OsmaTRAČnica
Piše: Nenad Marjanović Dr Fric
Kod nas je postala vijest kad nas iz Europe puste da nešto radimo, a puna su nam usta slobode. Nikada nismo bili slobodniji, a riknemo od sreće kad nas puste da čvarke nazivamo čvarcima, rakiju rakijom, a prošek prošekom. E jebo takvu slobodu. Već na početku samo potrošio kredit psovanja, no kako bolje opisati osjećaj koji me obuzme kad me iz samog vrha države obavijeste da možemo „i dalje" proizvoditi prošek !? Zar očekuju da počnemo od zadovoljstva ispaljivati rakete iz guzice ? Jedva čekam da nam jave kako se možemo kupati u moru, da nam daju dozvolu za friganje sardela i da nam jave kako se možemo tuširati svaki dan. Dva dana dave narod pričom o tome kako mogu proizvoditi prošek, a mene brine šta je s likerom od jaja? Šta je u stvari prošek? To je ono slatko vino koje svaki prosječni građanin ima negdje u špajzi i za kojeg mu ne pada na pamet otvarati ga. Kod većine ljudi je taj prošek već tri puta bio poklonjen i moguće je da se već kao poklon vratio onome ko ga je prvi put kupio. Kad nemaš pojma šta nekome kupiti , kupiš mu prošek i skinuo si s pajesera velik problem. E sada kada mi iz Vlade dva dana trube kako nesmetano mogu proizvoditi prošek dođe mi da popijem sve zalihe koje ima moja uža i šira obitelj. Da budem prošek ko mina i da se malo opustim. U životu bar četiri milijuna Hrvata nije proizvelo niti decilitar prošeka, ali od neki dan može i to treba iskoristiti. Stvarno fenomenalno, jedva čekam da probam prošek Damira Strugara. On je jedan od rijetkih ljudi koji još uvijek vjeruje u Plan 21. Baš zbog toga očekujem da me počasti vlastitim prošekom, no znajući kako on tumači zakone bojim se da je od ove vijesti o prošeku iskoristiti tek ono kako svaki proizvođač ima pravo „zaštiti" svoj proizvod. Kad su me već isprovocirali da pišem o prošeku nadam se da je neko razmišljao o raznim rakijetinama koje naši ljudi muljaju u kućnoj radinosti. Dali će nam Europa dozvoliti proizvodnju šalše? Hoćemo li moći kiseliti kupus? Ako nam to dozvole u Areni treba organizirati feštu uz Bečku filharmoniju i Bečke dječake. No ajmo mi na ono što je obilježilo prošli tjedan, a ne tiče se Kikiriki koalicije. Najveći užitak su mi pripremili igrači Istre 1961. Cijelu godinu slušam našeg dobrog i poštenog Igora Pamića- Paminja kako imamo dobru ekipu i kako će nam se kad-tad vratiti sve ono što je odlazilo pored gola, u stativu, u korner ili je pogađalo protivničke igrače u dupe. I stvarno, pobijedili su Hajduka, uzeli bod Dinamu čiji je šef „proživljavao teške dane", te zgazili Osijek usred Osijeka. Ja sam kao vatreni navijač zeleno-žutih cijeli tjedan oduševljeno analizirao utakmicu s Osijekom. Na kraju sam shvatio da je ključni lik svih tih naših dobrih rezultata moj prezimenjak Goran „Splićo" Marjanović. Čovjek je napravio čudo, našao je „zdravih jedanaest" i uvalili smo na gostovanju pet golova. Udavio sam sve oko sebe s ovih sedam osvojenih bodova, brat me skoro najurio iz kuće ... On kao „prave igrače" priznaje samo Blagojevića, Aganovića, Čaglja i Budicina. Za njega su Pržiklas, Poldrugovac, pa nešto kasnije Bubić, Miki Ostović ,Banjac i naš Rade Bešir izmislili nogomet za ove sada. Druga stvar koja me oduševila je mljekomat kojeg je Darko Pekica postavio u jednom prodajnom centru. Vrhunska stvar, vrhunsko mlijeko a ja se nadam da će slične stvari postati normalna stvar, pa ko voli nek izvoli. . Vic?
Opalija Marijo Mariju i nakon seksa zapalija španjuletu
-I Marija, ča kažeš?
-Za ča?
-Pa za seks, kakov san bija?
-Loš, Marijo, loš si bija!
-A jebiga ča biš ti stila za tri minute?
