PUTOVANJE U GRČKU
Ivan Brgić, novi suradnik RegionalExpress-a – putopisac i avanturist krenuo je na putovanje života, a u stopu ga prati najčitaniji istarski portal! Ivan nam se javlja iz Grčke. Kakvo je vrijeme ondje i što muči našeg Ivana, najbolje da pročitate sami…
19. srpnja napustili smo Hrvatsku i krenuli na naše putovanje prema jugu, odnosno sjeveru. Išli smo u Veneciju na brod za grčki grad Igoumenitsa. More je bilo mirno i za 26 sati smo stigli. Relativno umorni jer nismo spavali zadnja tri dana kako treba. Prvi dan smo se pakirali i završavali pripreme na autu do 2.30 ujutro da bi drugi dan krenuli u 7.00 i spavali par sati na talijanskom autoputu, a treći dan na brodu bez kabine, jer nije bilo mjesta za bookirati a i da je bilo mjesta, naša “budget osoba” tj. JA bih preskočio tu luksuznost. Krenuli smo u potragu za kampom u Grčkoj. No nedjeljom ovdje ništa ne radi osim kojeg kioska ili pak nekog restorana. Gladni i umorni krećemo dalje prema jugu. Pa obalnom putu prema Ateni našli smo mjesto, odnosno uvalu, gdje odlučismo kampirati. No prije toga svratismo na grčki (ili turski) specijalitet kebab sa jogurtom i Amstel pivom. Kako bi rekao moj dobar prijatelj ‘uletilo nam je ko budali šamar’.
Ovdje je prelijepo. Malo mjesto veličine Rovinja udaljeno je 10 km od nas. Mi kampiramo na plaži 10 metara od Sredozemnog mora s još desetak kampera. Kao i obično naše vozilo prikuplja veliku znatiželju tako da ubrzo drugi kamperi počinju slikati vozilo dok se mi kupamo u moru. Pred večer je jedan Španjolac izvadio škotski puhački instrument gajde i raspalio. On je mislio da smo mi iz Engleske, zbog naših GB tablica, pa nam je počeo svirati škotsku poznatu pjesmu.
Sve mi se čini da ćemo ovdje provesti još jedan dan jer nam se ne žuri a već je 8.30 ujutro i svi još spavaju... Ja slušam million cvrčaka i s jednim okom otvorenim gledam more.
23/07/09
I tako polako sporednim brdovitim cestama uz obalu do Atene. Obala Grčke je jako slična našoj Jadranskoj obali. Plavo more, grote, pa onda šuma. Sve isto, samo veće i više. Voziti auto po grčkom glavnom gradu je slično samoubojstvu. Pravila desnog, crveno svijetlo, sporedna cesta postoje samo u teoriji. Svi voze kao da su sami na cesti. Mi smo jedva izvukli živu glavu a parking smo jedva nekako našli i to 10 eura za 4 sata na samom Akropolisu. Išli smo vidjeti Akropolis, Phartenon i ostale starogrčke građevine. Mogu reći da smo svi ostali impresionirani. Atenski Akropolis je doslovno plosnati kamen koji se prostire na 3 hektra i 150 metara nadmorske visine u samom centru grada.
Ondje se nalazi Parthenon,  možda jedan od najpoznatijih građevina svijeta i jedan od najznačajnijih spomenika podignutih na Akropolisu. Sagrađen je u 5. stoljeću prije Krista, a kroz povijest je, ovisno o vladavini, služio kao hram, crkva pa čak i džamija.  Grčko ministarstvo kulture trenutno na njemu izvodi radove renovacije i rekonstrukcije da mu vrate svoj izvorni izgled.
Grčka je jako topla. Danas je bilo 41C. Ceste su jako brdovite, gore-dole stalno, kao da vozim po Limskom kanalu cijeli dan.
Nakon Atene krenuli smo sjeverno prema Manastirima Meteora. Ti su pravoslavni manastiri sagrađeni na vrhovima ogromnih planina blizu gradica Kalambaka. Ali o tome ćemo u slijedećem javljanju. Za sada putujemo sretno i veselo i nemamo nikakvih problema. (REX)