STRUGALICA               
Piše : Damir Strugar
Nakon što su moji najverniji čitatelji osnovali fun-club "Strugalica", posebno me se dojmio poziv prije tri dana. Naime, braća četverojajčani blizanci - Ardemio i Argeo Zimolo - poznatiji u Puli kao legendarne "Braća Banane", pozvali su me na skroman obiteljski ručak, kojom prigodom su mi dodijelili svoju tradicionalnu godišnju nagradu za njihovog najomiljenijeg novinara. Nagrada nosi naslov "Zlatna Banana", a sastoji se u degustaciji zanimljivog menija u restoranu "Volaria", podno istoimenog brda u Marini Veruda. Dakle, uvijek vesela i nasmijana "Braća Banane", koje znam više od četrdeset godina, a da ih nikad u životu nisam sreo ljute ili neraspoložene, došli su svojom osobnom limuzinom po mene, da bi me odveli na svečano uručenje nagrade. Auto je Peugeot 205, a pored nas tri putnika, četvrto mjesto je zauzela rezervna guma. Zašto i zbog čega - nisam uspio doznati.. No, bilo kako bilo dovezen sam do "Volarie" gdje me čekala - "Zlatna Banana". Ona se sastoji od jela u tri slijeda. Predjelo - pizza capriciosa i "ona druga s gljivama". Glavno jelo - izvrstan slavonski čobanac, ne previše ljut. I za desert - panacotta sa šumskim voćem, karamelom i čokoladnim preljevom. Pije se Laško pivo, cocta i rakije. Rakijama časti šef Miki, alfa i omega ovog sve popularnijeg restorana u Marini Veruda.
-Banane, zhvaljujem od srca na nagradi! Primio sam je, pojeo i popio u hipu. No, ne bi bilo zgorega da mi usput odgovorite i ono što javnost posebno muči! - bio sam odmah jasan na početku. - Prije više od pola godine pisao sam da ste tajanstveno nestali i da ne znam što se s vama zbiva? Da li se u međuvremenu netko poskliznuo na vašu koru?
-Jesu mnogi, a posebno kupačice na plaži "Punta Corente" u Rovinju - odgovaraju mi kao iz topa Banane. Naime, oni pričaju tako da jedan započne rečenicu, a drugi je dovrši. I uglavnom se uvijek slože. Jer što jedan misli drugi radi. Naprimjer, ako jedan ima vozačku dozvolu - drugi vozi. Ako jedan navija za "Inter", drugi navija za "Milan".
-A ako jedan dolazi na utakmice "Istre 1961" zašto i drugi ne dolazi? - pitam radoznalo.
-Zato jer se se naš polutok na karti zove "Istra",a ne "Istra 1961"! - uzvraća mi Argeo, novopečeni penzioner sa 42 i pol godine radnog staža kao vodoinstalater u "Tehnomontu". Penzija? Prava sitnica - 2960 kuna.
-Odlična penzija, samo 250 kuna ima više Arsen Dedić od tebe! - tješim ga kao da sam šef umirovljenika Silvano Hrelja, a ne popularni kolumnista najčitanijeg istarskog portala.
-Strugalica, napiši da ću ako treba pratiti "Istru" i kada bude igrala u Ligi za borbu protiv raka! Ali dok god bude imala dodatak "1961" ja ne dolazim na stadion Drosina! - odlučan je Geo.
Druga Banana, Ardemio, zvani Nino, mudro šuti. On je ipak potpredsjednik Gradskog vijeća Pule i možebitni aktualni kandidat za istarskog župana, istaknut od strane talijanske manjine. Podržavam Banane u borbi za vlast za opće dobro Pule i pitam ih kad će oni konačno i zvanično predstavljati Talijane? Moj je umjetnički dojam, naime, da će ih u Istri i Hrvatskoj predstavljati isti onaj pojedinac koji ih predstavlja već 20 godina. A kako mi se čini to će biti i još toliko. Jer taj se ne miče...
Banane se mudro smješkaju i lukavo šute. Pričaju mi tužno da im je jedan nono umro sa 107. godina, a drugi samo sa 98?!? Pitam ih zašto ovaj drugi samo sa 98 godina?
-Zato jer nije umro prije! - matematički zakjljučuju Banane.
-E pa onda u spomen na nona, navalimo na panacote! - reče dobitnik "Zlatne banane" i navali na desert...