KENJAC, LJUBAVNI ŽIVOT DOMOBRANA I BLIZINE
Prije samog svečanog otvorenja 56. Festivala igranog filma u Puli, nastavljamo s predstavljajem domaćih autora čiji će filmovi biti prikazani na ovogodišnjem festivalu. Jedan od njih je Kenjac, film Antonia Nuića. Film je nastao u koprodukciji Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Velike Britanije i može se pohvaliti snažnom glumačkom postavom ispred kamera, ali i iskusnim i nagrađivanim članovima ekipe iza kamere. Kenjac na hercegovačkom narječju znači magarac, a i pogrdan je naziv koji se vrlo često koristi za tvrdoglava i nerazumna čovjeka. Film se bavi i tim ljudskim karakteristikama, kazao je sam autor. Dio filma sniman je u Hercegovini, u Drinovcima, a dio u Seocima u Hrvatskoj. “Snimanje na terenu uvijek je ponešto zahtjevnije, ali je organizacija bila besprijekorna, kao i prijem ekipe u mjestima u kojima smo snimali, tako da je sve prošlo manje-više glatko”, izjavio je Nuić.
Ljubavni život domobrana u ovogodišnju se selekciju Festivala igranog filma u Puli ušuljao gotovo neprimjetno. O tom se filmu malo pisalo i pričalo; sasvim sigurno iz razloga što je snimljen bez ijedne kune od države ili gradskih subvencija. Njegov scenarist i redatelj je Pavao Marinković, nagrađivani dramaturg i književnik, nije debitant u ulozi filmskog redatelja. Zajedno s Draženom Žarkovićem režirao je film Trešeta koji je obišao brojne svjetske festivale i vratio se u Hrvatsku s brojnim nagradama. Ljubavni život domobrana sam autor okarakterizirao je kao melankoličnu komediju kasnog odrastanja. “U ovakvom filmu nema alibija velikih ideja i koncepta, nego svim svojim bićem moraš stati iza osobe koju glumački braniš. Potajno se nadam da će netko prepoznati nešto redateljskog i vizualnog stila, ali prije svega se radi o glumačkom filmu. Mislim da je njihova iskrenost dirljiva, svježa i hrabra”, kazao je Marinković.
Za one koji prate samo dugi hrvatski filmski metar, Zdravko Mustać novo je redateljsko ime, no redovni posjetitelji Dana hrvatskog filma za njega odavno znaju. Riječ je o vrlo uspješnom, nagrađivanom dokumentaristu i eksperimentalistu koji rijetko sjedi prekriženih ruku. Film Blizine prvi je njegov dugometražni igrani film i na ovogodišnjoj Puli bit će najstariji debitant. Blizine su film intrigantnog koncepta, sa samo dvoje glumaca i radnjom smještenom u skučene okvire dizala. Poznavajući Mustaćev dosadašnji rad, reklo bi se: jednostavnu složenost mogli smo i očekivati. “U Blizinama sam kroz klasičnu priču, građenu u devet sekvenci, kreirao sliku o dvoje potpuno različitih ljudi koji su osuđeni jedno na drugo. Ono što je za mene u cijeloj toj kompoziciji filma inovativno i medijski izazovno jest postupak s elipsama između sekvenci, dakle vremenskim razmacima, koji razbijaju uredni linearni slijed događaja unutar lifta. Film na taj način, tražeći nešto angažiranijeg gledatelja, nudi široku lepezu iščitavanja svih segmenata u odnosu ponuđenog i skrivenog, i u odnosu viđenog i naslućenog. Kroz takvu formu obogaćuje i nadograđuje doživljaj nadrealne izokrenute zbilje u kojoj djeluju likovi u borbi za goli opstanak”, izjavio je autor Zdravko Mustać. (REX)
