenu gradsku kulturu.

Duh Austrougarske možete osjetiti na Kaiserballu.

(Alida Perkov)