STRAH OD RATA SVE SE JAČE OSJEĆA
Tek što je situacija pandemijom uzrokovanom Corona virusom počela malo popuštati, svijet se našao u novoj, jednako užasnoj situaciji. Ruski vojni napadi na Ukrajinu vjerujem nikoga nisu ostavili ravnodušnima. Mediji, društvene mreže i svakodnevni razgovori puni su ovog vojnog sukoba; te nas on dodatni emocionalno crpi.
Stalne vijesti iz Ukrajine vjerujem da su mnogima od nas na površinu izvukle i događaje s početka devedesetih godina na našim prostorima. U mnogima od nas sjećanje na Domovinski rat je još uvijek živo, a medijski natpisi te slike iz Ukrajine kojima su preplavljene društvene mreže mogu u nama probuditi strah i novih ratnih sukoba ali i podsjetiti nas na nemoć i tugu koju smo osjetili tokom Domovinsko grata. Za mnoge od nas ovaj ratni sukob može biti i traumatičan, čineći da ponovo
počnemo proživljavati sjećanja i emocije jednake onima koje smo tada osjećali. Strah za budućnost te potreba da se barem malo osiguramo sasvim je prirodna za ovakvu situaciju.
Jednako kao i mi odrasli, djeca, također, osjećaju razne emocije i stanja vezano uz ovaj sukob. Nažalost, sve mlađa djeca izložena su neprimjerenim sadržajima na društvenim mrežama te je njima još teže shvatiti sto se događa. Prošli tjedan svjedočila sam kako i mala djeca vrtićke dobi razmišljaju o ratu, ratovanju, oružju te koliko imaju pitanja vezana uz njihovu sigurnost i zaštitu. Jednako je i s adolescentima. S mnogima od njih provela sam razgovarajući o nuklearnim opasnostima, jodu te o njihovim strahovima.
Što možemo učiniti za djecu?
Razgovori s djecom te odgovaranje na njihova pitanja jako su važni. Osim što imaju puno pitanja, djeca se susreću i s terminima koji su im nepoznati, te imaju potrebu doći do informacija koje su njima važne. Slušati dijete, objasniti mu pojmove te pokazati otvorenost za njegova pitanja djetetu pruža osjećaj sigurnosti. Ukoliko roditelji ne odgovore na dječja pitanja, neminovno, odgovore će dijete tražiti od vršnjaka ili društvenih mreža. Osim što ste svom djetetu najvažniji izvor informacija, vi ste djetetu i najbitniji izvor osjećaja zaštite i sigurnosti. Iako nitko od nas ne može znati što će budućnost ovog sukoba donijeti dijete nikako ne treba zastrašivati. Zadatak nas odraslih je djeci
pružiti utjehu i vjeru da će sve biti u redu te koliko je to moguće održavati rutinu koju je dijete savladalo. Rutina djetetu uvijek pruža osjećaj sigurnosti.
Što možemo učiniti za adolescente?
Adolescenti se razvojno okreću vršnjacima te s njima dijele svoje misli i osjećaje. Također, većinu informacija dobivaju prateći društvene mreže. Sami stvaraju i mišljenja o ratnom sukobu te nas ponekad i iznenade svojim razmišljanjima. Ukoliko vas razmišljanja vašeg adolescenta zbunjuju ili izazivaju tjeskobne osjećaje razgovarajte s njima bez osuđivanja i/ili vrijeđanja. Adolescentske godine poznate su i kao godine bunta i izazivanja sukoba s autoritetima. U takvim situacijama s adolescentima je poželjno razgovarati kao s ravnopravnim sugovornicima umjesto da savjetujete i/ili namećete vaša mišljenja. Adolescentima pristupamo postavljajući otvorena pitanja čime im pomažemo da propitkuju svoja razmišljanja.
Također, pokušajmo ne umanjivati njihovu zabrinutost, tugu, strah i sve ostale emocije koje se pojavljuju. Pokušajmo pomoći adolescentima da ih prihvate kao dio cijele ove zbunjujuće i traumatske situacije te zajedno pokušajmo pronaći način kako da se lakše izgore s njima.
Što možemo učiniti za sebe?
Svi smo trenutno preplavljeni gomilom informacija koje dolaze sa svih strana. Za početak možemo odlučiti manje vremena provoditi na društvenim mrežama ili pred ekranima. Odmaknuti se i uzeti predah od loših vijesti može biti ljekovito za nas. Umjesto provođenja vremena ispred ekrana, vrijeme možemo provesti u aktivnostima koje pomažu našem emocionalnom stanju te nam pomažu očuvati zdravlje: šetajmo, družimo se s dragim ljudima, svjesno birajmo razgovarati o manje stresnim temama.
Budimo i svjesni kako su sve emocije koje se trenutno pojavljuju normalne. Te iste emocije proživljava i većina od nas. Kontaktirajte i razgovarajte o njima s osobama koje su vam bliske. Ukoliko imate želju i potrebu nešto konkretno učiniti javite se inicijativama ili udrugama koje pomažu na terenu.
Za kraj, zapamtite, ukoliko se osjećate da se s ovom situacijom ne možete nositi sami, osjećate kako budi stare rane i/ili traume, sasvim je u redu potražite stručnu pomoć.
Vana Dominis, Gestalt terapeutkinja iz Lumen Laboratoriuma
